Povratak u Vukovar
22. kolovoza ove godine britanska državna radio postaja BBC Radio 4 emitirala je polusatnu emisiju „povratak u Vukovar“. Autor emisije je poznati britanski novinar Matin Bell, koji je prije dva desetljeća izvještavao o golgoti koju je proživljavao hrvatski grad-heroj Vukovar, najprije s hrvatske strane, a kasnije, kako sam u emisiji kaže zbog želje da preživi, sa srpske strane. U emisiji Martin Bell i njegovi gosti govore i o 
tri mjeseca srpskog bezumnog razaranja Vukovara, i o životu u Vukovaru danas. Slijedeći poveznicu može se čuti cijela emisija na engleskom.
Nekako smo već navikli biti skeptični prema britanskim medijskim uratcima povezanim s Domoviskim ratom i Hrvatskom uopće, budući da iz njih gotovo redovito progovara britanska službena (iako ne, bar ne uvijek, i javna) politika. No, slušajući emisiju Martina Bella ostali smo ugodno iznenađeni. Osim tek ovlaš na kraju emisije natuknute izjave da neki smatraju da je hrvatska vlast svjesno žrtvovala Vukovar radi priznanja, sve ostalo nam se čini vjernim i iskrenim prikazom Ivan IvanikaBell priča i o Ivici Ivaniki koji se do posljednjeg dana svake noći penjao na vodotoranj i na njega postavljao novu hrvatsku zastavu koja bi preko dana bila uništena. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u grobnici kraj Novog SadaMartina Bella svog povratka u Vukovar dvadeset godina nakon, kako sam Bell kaže, bestijalnog uništenje grada i njegovih stanovnika kakvo nije bilo viđeno u svijetu nakon Drugog svjetskog rata.
Tako Bell iznosi brojke o broju branitelja Vukovara, navodeći da ih je bilo iz cijele Hrvatske, da su bili dragovoljci, velikim dijelom bez ikakvog vojnog znanja. S druge strane, jasno i otvoreno govori o agresiji JNA i Srba, o tome kako je ogromna većina Srba unaprijed
napustila Vukovar, o neusporedivoj količini i kvaliteti naoružanja i broja vojnika, o sustavnom uništavanju kuća, njih 10.000 iz svih artiljerijskih oružja i zrakoplova.
Dojmljiva je Bellova priča o Vodotornju, za kojeg kaže da nikad ne će biti obnovljen već ostaje za sva vremena spomenik koji pokazuje svu brutalnost srpskog agresora. Bell priča i priču o Ivici Ivaniki, tada 18-godišnjem momku iz Vukovara, koji se do posljednjeg dana svake noći penjao na vodotoranj i na njega postavljao novu hrvatsku zastavu, budući da bi ju po danu, svakog dana, srpski agresori uništili. Usput, posmrtni ostaci Ivana Ivanike pronađeni su u grobnici kraj Novog Sada. Martin Bell iznosi svoje mišljenje „da će se hrvatska zastava zauvijek vijoriti na vodotornju“.
Što je s pravdom?
Bell progovara i o pogubljenim ranjenicima i civilima na Ovčari, ističući da je to prvi slučaj etničkog čišćenja u Europi nakon 2. svjetskog rata. Navodi Veselina Šljivančanina kao najodgovornijeg za taj zločin, i iznosi kronologiju haaškog suđenja tom majoru JNA, 
naglašavajući činjenicu da je danas slobodan čovjek, „što je Hrvatima teško prihvatiti“. Legendarna vukovarska liječnica dr. Vesna Bosanac jasno ističe da je to političko uništavanje pravde, budući da takvo zlo zaslužuje doživotni zatvor. Pravda?Marin Bell kaže da je u Vukovaru danas mir, ali se i pita „A što je s pravdom?“Marin Bell kaže da je u Vukovaru danas mir, ali se i pita „A što je s pravdom?“
Posebno je zanimljiv dio emieije u kojem o današnjici u Vukovaru govore sadašnji gradonačelnik Željko Sabo i dogradonačelnik Deajan Drakulić. I dok Sabo, Hrvat, govori o potrebi građenja sadašnjosti i budućnosti za sve žitelje Vukovara, Drakulić, Srbin, govori kako je kao mlad čuo o strašnim zločinima Hrvata nad Srbima, te priča samo o srpskim pravima, o tome da danas Srbi u Vukovaru „nisu građani drugog ili trećeg reda, već petnaestog“. Naravno, niti slova o stradanju Hrvata, o krivcu za rat tj. agresoru. Takva retorika, koju naravno slijedi i djelovanje, nažalost je pravilo a ne iznimka za vođe srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na svim razinama vlasti.
Martin Bell nije preoprimističan u svezi suživota u Vukovaru, govoreći o odvojenom životu Hrvata i Srba u Vukovaru. O toj temi u emisjiji najrječitije govori ratna novinarka iz Vukovara, Alenka Mirković Nađ, koja kaže: „Stalno govorim da nema kolektivne krivnje, ali je i praštanje individualno“. Ona kaže da je imala prijatelja među Srbima prije rata, ali da danas s njima ne razgovara. Kaže da za nju Srbi u Vukovaru nisu isto što i Srbi u Zagrebu, Dubrovniku ili Puli. Kaže da joj ovi posljednji nisu ništa loše učinili.
D.J.L.