Što je gore, stvarna segregacija crnih nogometaša u mladoj reprezentaciji Engleske ili jedan nacrtan kukasti križ u državi u kojoj nema ni nacizma niti rasizma?

Sutra će Europska nogometna federacija (UEFA) objelodaniti odluku o kazni hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji zbog kukastog križa na poljudskom travnjaku, simbola nacizma. Posve je jasno da će ta odluka biti „politički korektna“, što u praksi znači prvenstveno politička i odmjerena ovisno o tome kome je namijenjena.

UEFA je uostalom, kao i cjelokupan najbogatiji dio svijeta, uskočila u vlak nove političke korektnosti i ispravnosti, koju je, naravno, i izmislio taj najbogatiji dio svijeta, kako bi postao još bogatiji. I kako bi pri tome onda prikrio i utišao činjenicu da je postao tako bogat, i da svakim danom postaje još bogatiji, baš zahvaljujući onoga protiv čega se danas odlučno bore na riječima.

Kako je počelo?

Ispada kao da je sve zlo ovog svijeta počelo nacizmom i fašizmom u drugoj četvrtini 20. stoljeća, a da je rasizam počeo hukanjem crnim nogometašima na nogometnim stadionima. A u srži i nacizma/fašizma i rasizma je isto, prijezir jedne rase (bilo bijele, bilo arijevske) prema ostalima, baš kao što je u srži komunizma prijezir komunista/boljševika prema ostalima, a iz tog prijezira su slijedili najveći zločini u svijetu. Sve je to isto Zlo, samo različitih naziva.

No, po novoj političkoj ispravnosti ispada da primjerice stoljetna sustavna pljačka „crnog kontinenta“, Afrike, nije rasizam, mada je odgovorna za smrt nebrojenih milijuna crnih Afrikanaca, ali je rasizam, primjerice, „hukanje“ nekom afričkom nogometašu na radu u Europi. Pitamo se kakav je to rasizam, kad primjerice navijač Valencije, u kojoj igra 5-6 crnih navijača baca bananu crnom nogometašu Barcelone. Naravno da bogati Zapad, uključujući UEFA-u, ne želi priznati da je ono prvo rasizam i monstruozni zločin, a ovo drugo, koliko god neprimjereno i za osudu, tek pojavnost, odraz primitivizma, vulgarnosti, lošeg odgoja.

Iako su UEFA-ini spin doktori za odnose s javnosti osmislili slogane poput „Respect“ ili „No to rasism“, koji su sastavni dekor svake utakmice u organizaciji te kuće, iako troše veliki novac na organizacije kao što je „FARE“, koje promiču njihovu ideologiju, UEFA-i ne pada, primjerice, na pamet kazniti državu u kojoj se daleko najviše huče crnim nogometašima, bacaju im se banane, a i suci ih vole isključivati. To je Rusija (slika desno), no, kako kazniti državu iz koje dolazi Gazprom, jedan od dva najveća sponzora UEFA-ine Lige prvaka? No, čak i kažnjavanje Rusije bi, međutim, bilo tek kažnjavanje pojavnosti, odnosno iskazivanja primitivizma, i kod nekih ruskih „navijača“ zasigurno i rasizma.

Segregacije bijelih i crnih nogometaša u engleskoj reprezentaciji

UEFA niti ne pomišlja kažnjavati zbog stvarnog primjera rasizma u nogometu, zbog stvarne segregacije bijelih i crnih nogometaša. Primjer za to su nedavno objavljene snimke s priprema mlade engleske nogometne reprezentacije, koju čine igrači stari do 21 godinu, za netom završeno prvenstvo Europe, od kojih prenosimo dvije.

Sa slika je jasno da, bez iznimke, za jednim stolom sjede bijeli nogometaši, za drugim crni, da su u jednoj skupini igrača na treningu snage zajedno crni igrači (uz dva pokunjena bijela). Da bude jasno, ne radi se o crnim nogometašima koji su tek stigli u Britaniju, pa još nisu upoznali domaće igrače. Radi se o igračima iz raznih klubova i gradova, koji su pred dvadesetak godina rođeni u Britaniji, koji su u njoj školovani i odgojeni, i koji su očito tijekom svoje mladosti dobro naučili da nemaju što tražiti u društvu bijelaca. Toliko „dobro“ da im je to očito postalo posve uobičajeno i normalno.

A to je nemjerljivo gore i pogubnije od svakog i sveg hukanja i bacanja banana, koliko god ovo drugo bilo primitivno vrijeđanje polupismenih „navijača“. To je veliko Zlo svijeta u kojem živimo.

Kako će UEFA kazniti Hrvatsku, odnosno hrvatsku reprezentaciju, zbog poljudskog kukastog križa? Sigurno drastično, iako u Hrvatskoj nema nacizma, fašizma niti rasizma (osim možda kod vrlo malog broja pojedinaca na margini društva), budući da o tome odlučuju oni za koje je svima vidljiv i očito godinama „njegovan“ rasizam u mladoj engleskoj reprezentaciji nešto što ne treba spominjati ili komentirati, a kamo li kazniti. Da je imalo pravde kod UEFA-e, Engleska bi bila izbačena iz svih natjecanja, recimo na 10 godina, budući da su bar toliko godina njeni mladi crni nogometaši bili vjerojatno žrtve rasizma, tihog, postojanog i stvarnog.

Zašto Ostojićeva policija nije našla počinitelje

A budući da se očito radi o političkoj odluci, jasno je da bi Hrvatskoj mogli pomoći u smislu blaže kazne, samo političari. No, zasigurno ne „najbolja vlada ove zemlje“, i zasigurno ne na način na koji je to Milanović učinio svojim predizbornim pismom Platiniju. A da sadašnjoj vladajućoj garnituri u Hrvatskoj nije stalo do hrvatske reprezentacije, već naprotiv, dokazuje i činjenica da je policija tek nakon više od mjesec dana nakon pojave kukastog križa na Poljudu objavila (nejasne) snimke nadzornih kamera na kojima su navodno osobe „koje bi mogle biti odgovorne“. Očito je da se nije smjelo ništa i nitko otkriti, a pogotovo ne prije kazne UEFA-e.

Da je političarima koji vladaju Hrvatskom posljednjih 15 godina zaista bilo stalo do Hrvatske, pa tako i njene nogometne reprezentacije, u mnogome su mogli promijeniti sliku u svijetu o Hrvatskoj i Hrvatima kakvu su stvorili (i kakvu i dalje stvaraju) „antifašisti“ i Jugoslaveni, kao državi opasnih ljudi, prikrivenihfašista, nacista, pa onda i rasista.

No oni, odnosno institucije kojima vladaju ne žele, primjerice, drastično kazniti „navijače“ koji su lani gotovo prekinuli utakmicu Italije i Hrvatske u Milanu, njih dvadesetak, ne više od toga, ili pronaći one koji su apotekarskom preciznosti satima crtali kukasti križ na Poljudu. Jer bi onda bili krivi pojedinci, a ne narod. I onda bi možda čak i oni u UEFA-i, barem oni objektivni, uvidjeli o čemu se u slučaju kukastog križa na Poljudu radi.

A to se nikako ne smije dozvoliti, pa sam je predsjednik Vlade Zoran Milanović uzviknuo „Mi ili oni“, a njegovi aparatčici stalno uzvikuju da na vlast ne smiju doći „oni koji su za bezakonje i kaos“. Svi oni jasno shvaćaju da uvođenje reda u Hrvatsku znači njihov kraj.

D.J.L.