Kome jedino može odgovarati teroristički čin na Poljudu?

Teroristički čin od petka neodoljivo podsjeća na neke događaje iz 1991. Sjetimo se samo postavljene bombe ispred Židovske općine u Zagrebu i bombe na Mirogoju koja je oštetila spomenik partizanima iz Drugog svjetskog rata, sjetimo se ubojstva obitelji Zec, izjave Milorada Pupovca o 10.000 prekrštene srpske djece, priloga BBC-a o četrdesetoro zaklane srpske djece u Vukovaru tijekom opsade Vukovara, da ne nabrajamo dalje.

Danas je poznato da su dva „bombaška“ čina bila djelo Labradora odnosno srpskih (jugoslavenskih) tajnih službi, za ubojstvo obitelji Zec je pravomoćno na ponovljenom suđenju osuđen danas pokojni Munib Suljić. Na prvom je bio oslobođen zbog proceduralne grješke tužiteljstva čiji su posao na tom slučaju vodili Ante Nobilo i Tihomir Rubeša. Za Muniba Suljića je nedavno izašlo na vidjelo da je prijetio novinaru Josipu Peratoviću kad je ovaj pisao o Perkoviću mlađem. O Pupovcu i vijesti BBC-a ne treba ni trošiti riječi.

Motiv pokreće „događaje“

Sve nabrojano događalo se u najtežim trenutcima Hrvatske, kad se razoružana (još 1989. od strane komunista koje je u Hrvatskoj predvodio pokojni Ivica Račan) suprotstavljala brutalnoj velikosrpskoj agresiji. I kad je ključno bilo da ta naša borba bude čista, kako bi nas Europa i svijet priznali, unatoč teškoj stigmi „genocidnog naroda“ koju nam je svojim javnim i tajnim institucijama i kanalima priskrbila komunistička, Titova Jugoslavija. Stvaranju takve slike služile su, primjerice, i laži o više od 700.000 ubijenih u Jasenovcu (čitavi naraštaji su tako slušali u školama), i prešućivanja masovnih ubojstava stotina tisuća ljudi, velikom većinom Hrvata, nakon 2. svjetskog rata, dakle, u miru.

Jedinstven rukopis

Sve je opisano bilo začeto u istoj kuhinji, sve se to dogodilo nimalo slučajno, s istim motivom, a to je bio sprječavanje nastanka samostalne države Hrvatske. Dakle, sve su to činili oni kojima su takvi događaji odgovarali.

Samo se po sebi nameće pitanje kome odgovara to što se danas događa u Hrvatskoj? Da li onima koji će zasigurno za nekoliko mjeseci zamijeniti današnju vlast, kako to naznačuju svi izbori, europski, lokalni, mjesni ili gradski održanih u posljednjih godinu, dvije, i kako to pokazuju doslovno sva ispitivanja javnog mnijenja? Nikako, svatko tko je uvjeren da će doći na vlast priželjkuje što mirniju i bolju situaciju u državi. Čak i prema onim agencije prema kojima inače SDP znatno više nego što to ispadne na izborima, HDZ ima već sada osjetnu prednost.

Zaoštravanje

Svjestan situacije u kojoj se nalazi, SDP je prije nekoliko mjeseci angažirao američke stručnjake za odnose s javnosti, koji je savjetovao da se stvari „zaoštre“. Nije trebalo dugo čekati na već „slavni“ Milanovićev huškački govor „Mi ili oni“ u Jasenovcu, na izjave o „ekstremnoj desnici koja je opet ušla u politiku“, na „Deklaraciju o nesnošljivosti“ čelnika nekih nacionalnih manjina (čiji su odnosi s Hrvatskom do tog dana, uz izuzetak srpske, talijanske i romske zajednice , bili gotovo idilični), na izjave o 30.000 prekrštenih Srba, na Matićevu izjavu kako bi on „našao 150.000 lažnih branitelja na popisu branitelja, samo ako mu Milanović osigura iseljenje u Kanadu“, itd.

Jasno je čemu sve to služi: kreiranju „događaja“ koji će zasjeniti katastrofalno vođenje države u posljednjih tri i pol godine, stvaranju (još većeg) nereda i kaosa u državi, stvaranju i podizanju tenzija, i, naravno, kazivanju putem najvećih medija koje čvrsto kontroliraju: „Evo, građani Hrvatske, tako i još gore će vam biti ako mi ne ostanemo na vlasti.“

Kako ono glasi naslov ovog članka?

D.J.L.