Zlato i fantastičan nastup hrvatskih gimnastičara na EP očito nisu podobni za hrvatske medije

Žao mi je što HRT nije prenosio finala, a imali smo četiri vježbača. Kada su istu pogrešku napravili 2012. godine, rekli su da se to više ne će ponoviti. Eto, ponovilo se. Pa ne osvaja se zlato u gimnastici svaki dan - istaknuo je Marijo Možnik, od jučer i prvak Europe u vježbi na preči.

Izjavu Marija Možnika prenijeli smo iz članka novinara Damira Mrveca s portala Večernjeg lista, i ona sjajno ocrtava na što je spala nacionalna javna televizija, Radmanov HTV, ali i najveći hrvatski mediji. Naime, kratki životopis sjajnog hrvatskog gimnastičara iz pera spomenutog novinara Večernjaka počinje ovako: „Gimnastikom se počeo baviti sa šest godina u istom klubu gdje je i danas – Sokolu." G. Mrvec je preimenovao ime kluba u kojem Marijo Možnik vježba već više od dvadeset godina. Taj se klub ne zove Sokol kako piše Večernjak, već ZTD (Zagrebačko tjelovježbeno društvo) „Hrvatski sokol". Teško je povjerovati da se radi o slučajnoj pogrješci, nikada nismo vidjeli da je neki novinar Večernjaka svoj list nazvao „List".

A što se HTV-a tiče, sve je jasno iz izjave Marija Možnika. Ako četiri Hrvata u finalu Europskog prvenstva (u finalu nastupa 8 najboljih) u jednom od temeljnih športova ne zaslužuje televizijski prijenos, ne znamo što zaslužuje. No, HTV se brine za moralno-politički odgoj Hrvata. Zbog čega bi Hrvati gledali kako je moguće da Hrvati u dvadesetak godina postojanja vlastite države u jednom od svjetski TužnoNe zaslužuje li barem to posljednje spomenuto nešto više vremena na televiziji, ili da novinar Večernjaka ispravno napiše ime kluba u kojem već više od dvadeset godina vježba momak čije je ime zauvijek upisano u svijet gimnastike? Tužno je do bola što je potrebno tako nešto uopće upitati, ali takvo je danas stanje u hrvatskim medijima i državi, zahvaljujući ljudima koji vode Hrvatsku zadnjih petnaestak godina. No, nadamo se da neopozivo dolazi vrijeme promjena, kad će Hrvatsku na svim područjima voditi ljudi koji će predmet svog posla, državu Hrvatsku, voljeti onoliko koliko predmet svog djelovanja, gimnastiku,voli Marijo Možnik.najpopularnijih, i, primjerice, jednom od najgledanijih športova na Olimpijskim igrama, od, blago rečeno prosjeka dođu u sam europski i svjetski vrh, postanu gimnastička velesila. Može se vrlo lako dogoditi da će hrvatski gimnastičari izboriti nastup na idućim Olimpijskim igrama i kao momčad! A to bi bila športska senzacija ravna onoj da se, primjerice, ne podcjenjujući nikoga, Kazahstan plasira na završnicu Svjetskog prvenstva u nogometu i tamo odigra zapaženu ulogu.

Nije to rezultat tek nedvojbenog talenta Marija Možnika, Roberta Seligmana, Tomislava Markovića , Andreja Korosteljeva, (četvorice Hrvata u finalu EP-a), Filipa Udea, Tina Srbića i ostalih, već teškog i očito sjajno osmišljenog rada u hrvatskoj gimnastici, kako gimnastičara, tako i njihovih trenera, klubova i cijelog saveza, ne samo u Zagrebu, već i u Osijeku (Trojica Osječana su nastupali u finalu!), Čakovcu, Splitu, ... Nije li to idealan primjer svima, prvenstveno mladima, koji pokazuje da Hrvati mogu u Hrvatskoj vlastitim radom postići rezultate na razini samog svjetskog vrha? Naravno da jest, i baš zbog toga ga Radmanova televizija želi što je više moguće sakriti od ljudi.

A što se Marija Možnika tiče, s Wikipedije prenosimo njegov životopis, iz kojeg možemo saznati da je „Sa 183 cm visine i 80 kg težine Marijo je najviši i najteži gimnastičar u svijetu", što bi samo po sebi trebalo biti „medijski atraktivno", da je vrhunski obrazovan akademski građanin koji se i dalje školuje. A možemo saznati i da se jedan gimnastički element zove „Moznik".

Ne zaslužuje li barem to posljednje spomenuto nešto više vremena na televiziji, ili da novinar Večernjaka ispravno napiše ime kluba u kojem već više od dvadeset godina vježba momak čije je ime zauvijek upisano u svijet gimnastike?

Tužno je do bola što je potrebno tako nešto uopće upitati, ali takvo je danas stanje u hrvatskim medijima i državi, zahvaljujući ljudima koji vode Hrvatsku zadnjih petnaestak godina. No, nadamo se da neopozivo dolazi vrijeme promjena, kad će Hrvatsku na svim područjima voditi ljudi koji će predmet svog posla, državu Hrvatsku, voljeti onoliko koliko predmet svog djelovanja, gimnastiku, voli Marijo Možnik.

D.J.L.

Marijo Možnik - iz Wikipedije

Osvojene medalje - Gimnastika

Svjetska prvenstva
bronca Nanning 2014. - preča

Europska prvenstva
zlato Montpellier 2015. - preča
srebro Montpellier 2012. - preča

Mediteranske igre
srebro Mersin 2013. - preča

Marijo Možnik (Zagreb, 18. siječnja 1987.), hrvatski gimnastičar, član kluba ZTD "Hrvatski sokol" iz Zagreba.

Športska karijera

Gimnastikom se počeo baviti sa šest godina u istom klubu gdje je i danas. U mlađim dobnim kategorijama trener mu je bio Željko Jambrović, a vježbao je na svih šest gimnastičkih sprava (višeboj). Ulaskom u kategoriju seniora 2004. godine prešao je kod trenera Tigrana Goričkog i specijalizirao se za disciplinu preča.
Ima status vrhunskog športaša I. kategorije prema kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora.
Na preči je 2007. godine prvi puta izveo novi gimnastički element "Moznik".

Na turnirima Svjetskog kupa osvojio je 18 medalja (5 zlatnih, 4 srebrne, 9 brončanih), a 2010., 2013. i 2014. godinu završio je kao ukupni pobjednik Svjetskog kupa na preči.

Od 2011. godine nastupio je u četiri finala Europskog prvenstva, 2012. godine u Montpellieru postao je viceprvak Europe, a 2015. godine i prvak Europe na preči. Na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine osvojio je srebrnu medalju. Na Svjetskom prvenstvu u kineskom Nanningu 2014. godine u svom prvom svjetskom finalu osvojio je brončanu medalju u vježbi na preči s ocijenom 15,000.[1]

Sa 183 cm visine i 80 kg težine Marijo je najviši i najteži gimnastičar u svijetu, a 2011. godine postao je prvi gimnastičar kojeg sponzorira Red Bull.

Dobitnik je posebnog priznanja Zagrebačkog športskog saveza za vrhunski športski rezultat 2008. i 2009. godine, a od tada je nekoliko puta bio nominiran za športaša Grada Zagreba kao i za najboljeg športaša Republike Hrvatske prema kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora i Sportskih novosti.
Sportski savez Grada Zagreba dodijelio mu je priznanje najboljeg športaša Grada Zagreba u 2014. godini.

Predsjednik Republike Hrvatske 2014. godine dodijelio mu je Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" dodijeljena mu je 2013. godine.

U studenom 2011. godine iznenada je preminuo Marijev tri godine mlađi brat, Darijo Možnik. Marijo je sve svoje športske i životne uspjehe posvetio njemu.

Element "Moznik"

Pruženi Tkachev s pola okreta u mješoviti el-grip hvat i dolazak do stoja na rukama.

Element spada u najatraktivniju skupinu elemenata na preči, tzv. "Leteći elementi" i ima vrlo visoku težinsku vrijednost (E).

Marijo ga je prvi puta prijavio i izveo na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu 2007. godine, a 2009. godine upisan je pod njegovim prezimenom u Pravilnik Međunarodne gimnastičke federacije.
Ukoliko se element izvodi raznožno, težinska vrijednost mu je manja (D), ali ime elementa je isto.

Bronca na Svjetskom prvenstvu 2014. godine

Na Svjetskom prvenstvu održanom u Nanningu 2014. godine Marijo je u svom prvom svjetskom finalu osvojio brončanu medalju. Zlato je pripalo aktualnom olimpijskom, svjetskom i europskom prvaku, Nizozemcu Epke Zonderlandu, a srebro peterostrukom svjetskom prvaku u višeboju, Japancu Kohei Uchimuri.

Prvak Europe 2015. i viceprvak Europe 2012. godine

Na Europskom prvenstvu održanom u Montpellieru 2015. godine Marijo je osvojio zlatnu medalju. Drugo mjesto osvojio je Britanac Sam Oldham, a treće mjesto peterostruki europski i dvostruki svjetski prvak na preči, Grk Vlasios Maras. 2012. godine Marijo je osvojio svoju prvu europsku medalju, također u Montpellieru. Ispred njega tada je bio samo Rus Emin Garibov, a treće mjesto osvojio je Grk Vlasios Maras.

Pobjednik Svjetskog kupa 2010., 2013. i 2014. godine

Tijekom 2010. godine Marijo je na turnirima Svjetskog kupa osvojio dvije zlatne (Glasgow, Osijek) i jednu srebrnu medalju (Maribor), 2013. godine osvojio je jednu zlatnu (Doha) i dvije brončane medalje (La Roche-sur-Yon i Ljubljana), a u 2014. godini osvajanjem zlatne medalje u Osijeku i srebrne medalje u Anadiji i treći puta postao je ukupni pobjednik Svjetskog kupa na preči.

Naobrazba

Marijo je završio III. gimnaziju u Zagrebu 2005. godine i Kineziološki fakultet u Zagrebu 2011. godine, te stekao akademski naziv magistar kineziologije, a. 2013. godine završio je stručni studij športskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira u Splitu. Student je poslijediplomskog doktorskog studija kineziologije na Kineziološkom fakultetu i specijalističkog diplomskog (master) studija športskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira. 2007. godine stekao je ECDL Diplomu (Europsku računalnu diplomu), a 2009. godine završio je program usavršavanja za trenera muške športske gimnastike na Hrvatskoj olimpijskoj akademiji. Završio je osnovnu glazbenu školu za violinu.

Dobitnik je priznanja za najboljeg športaša na Kineziološkom fakultetu u akademskoj 2007./08., 2008./09. i 2009./10. godini, a u akademskoj 2008./09. i 2009./10. godini proglašen je najboljim studentom četvrte i pete godine Kineziološkog fakulteta sa prosjekom ocjena 5,0. U lipnju 2009. godine dodijeljena mu je Rektorova nagrada za studentski rad u kojemu je napravio biomehaničku analizu gimnastičkog elementa "Moznik".

Na temelju akademskog i športskog uspjeha 2009. godine dodijeljena mu je Stipendija Grada Zagreba, kao i Nacionalova Top stipendija za Top studente 2011. godine.

Znanstveni novak - asistent

Od 2012. godine Marijo je zaposlen na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni novak - asistent na predmetu Sportska gimnastika.

Športski rezultati (preča)

2015. godina

• Europsko prvenstvo, Montpellier (FRA) - 1. mjesto

2014. godina

• Svjetsko prvenstvo, Nanning (KIN) - 3. mjesto
• Svjetski kup, Anadia (POR) - 2. mjesto
• Svjetski kup, Osijek (HRV) - 1. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 1. mjesto

2013. godina

>• Mediteranske igre, Mersin (TUR) - 2. mjesto
• Svjetski kup, La Roche-sur-Yon (FRA) - 3. mjesto
• Svjetski kup, Doha (KAT) - 1. mjesto
• Svjetski kup, Ljubljana (SLO) - 3. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 1. mjesto

2012. godina

• Europsko prvenstvo, Montpellier (FRA) - 2. mjesto
• Svjetski kup, Maribor (SLO) - 2. mjesto
• Svjetski kup, Ostrava (ČEŠ) - 3. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 2. mjesto

2011. godina

• Svjetsko prvenstvo, Tokio (JAP) - 10. mjesto
• Europsko prvenstvo, Berlin (NJE) - 5. mjesto
• Svjetski kup, Pariz (FRA) - 3. mjesto
• Svjetski kup, Moskva (RUS) - 2. mjesto
• Svjetski kup, Osijek (HRV) - 3. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 2. mjesto

2010. godina

• Svjetsko prvenstvo, Rotterdam (NIZ) - 10. mjesto
• Svjetski kup, Maribor (SLO) - 2. mjesto
• Svjetski kup, Osijek (HRV) - 1. mjesto
• Svjetski kup, Glasgow (UK) - 1. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 1. mjesto

2009. godina

• Univerzijada, Beograd (SRB) - 4. mjesto
• Svjetski kup, Osijek (HRV) - 3. mjesto
• Svjetski kup, Stuttgart (NJE) - 3. mjesto
• Svjetski kup, Montreal (KAN) - 1. mjesto
• Svjetska rang lista (preča) - 3. mjesto

2008. godina

• Svjetski kup, Ostrava (ČEŠ) - 3. mjesto

2007. godina

• Svjetski kup, Maribor (SLO) - 3. mjesto

wikipedia.org