Patrijarh Irinej velikosrbuje, Pupovac optužuje, hrvatski političari šute, zvuči poznato?

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej pred nekoliko je dana u božićnoj čestitci poželio sretan i blagoslovljen Božić i „sunarodnjacima u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji". Usput, naravno, nije propustio reći „da se pitanje i progon ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona Srba u Hrvatskoj".

ŠutnjaŠto se medija u Hrvatskoj tiče patrijarhove riječi prenesene su, uz izuzetak nekolicine manjih medija, bez komentara, dok se od hrvatskih političara nije u ovih nekoliko dana čula niti jedna jedina riječ. Niti od vladajućih, uključujući predsjednika Josipovića, niti od oporbe, s tim što je šutnja prvih koliko opasna toliko i očekivana, dok šutnja i nereagiranje oporbe, tj. HDZ-a, možda ne iznenađuje, ali, zbog časnog imena stranke iz vremena stvaranja hrvatske države, svakako boli.Što se medija u Hrvatskoj tiče patrijarhove riječi prenesene su, uz izuzetak nekolicine manjih medija, bez komentara, dok se od hrvatskih političara nije u ovih nekoliko dana čula niti jedna jedina riječ. Niti od vladajućih, uključujući predsjednika Josipovića, niti od oporbe, s tim što je šutnja prvih koliko opasna toliko i očekivana, dok šutnja i nereagiranje oporbe, tj. HDZ-a, možda ne iznenađuje, ali, zbog časnog imena stranke iz vremena stvaranja hrvatske države, svakako boli.

Stara retorika

A riječi patrijarha Irineja neodoljivo podsjećaju na zabrinutost SPC-a s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno, retorika se nije nimalo promijenila. I tada se naglašavala „regionalizacija" Hrvatske, odnosno, samo oni dijelovi Hrvatske koji su nisu trebali postati dijelom Velike Srbije nazivali su se Hrvatskom. I tada su Srbi u Hrvatskoj bili „ugroženi" i progonjeni".

I tada je, do pobjede Tuđmanovog HDZ-a na izborima, (komunistička) vlast u Hrvatskoj šutjela, šutke su prošle mnogobrojne velikosrpske provokacije i incidenti, a što je bilo najgore, i najtragičnije za Hrvatsku i hrvatski narod, prešutjelo se i oduzimanje oružja teritorijalne obrane Hrvatskoj i naoružavanje ne tako malog, ali ekstremnog dijela srpske manjine u Hrvatskoj.

Brojni incidenti

Ne ćemo se zamarati nabrajanjem provokacija i incidenata, iako su za neke od njih to daleko preblage riječi (dvostruko ubojstvo na Banovini), kojima su Hrvati i svi državljani Hrvatske izvrgnuti posljednjih godina, a koje vlast, pa posljedično i svi vodeći mediji, budući da ih kontrolira ta ista vlast, prešućuje. Da su obrnuti slučajevi daleko rjeđi dovoljan je dokaz to što za njih sve znamo pa se mogu pobrojati, budući da ih političari i mediji promptno osuđuju, iako se kasnije pokaže da su neki od njih, poput „premlaćivanja" sjemeništaraca kod Kistanja, izazvani od njih samih, navodno „ugroženih", a veliku većinu njih izazvala je sama vlast nezakonitim i nasilnim postavljanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

Ne čudi nas stoga što svako malo politički vođa Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac provocira i optužuje Hrvate za „zlostavljanje" Srba. Rezultat izvrtanja stvari je, primjerice, da u Dnevniku HTV-a od 6. siječnja 2014. prilog o pravoslavnom Badnjaku prethodi onom o proslavi katoličkog i državnog blagdana, Sveta tri kralja.

Britanija i Srbija

Ne čudi nas niti što su za današnju vlast od svih država svijeta važne samo dvije, Srbija i Velika Britanija, pa su, primjerice, MetodaZnamo da su hrvatski komunisti u Jugoslaviji, kao i njihovi današnji sljedbenici, oduvijek gajili edipovski kompleks prema Beogradu, znajući da bez vanjske pomoći ne mogu upravljati Hrvatima i Hrvatskom, a pogotovo u današnjim uvjetima kad ipak ne mogu rabiti „metode" političke borbe na kojima je počivao njihova strahovlada do 1990.za savjetnike Hrvatske u parnici protiv Srbije, koju sadašnja vlast želi što prije i pod svaku cijenu povući, postavljeni naravno uglavnom Britanci (poveznica).

Slučajna li slučaja, ali je za današnju vlast u Hrvatskoj jedina prepreka povlačenju tužbe postalo pitanje informacija o još gotovo tisuću ljudi koje je velikosrpska strana pogubila tijekom Domovinskog rata, kao da se ne radi o civilizacijskom pitanju koje bi svaka dobronamjerna druga strana bezuvjetno već davno riješila. O tome, nažalost, i hrvatska oporba (HDZ) malošto govori.

Ne čudi nas niti što hrvatsku vlast ne smeta što se u Srbiji rehabilitira četništvo a hrvatska vlast šuti. Ili što svako malo iz Beograda dolaze poruke poput ove patrijarha Irineja, a vlast opet šuti.

Znamo da su hrvatski komunisti u Jugoslaviji, kao i njihovi današnji sljedbenici, oduvijek gajili edipovski kompleks prema Beogradu, znajući da bez vanjske pomoći ne mogu upravljati Hrvatima i Hrvatskom, a pogotovo u današnjim uvjetima kad ipak ne mogu rabiti „metode" političke borbe na kojima je počivao njihova strahovlada do 1990.

Daleko od vizije Tuđmanovog HDZ-a

Ono što nas čudi, zapravo rastužuje, je što o svemu tome šuti i najjača hrvatska oporbena stranka, zapravo, najjača hrvatska stranka, HDZ. Ona stranka kojoj će, lako moguće, na idućim parlamentarnim izborima vlast ionako dopasti u ruke zbog apsolutne nesposobnosti danas vladajućih, a ne zbog njihove snage ili jasne koncepcije i vizije Hrvatske kakvu je imao Tuđmanov HDZ.

D.J.L.