Kako se brane interesi hrvatskog športa

Proslavljeni hrvatski športaš Goran Ivanišević još jednom je iskazao sve ono, što mu je, uz vrhunsko tenisko umijeće, donijelo status koji uživa u hrvatskom narodu, a to je status legende. Ne ćemo sada o njegovom promicanju borbe hrvatskog naroda za slobodu i vlastitu državu iz ranih devedesetih, niti o tome, o čemu gospodin Goran nikada ne priča, koliko je humanitarnih akcija pomogao i svojim sudjelovanjem i svojim novcem, reći ćemo nešto o njegovoj ulozi u „slučaju Čilić".

Ovako Goran Ivanišević brani hrvatski šport

Dakle, posljednjih nekoliko godina najbolji hrvatski tenisač Marin Ćilić bio je optužen i kažnjen od strane Međunarodne teniske federacije (ITF) s 9 mjeseci suspenzije zbog navodnog uzimanja nedopuštenih tvari, ukratko dopinga. Čilić, uvjeren u svoju nevinost se žalio (U principu se športaši ne žale na kazne zbog dopinga, jer viša instanca u pravilu povećava kaznu).

Sudu sportske arbitraže (CAS). Rezultat žalbe je smanjenje kazne na 4 mjeseca (što je Čilić već, nezasluženo, odslužio), no, ako se uzme u obzir da je taj sud naredio ITF-u da Čiliću vrati sve oduzete bodove (koje je zaradio lani, a zbog suspenzije ih nije mogao braniti), kao i novac koji je Marin Čilić zaradio od „spornog" turnira na kojem je navodno bio dopingiran do suspenzije, jasno je da je CAS Čilića oslobodio od optužbe za uzimanje nedopuštenih tvari, odnosno jasno je da je Čilić bio nepravedno osumnjičen i kažnjen.

IvaniševićGoran Ivanišević se ne ustručava napasti odvjetnika ITF-a, i stvari nazvati pravim imenom, jer ima samopoštovanja i vjeru u istinu i pravdu. Time ne brani samo Marina Ćilića, već i sve one koje „civilizirani svijet" želi uništiti isključivo zbog vlastitog probitka, i u krajnjoj liniji, brani čast i poštenje hrvatskog tenisa, hrvatskog športa uopće, hrvatskog naroda i države Hrvatske.Uvjereni smo da bi mnogi športski, i ne samo športski, već i javni djelatnici time smatrali priču zaključenom, bili sretni kako smo se „izvukli", jer, ipak smo „mi" nekakva Hrvatska, a „oni koji sude" su civilizirani Europa ili svijet, svejedno.

No, gospodin Goran Ivanišević nosi u sebi nešto što ovi malo prije spomenuti ne nose, a to su čast, poštenje i ljubav prema svom narodu i državi. Goran Ivanišević je o toj stvari izjavio sljedeće:

"Marinu svaka čast jer ne znam tko bi tako mirno izdržao sva ta saslušanja i optužbe koje je prošao. Bio sam s njim na saslušanju pred Sudom sportske arbitraže (CAS), gdje ga je odvjetnik Međunarodnog teniskog saveza (ITF) ispitivao sat i pol vremena bez ijednoga valjanoga dokaza. Taj čovjek je ciljano išao uništiti Čilićevu karijeru, htio je na njemu napraviti karijeru jer je Marin najviše rangirani tenisač koji se suočavao s ovakvim optužbama za dopingiranje. Sreća da su CAS-ovi suci bili razumni ljudi i da su okončali tu hajku čiji je jedini cilj bio uništiti Čilićevu karijeru."

Goran Ivanišević se ne ustručava napasti odvjetnika ITF-a, i stvari nazvati pravim imenom, jer ima samopoštovanja i vjeru u istinu i pravdu. Time ne brani samo Marina Ćilića, već i sve one koje „civilizirani svijet" želi uništiti isključivo zbog vlastitog probitka, i u krajnjoj liniji, brani čast i poštenje hrvatskog tenisa, hrvatskog športa uopće, hrvatskog naroda i države Hrvatske.

A ovako Hrvatski nogometni savez „brani" hrvatski nogomet

A da su, među ljudima koji predstavljaju Hrvatsku, nažalost rijetki, potvrđuju i suprotni primjeri. Sjetimo se samo ne tako davne proslave 100. obljetnice Hrvatskog nogometnog saveza. Gotovo cijeli svoj govor na svečanosti u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, predsjednik Europske nogometne federacije (UEFA) Michel Platini posvetio je „huliganima i rasizmu na hrvatskim stadionima", svodeći zapravo stogodišnju povijest hrvatskog nogometa na huligane i rasizam.

Kako su reagirali hrvatski dužnosnici na taj u najmanju ruku neprimjereni, a zapravo bezobrazni i rasistički govor? Mnoštvom pohvala, počevši od ministra Jovanovića, pa sve do Šuker-Mamićevog vodstva Hrvatskog nogometnog saveza. Da smo samo malo manje fini, rekli bismo da su se navedeni dužnosnici, i ne samo oni, natjecali u tome tko će se dublje uvući Platiniju znate kamo.

Sjetimo se i posljednjeg slučaja, kažnjavanja Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka zatvaranjem jedne tribine za utakmicu s Lyonom, zbog toga što su navijači Rijeke nosili i tzv. keltski križ, usprkos tome što UEFA u svojim službenim dućanima prodaje takve križeve! HNK Rijeka se žalila, ali Šukerov i Mamićev Hrvatski nogometni savez šuti, umjesto da jasno i čvrsto stane na stranu neopravdano kažnjenog hrvatskog kluba.

Za Šukera i Mamića, UEFA je sveta i bezgrješna, što je prema njima tamo neka Hrvatska i HNK Rijeka. Čemu zapravo služi Hrvatski nogometni savez osim osobnim interesima Davora Šukera, Zdravka Mamića i drugih sličnih njima?

Da je na mjestu Šukera i ostalih mnogobrojnih hrvatskih Šukera gospodin Goran Ivanišević, ili netko poput njega, uvjereni smo da ne bi bilo tako. Doći će i to vrijeme, na nama je da to bude što prije.

D.J.L.