Lik i djelo Radimira Čačića prerasli su hrvatske granice

Ponukani pozivom doc. dr. sc. Željka Jovanovića, dr. med., mr. oec., kako ga na svojim internetskim stranicama predstavlja Vlada Republike Hrvatske, na bojkot hrvatske inačice wikipedije, a želeći saznati nešto više o bivšem članu iste Vlade, koji, naravno poput svih ostalih zatvorenika u Hrvatskoj, krati zatvorske dane igrajući golf, potražili smo što o uvaženom uspješnom gospodarstveniku, kako ga predstavljaju vodeći hrvatski mediji, Radimiru Čačiću piše na engleskoj Wikipediji, http://en.wikipedia.org.

Budući da smo vjerovali da su lik i djelo Radimira Čačića odavno prerasli granice Lijepe Naše, bili smo uvjereni da će engleska wikipedija donijeti nešto o uvaženom poslovnom čovjeku i političaru. I zaista, bili smo u pravu, članak o Radimiru Čačiću postoji (http://en.wikipedia.org/wiki/Radimir_Čačić). Pročitavši tekst koji u cijelosti objavljujemo (u prijevodu na hrvatski) uvjerili smo se da djelovanje Radimira Čačića kao poslovnog čovjeka obuhvaća mnogo propalih projekata i tvrtki koje su ili nestale ili su u stečaju, ali da se može svesti na samo dvije odrednice, a to su „sudski procesi“ i „sukob interesa“.

S druge strane, djelovanje Radimira Čačića kao političara nedjeljivo je od njegovih poslovnih interesa. Kako kaže engleska wikipedija (a ne, kako kaže Jovanović, „znanstveno dvojbena i evidentno falsificirama“ hrvatska inačica): „1995. je bio jedan od nekolicine hrvatskih političara koji su bili bogati prije ulaska u državnu upravu, iako će se njegovo bogatstvo kasnije umnogostručiti tijekom njegove političke karijere.“

Dakle, zaista je Radimir Čačić prešao granice Hrvatske. Na žalost mnogih, posebice onih unutar granica Hrvatske, ali i onih izvan njih

D.J.L.

Radimir Čačić

Radimir Čačić, rođen 11. svibnja 1949. u Zagrebu, hrvatski je političar i poslovni čovjek, te predsjednik Hrvatske narodne stranke (HNS) od 2008. Predsjednik te stranke bio je i od 1995. do 2000. Kao vođa druge najjače stranke u četveročlanoj Kukuriku koaliciji postao je zamjenik predsjednika Vlade i Ministrant gospodarstva u vladi Zorana Milanovića, nakon parlamentarnih izbora 2011. Nakon što je izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi, mađarski ga je sud osudio u studenom 2012. na 22 mjeseca zatvora, nakon čega je dao ostavku na mjesto u vladi.

Početci

Nakon diplomiranja na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1973., radio je u jednoj zagrebačkoj tvrtki, prije preseljenja u Varaždin i zapošljavanja u građevinskoj tvrtki "Zagorje". Zajedno s nekolicinom partnera, napustio je 1979. Zagorje i osnovao građevinsku tvrtku "DP Coning". 1989, mu je Jugoslavenska gospodarska komora dodijelila titulu menadžera godine. Čačić je tijekom tih godina skupio značajno bogatstvo, i kad su se u ožujku 1989. promijenili zakoni dozvolivši privatizaciju, potrošio je 750.000 njemačkih maraka kako bi kupio 25%-tni udio u svojoj staroj tvrtki "Zagorje", te je kasnije spojio te dvije tvrtke uz gubitak izvjesnog broja radnih mjesta.

1990.-1999.

U politiku je ušao u Koaliciji narodnog sporazuma 1989., no nije bilo uspjeha na izborima. 1990. i 1991., s Čačićem kao direktorom, Coning je sudjelovao u neuspješnom građevinskom projektu u Dubrovniku.

Tijekom Hrvatskog rata za neovisnost, Čačić je bio brigadir u novonastaloj Hrvatskoj vojsci. Prilikom zauzimanja vojarni, predvodio je u rujnu 1991. pregovore s JNA o napuštanju vojarne u Varaždinu, i bio je talac kako bi se razoružani pripadnici JNA sretno vratili u Srbiju. Kasnije mu je dodijeljena Spomenica Domovinskog rata i Orden kneza Domagoja.

1991.-1992, Coning je sudjelovao u još jednom, mnogo većem neuspješnom građevinskom projektu u Izraelu, radi kojeg je tvrtka kasnije bila tužena u parnici vrijednoj više milijuna dolara. DP Coning je bio transformiran u Coning holding, s nekoliko kćeri-tvrtki, a Holding je kasnije preimenovan u Ingprojekt. Ta je transakcija kasnije poništena od strane suda, ali je Čačić prodao ili prenio svoj udio u tvrtkama Coninga odvjetničkom uredu. Čačićevi poslovi su se često koristili protiv njega kad je postao aktivniji u politici, a zbog izraelskog slučaja ga je oklevetao Miroslav Rožić. 1995. je bio jedan od nekolicine hrvatskih političara koji su bili bogati prije ulaska u državnu upravu, iako će se njegovo bogatstvo kasnije umnogostručiti tijekom njegove političke karijere.

Naslijedio je Savku Dabčević-Kučar kao predsjednik HNS-a, i taj je položaj držao 6 godina. Njega je naslijedila Vesna Pusić, dok je Čačić postao predsjednik središnjice stranke. Postao je zastupnik u Hrvatskom saboru nakon parlamentarnih izbora 1995.

2000.-2009.

Na izborima 2000., HNS je dobio više mjesta u Hrvatskom saboru i sudjelovao je u šesteročlanoj koaliciji koja je sastavila hrvatsku Vladu pod vodstvom Ivice Račana. Čačić je bio jedini član HNS-a u Vladi, ali je imao utjecajan i pogodan položaj Ministra javnih radova, obnove i izgradnje, što mu je osiguralo pristup mnogim projektima koje je financirala Vlada.

Radimir Čačić je bio važan u oživljavanju projekta gradnje autoceste Zagreb-Split, kroz održiviji financijski model – koji nije toliko favorizirao tvrtku kao ugovori koje je potpisala vlada Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) prije i nakon Čačića. Ministarstvo je raspisalo natječaje za izbor građevinskih tvrtki koje će graditi novu cestu, i to se pokazalo uspješnim za gradnju. Kad je Čačić napustio Ministarstvo, dionice od Karlovca do Zadra bile su uglavnom završene, a ostatak je bio u izgradnji.

Čačić je pomogao i organizaciju projekta gradnje stanova za mlade obitelji kojeg je financirala država, što je bio prvi takav projekt u modernoj Hrvatskoj. Te su zgrade kasnije bile zvane Čačićevi stanovi.

Nakon izbora 2003. HNS se vratio u oporbu, ali je to Čačić zadržao mjesto u Saboru.

Novo HDZ-ovo vodstvo organiziralo je saborsku istragu o Đačićevim navodnim nedjelima: bio je optužen za sukob interesa, budući da je njegova stara tvrtka Coning dobivala ugovore pri gradnji autoceste Zagreb-Split. No, nakon istrage Čačić je bio oslobođen optužbi. U prosincu 2006. je HDZ-ovo saborsko povjerenstvo ponovno pokrenulo istragu i preokrenulo raniju presudu, presuđujući da je Čačić zaista bio u sukobu interesa, budući da je 12 ugovora, vrijednih 132 milijuna kuna, bilo potpisano s tvrtkama povezanim s Čačićem, a da te veza nije bila uočena prema vrijedećem zakonu. Čačić je inzistirao da se radi o besmislenoj razlici, i da se on već odvojio od svojih starih tvrtki, i pokušao je na sudu poništiti presudu, ali ga je odbio sud u Zagrebu 2007. Žalio se na presudu i konačno je odbijena njegova žalba Ustavnom sudu Republike Hrvatske 2010.

2005. je njegova stranka pobijedila na lokalnim izborima u Varaždinskoj županiji i Čačić je postao župan 9. lipnja. Zamijenjen je u lipnju 2008., nakon što su dvojica zastupnika HNS u vijeću županije prešli u oporbu.

2010.-

8. siječnja 2010. prouzročio je tešku prometnu nesreću na autocesti M7 u Mađarskoj, koja je dovela do smrti dvoje putnika u automobilu kojeg je udario Čačićev Chrysler 300 udario je odzada u Škodu Fabiu u gustoj magli. Čačić je zvao policiju. Optužio ga je Županijski sud u Somogyju i pustio uz jamčevinu od 1,000 eura. Po mađarskom zakonu slijedi mu zatvorska kazna. Čačić je ponudio ostavku kao predsjednik Hrvatskog teniskog saveza, koju je kasnije odbilo vijeće Saveza.

Čačić je predstavljao HNS u Kukuriku koaliciji i bio je na prvom mjestu liste kandidata u 3. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. U toj su izbornoj jedinici dobili 52.73% glasova. Nakon izborne pobjede, Čačić je postao zamjenikom predsjednika Vlade u kabinetu Zorana Milanovića.

29. lipnja 2012. prvostupanjski sud je presudio da je kriv za prometnu nesreću i osudio ga je na uvjetnu kaznu od godine i tri mjeseca zatvora. Hrvatski oporbeni političari Tomislav Karamarko, Jadranka Kosor i Dragutin Lesar tražili su da Čačić odstupi, članovi vladajuće koalicije Mirela Holy i Josip Leko bili su rezervirani. 14. studenog 2012. drugostupanjski sud potvrdio je presudu i povećao kaznu na 22 mjeseca u zatvoru. Istog je dana Čačić odstupio iz hrvatske Vlade.

en.wikipedia.org