Vrhovni sud Republike Hrvatske osudio je na osam godina zatvora hrvatskog branitelja Mihajla Hrastova, zbog smrti 13 i ranjavanja dvojice srpskih rezervista na Koranskom mostu u Karlovcu u rujnu 1991. godine. Obrana gospodina Hrastova najavila je žalbu, o kojoj će odlučiti isti taj Vrhovni sud. Tako glasi štura vijest na stranici teleteksta Hrvatske televizije od 5. svibnja 2009. Iza te šture vijesti krije se, međutim, teško pojmljiva nepravda koja se čini hrvatskom branitelju Mihajlu Hrastovu.(djl)

 

 

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u ponedjeljak je promijenilo preporuku hrvatskim državljanima za putovanje u Veliku Britaniju i sada im savjetuje oprez zbog mogućih terorističkih napada u toj zemlji. Vijest je to koja zapravo u bilo kojoj državi čija se vlast  prvenstveno brine oko vlastitih nacionalnih interesa, i ne bi smjela iznenađivati. No, budući da smo mi Hrvati od svake vlasti nakon 3. siječnja 2000. samo doživljavali poniženja u svezi vanjskopolitičkih poteza, ova vijest izaziva zadovoljstvo, a kod onih optimističnijih čak i budi nešto, što bi se u slučaju još ovakvih poteza moglo nazvati i nadom. (djl)

 

 

Hrvatska radiotelevizija, kako na oba televizijska programa, tako i na programima Hrvatskog radija već danima emitira promidžbeni spot Ureda za ravnopravnost spolova „Uravnotežimo se!“. U spotu se apelira na građane Republike Hrvatske da osiguraju zakonsku obvezu o zastupljenosti žena na izbornim listama za predstojeće lokalne izbore. Dakle, vladina organizacija, Ureda za ravnopravnost spolova, apelira na građane da poštuju zakon, koji je posve jasan glede zastupljenosti žena na izbornim listama. Ovo je samo još jedan primjer posvemašnjeg nereda koji vlada u državnoj upravi i razbacivanja državnog novca, što nikada nije dobro, a posebice ne u današnjim uvjetima gospodarske krize. A ovaj primjer pokazuje i još nešto, naime, kako se prilikom donošenja zakona u Republici Hrvatskoj ostavljaju otvorena vrata za kršenje tog istog zakona. (djl)

 

 

Ovih dana je hrvatska javnost saznala za još jedno mjesto, Ključ Brdovečki, pokraj kojeg su Titovi partizani koncem svibnja 1945. izvršili jedan od svojih monstruoznih zločina, kojima se još dugo broja ne će znati. Kod Ključa Brdovečkog pobili su više od 4.000 ljudi, koji su im se predali mjesecima ranije. Svaki dobronamjeran čovjek pri svakom takvom otkriću ponovno se zapita kakva je to morala biti vlast, kakvi ljudi, koji su počinili tako neshvatljivo okrutne masovne zločine. U miru, bez optužnice i suđenja. Nije to nažalost posljednje stratište na kojem su se iživljavale Titove horde. I teško je uopće bilo što napisati ili reći o tome, možemo se samo pomoliti za duše tih jadnih žrtava. Ovo stratište, međutim, otkriva još neke stvari koje ovu tragediju čine još i težom.(djl)

 

 

Predsjednik najjače oporbene strane u Hrvatskoj, Zoran Milanović, ponovno je hrvatskoj javnost podario jedan svoj lucidni osvrt. Ovaj se put Milanović pozabavio gospodarskim pitanjem, kako kaže, «opasnosti nekontroliranog protekcionizma, vođenog krilaticom "Kupujmo hrvatsko"». Navedimo točne riječi Zorana Milanovića, kako ih je prenio Jutarnji list: «Najradije bih kupovao hrvatske automobile, cipele ili namještaj. Ali toga nema! Ne smijemo zaboraviti da smo na slobodnom tržištu i da se protekcionizma treba čuvati. Inače, suočit ćemo se s pozivima "kupujmo bavarsko, njemačko, američko..." ili "ljetujmo u Sloveniji"!» (djl)

 

 

Konačno se, prema Slobodnoj Dalmaciji od 24. ožujka, i predsjednik Mesić oglasio u svezi otkrića masovne grobnice komunističkih žrtava u rudniku Barbarin rov u Sloveniji. Čekao je poprilično dugo, da bi zatim izjavio nešto u svom poznatom stilu. A taj stil je izokretanje čvrsto utvrđenih činjenica. To što time vrijeđa ne samo zdrav razum građana čiji bi predsjednik trebao biti, već vrijeđa i osjećaje stotina tisuća hrvatskih obitelji čiji su predci ubijeni tijekom mira, bez optužbe i bez prava na bilo kakvu obranu, od strane «antifašista» koje Mesić tako zdušno brani. Takva bi izjava bila sramotna od strane bilo koga, a kad dolazi iz usta predsjednika države, onda je uz to i katastrofa.(djl)

 

 

U Jutarnjem listu objavljen je članak koji se bavi jednim poglavljem oksfordskog Priručnika o fašizmu, u kojem se govori o podrijetlu i ostavštini fašizma, talijanskom fašizmu, uspoređuje se nacizam i fašizam, te govori o fašizmu izvan Italije i Njemačke, gdje je uz druge zemlje, od Španjolske do Japana, jedno poglavlje posvećeno bivšoj Jugoslaviji, odnosno zemljama nasljednicama. U tom poglavlju, kojeg je uredio britanski profesor Richard Bosworth, raščlanjuju se prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Napominjemo da se u ovom komentaru oslanjamo na tekst novinarke Jutarnjeg lista koja je prepričala navedeno poglavlje, i u koji nemamo ni najmanje razloga sumnjati. Dakle, uvaženi profesor Bosworth važe tko je bio manji, a tko veći fašist, ne dovodeći uopće u pitanje da li se uopće radi o fašizmu, dakle, ne poštujući ono što bi svatko, a pogotovo jedan profesor, trebao poštovati, a to su činjenice. Na tako izvrnutim “činjenicama” on gradi svoju nakaradnu sliku i nakaradnu usporedbu. Nakon detaljnije raščlambe oksfordske usporedbe, pozabavili smo se, na temelju činjenica, a ne izvrgavanja istih, usporedbom Churchilla i Hitlera, iz koje slijedi naslov ovog teksta kada se temi fašizma prilazi na način na koji se prilazi u ovom uratku iz Oxforda.(djl)

 

 

U hrvatskim je medijima najavljen jednodnevni posjet (u petak, 19. ožujka) predsjednika hrvatske vlade dr. Ive Sanadera Beogradu. Posjet se događa u vrijeme kada su odnosi sa Sanaderovom prvom ljubavi, Europskom unijom, «na čekanju», a odnosi sa Srbijom praktički u mirovanju nakon hrvatskog priznanja samostalnosti Kosova. Sam predsjednik Vlade je rekao kako će «njegov skorašnji posjet Beogradu biti dobar temelj za uspostavu boljih gospodarskih i političkih odnosa dviju zemalja te da Hrvatska sa Srbijom, želi graditi dobrosusjedske i prijateljske odnose, ocijenivši kako su hrvatsko-srpski odnosi glavni čimbenik mira i stabilnosti u jugoistočnoj Europi». Nemamo ništa protiv građenja dobrosusjedskih odnosa sa susjedima, ali ti odnosi moraju stvarno biti kao oni između susjeda. Osnovno je, dakle, da između susjednih «imanja» postoji jasno određena granica, i ona zemljopisna i ona u odnosima, jer to donosi ravnopravnost koja je preduvjet svakog zdravog odnosa. A bojimo se da hrvatsko rukovodstvo unaprijed Hrvatsku stavlja u podređeni položaj, dodvoravajući se i Srbiji, i, time, i Europskoj uniji.(djl)