Koji su to krivi ljudi završili u Haagu?

Izjava predsjednika Ive Josipovića da u Haagu nisu završili pravi ljudi, koju je izrekao tijekom posjeta Hrvatima u New Yorku, opravdano je izazvala pozornost javnosti, kao i političkih i intelektualnih krugova. Izjava je tako izazvala burnu reakciju srpskoga lidera Milorada Pupovca, koji je dao ocjenu kako je ona ozbiljnija od pozdrava predsjednice Vlade Jadranke Kosor generalima iz Knina, jer ona „opovrgava radnje Haaškog suda i nepravomoćnu presudu", dodajući kako „predsjednik svojom izjavom sugerira tko je odgovaran za zločine ili da zna tko je odgovoran". „Time sebi stvara obvezu pred domaćim i međunarodnim sudovima i otvara pitanje stvarno odgovornih za počinjene ratne zločine" – zaključuje Pupovac. Komentirajući Josipovićevu izjavu Žarko je Puhovski kazao da se „s ovom izjavom slaže većina hrvatskih građana, ali i da treba biti oprezan jer otvara pitanje i zašto hrvatsko pravosuđe nije reagiralo kako treba".Milorad Pupovac„Time sebi stvara obvezu pred domaćim i međunarodnim sudovima i otvara pitanje stvarno odgovornih za počinjene ratne zločine" – zaključuje Pupovac

Pravo i pravda

Upitan za dodatno pojašnjenje izjave Josipović je istaknuo kako je prevažna stvar da „svi ratni zločini budu pravedno procesuirani i da žrtve imaju osjećaj pravde", te dodao:" One koji me kritiziraju pozivam da pročitaju presudu. Iz nje se vidi da je general Čermak oslobođen. On je, dakle, bio kriva osoba u Haagu. A takvih nije bilo samo na hrvatskoj strani, već na svim stranama". Na upit pak misli li pod krivim ljudima i na generala Antu Gotovinu Josipović je kazao kako „nije govorio o imenima".

Iako Josipović, govoreći o krivim ljudima u Haagu, doista nije spominjao imena, dok je u pojašnjenju izjave kao primjere takvih ljudi istaknuo generala Čermaka, nemoguće se je oteti dojmu kako je Josipović u svojoj prvotnoj izjavi zapravo aludirao na generala Antu Gotovinu. Jer, da se u slučaju Čermaka radi o osobi koja se je krivo našla u Haagu, a s obzirom na činjenicu da je u njegovu slučaju donesena oslobađajuća presuda, znade i svaki ozbiljniji pučkoškolac. Posve je, naime, jasno da nevina osoba nema što tražiti pred sudom u svojstvu okrivljenika. U prilog tome da je Josipović implicirao na Gotovinu svjedoči i činjenica da je u istoj izjavi kazao da „kao pravnik nije u potpunosti zadovoljan rezultatima Haaga", ali da „Hrvatska mora poštovati pravni sustav i prihvatiti odluke suda", jer mi „nemamo druge instrumente kada bismo i htjeli prkositi pravnom sustavu". S obzirom na to da u slučaju presude Čermaku nema nikakve potrebe „prkositi pravnom sustavu", jasno je kako je Josipović zapravo mislio na Gotovinu. Dakako, tomu treba dodati i činjenicu da je izjava izrečena u emigrantskim krugovima, za koje Josipović nesumnjivo dobro znade da dišu hrvatskim plućima, pa tu izjavu svakako treba protumačiti i u smislu njihova umirivanja nakon skandaloznih travanjskih presuda.

Licimjerstvo

Međutim, ako je Josipović svjestan da su u Haagu završili krivi ljudi, tada se postavlja još jedno pitanje, koga je Josipoviću postavila i predsjednica Vlade: s obzirom na to da je 1999. godine predsjednik Josipović bio član Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom zašto tom prilikom nije poduzeo određene korake, kad je, eto, znao da bi u Haagu mogli završiti krivi ljudi? "Pravi i krivi"Međutim, ako je Josipović svjestan da su u Haagu završili krivi ljudi, tada se postavlja još jedno pitanje, koga je Josipoviću postavila i predsjednica Vlade: s obzirom na to da je 1999. godine predsjednik Josipović bio član Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom zašto tom prilikom nije poduzeo određene korake, kad je, eto, znao da bi u Haagu mogli završiti krivi ljudi?I nije li licemjerno danas govoriti o tome da se u Haagu nisu našli pravi ljudi, i istom prilikom podsjećati na surovu činjenicu da se u pogledu toga ništa pravno ne može poduzeti, tj. podsjećati na to da će – ako prvostupanjske presude ostanu nepromijenjene ili budu tek neznatno izmijenjene – nevini ljudi nastaviti truniti po stranim angloameričkim zatvorima? U svakom slučaju, Josipovićeva izjava jasno pokazuje da i sami političari – pa i oni kojima zaštita nacionalnih interesa nije primarni životni i politički prioritet – imaju jednaku percepciju kao i većina javnosti: generali Ante Gotovina i Mladen Markač nevini su ljudi.

U Josipovićevoj, međutim, izjavi možda i još veću pozornost zavrjeđuje pitanje koji su se to onda ljudi doista trebali naći u Haagu. To je pitanje posebno važno ako proanaliziramo izjavu Milorada Pupovca da Josipovićeva izjava „stvara obvezu pred domaćim i međunarodnim sudovima i otvara pitanje stvarno odgovornih za počinjene ratne zločine", odnosno izjavu Žarka Puhovskog da ona „otvara pitanje i zašto hrvatsko pravosuđe nije reagiralo kako treba". Komparirajući izjavu od Pupovca i Puhovskog vidimo kako i jedan i drugi postavljaju pitanje odgovornosti pravih krivaca za zločine, a s obzirom na to da – sukladno Josipovićevoj izjavi – u Haagu ne sjede pravi ljudi. Drugim riječima, Pupovac – inače dobar prijatelj predsjednika Josipovića, koji je, kako Pupovac sam reče, za Srbe u Hrvatskoj u sto dana učinio više nego Mesić u deset godina, - i Puhovski sugeriraju kako bi se hrvatsko pravosuđe trebalo pozabaviti „pravim krivcima". A kada tome dodamo činjenicu da haaška presuda generalima kao članove tzv. „udruženog zločinačkog pothvata" uz Gotovinu i Markača poimence spominje i neke druge osobe u Hrvatskoj, i kada se prisjetimo da su nedavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku osnovana četiri suda koji će suditi za ratne zločine hrvatskim braniteljima – a koji su zapravo ekspoziture Haaškoga suda – postavlja se pitanje nisu li Josipovićeva izjava, jednako kao i izjave uvijek dežurnih komentatora Pupovca i Puhovskog, zapravo „probni baloni" kako bi se – da se poslužimo terminologijom Chomskoga – „proizvelo mišljenje" javnosti koje će buduća suđenja ključnim osobama u stvaranju Hrvatske – a koje još nisu osuđene u Haagu – dočekati kao očekivana i primiti ih bez većeg otpora?

Nova suđenja?

Odnosno, ne slijede li – posebice ako projugoslavenska kukuriku koalicija zasjedne na vlast – nova suđenja osobama koje su odigrale presudnu ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske -, ali ovaj put u Hrvatskoj? Da bi prošao geopolitički projekt „Jugosfere" potrebno je najprije kompromitirati sve ključne osobe koje su stvarale samostalnu Hrvatsku, a putem njihove kompromitacije kompromitirati i samu ideju samostalne i nezavisne hrvatske države. Kada pak imamo na umu tu činjenicu, odgovore na prethodna pitanja zasigurno nećemo dugo tražiti.

Zaključno, Josipovićeva izjava mogla bi se ukratko svesti na sljedeće: nevini generali i dalje će trunuti u haaškome zatvoru, a sada slijedi progon „pravih krivaca", a to su, dakako, svi oni kojima je jedini crimen taj što su odigrali bitniju ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske i koji i danas stoje kao brana protiv neojugoslavenskih geopolitičkih projekata.

Davor Dijanović