Smeće – vjeran vizualni izraz prve godine Tomaševićeve vlasti u Zagrebu

Prošla je godina dana od kada je radikalno lijeva “platforma” Možemo! preuzela upravljanje Zagrebom. U predizbornoj kampanji, poučen ranijim iskustvima, Tomislav Tomašević je izbjegavao otvaranje dijanovićideoloških tema i tobože se bavio samo komunalnim i ekološkim temama. Razočarani dugogodišnjim korumpiranom vladavinom Milana Bandića poslovično politički polupismeni birači nasjeli su na Tomaševićeve pripovijesti i zaokružili njegovo ime. Godinu dana kasnije pokazuje se da Tomašević nije riješio baš niti jedno komunalno pitanje, ali je zato vrlo uspješan u nametanju ideoloških tema. To je bilo i predvidljivo.

Političari i komentatori konzervativne provenijencije prošle su godine u predizbornoj kampanji upozoravali kako na to se iza Tomislava Tomaševića krije radikalna lijeva ideologija. Lijevi komentatori odbijali su takve teze i u prvi plan gurali njegove velike stručne kompetencije koje ovaj očito vrlo vješto skriva, bolje nego hrvatski tajkuni prve milijune. Nakon što je priča prodana, sada se ti isti komentatori sprdaju s mrskim desničarima i katolibanima. Tako Jasmin Klarić poručuje: „Desnica bjesni na Tomaševića. Zar zbilja misle da su ga ljudi birali samo zbog spajanja cijevi i skupljanja lišća?“.

Klarić je ovo napisao komentirajući zabranu zastava Hoda za život u Zagrebu. „Nema apsolutno ničeg spornog u tome što Tomašević nije želio zastave Hoda za život na gradskim jarbolima“, poručuje Klarić. Nadamo se da će ovaj Hod za životvrhunski novinar isto razmišljati kad jednom desnica preuzme vlast i zabrani lijevu ikonografiju. Ili će se tada raditi o cenzuri i gušenju drugog mišljenja, o povratku u srednji vijek?

Klarić se pokušava rugati, no pritom „zaboravlja“ na to da su upravi famozni desničari upozoravali da se Tomašević ne će primarno baviti komunalnim problemima, nego nametanjem radikalno zelene i genderoidne ideologije. A oni koji su to negirali su bili Klarić i ostali klarići.

Godinu dana nakon izbora – iako se Tomaševiću jedan od ključnih elemenata predizbornog programa odnosio na nove, inventivne i moderne načine zbrinjavanja otpada – Zagreb je zatrpan smećem gore nego ikada u svojoj povijesti. To je smeće vjeran vizualni izraz ukupne vladavine Možemosa.

Samo ideološke teme

Tomašević, jasno je svakom razumnom i ozbiljnom čovjeku, nije riješio baš niti jedan komunalni problem, njegova administracija pokazuje se kao potpuno nesposobna, ali se zato ustrajno bavi ideološkim temama.

Najprije je ukinuo mjeru roditelj odgojitelj, a onda zabranio i zastave Hoda za život. Za zelene radikale svako je novo dijete nova tona ugljičnog dioksida, pa je jasno da su mu draže „klupice tolerancije“ i LGBT zastave koje je požurio objesiti nakon što je prethodno zabranio zastave Hoda za život.

U novome programu za mlade Tomašević i njegovi kompetentni stručnjaci idu i korak dalje pa se spominju „osobe homoseksualcikoje menstruiraju“. Do sada smo znali da jedino žene mogu imati menstruaciju, no očito znanstvenik Tomašević i njegovi adlatusi iz Instituta za političku ekologiju imaju neke nove znanstvene spoznaje koje do sada nisu bile poznate baš nikome. Možda je i Nobel na vidiku?

Tomaševićevi ekološki jurišni odredi uspješno se bore i protiv klimatskih promjena. Inventivnost je i ovdje na cijeni. Mnogi su, naime, alergičari primijetili kako se u Zagrebu ne vodi dovoljno računa o košnji trave. O čemu se radi nedavno je otkrila Ana Ješovnik: „Rjeđom košnjom trave u Zagrebu borimo se protiv klimatskih promjena“.

Vrlo je dosjetljivo to kad se nerad proglasi borbom protiv klimatskih promjena! Galileo iz Malog mista slično je rušio kapitalizam – svojim neradom!

Slabiji odvoz otpada vjerojatno je također jedna od inventivnih mjera nove zagrebačke vlasti. Time se vjerojatno bore za prehranu štakora i divljih svinja. Na stranim institutima navodno se proučava genijalnost ove mjere. Za zelene radikale nije čovjek mjerilo stvari, nego je to priroda. Pritom i životinje bolje prolaze jer su ipak ljudi nametnici koji uništavaju majku prirodu. Bitno je da se namiri bilje i divlje svinje, čovjek je tu nebitan.

Glavni zadatak – vratiti Tita!

Sa sadašnjom vlasti Zagreb nema nikakve ekonomske perspektive, ali ga zato očekuje pokušaj ideološkog modeliranja što će se pokušati nametnuti i kroz školske programe i tzv. građanske odgoje. Osim toga, očekuje nas i pokušaj guranja paleo-komunističke ideologije. Tomašević je zadužen za nametanje zelenog komunizma, a SDP, kao tmtdio skupštinske vlasti, na čelu s Viktorom Gotovcem, inače nećakom notornog Zdravka Mustača, vodi stare ideološke bitke u devetoj neprijateljskoj ofenzivi.

Gotovcu je glavni zadatak – fundamentalan za budućnost svih Zagrepčana i gospodarstvo glavnoga grada – taj da vrati Trg Maršala Tita.

U razgovoru za Jutarnji list ovaj je titoist rekao: „Prošli smo tjedan podnijeli zahtjev da se ime Josip Broz Tito, odnosno maršal Tito, uvrsti u fond imena i dodijeli trgu koji se danas zove Trg Republike Hrvatske. Čuli smo gorljive istupe na Trnjanskim kresovima i u Lisinskom, na akademiji povodom pobjede nad fašizmom, Dana Europe i oslobođenja grada Zagreba. Te smo govore razumjeli kao poziv na podnošenje zahtjeva. Uz to, predsjednica skupštinskog Odbora za imenovanja naselja, ulica i trgova bila je sudionica prosvjeda kada se političkom prisilom mijenjao naziv Trga maršala Tita. Uz takvo valoriziranje uloge antifašizma i izjave o tome da Zagreb nikada nije bio pokoren, očekujem da će u kratkom roku preimenovanje biti provedeno, da je puka formalnost“.

Vlast Možemo i SDP-a u 2022. godini namjerava ukinuti Trg Republike Hrvata i dati mu ime osobe koja je simbol komunizma i jugoslavenstva. Umjesto da nosi ime države, trg bi trebao nositi ime diktatora i masovnog ubojice. Riječ je o osobi koja je osobno odgovorna za masovna ubojstva na bleiburškoj topografiji smrti i koja je desetljećima bila na čelu totalitarnog režima koji je progonio i ubijao sve one koji su se usudili istupiti u smislu stvaranja hrvatske države.

Zagreb je prepun jama koje su 1945. napunili Titovi eskadroni smrti. No očito se zagrebačke vlasti vode onom starom: similis simili gaudet – sličan se sličnom veseli. Komunizam i jugoslavenstvo više otvoreno ne prolaze pa se jugadanas masovnog ubojicu nastoji rehabilitirati pod krinkom „antifašizma“. Pritom je titoistički „antifašizam“ samo instrument rehabilitacije „vrijednosti“ komunističke Jugoslavije.

Rehabilitacija masovnog ubojice ne samo da je moralno nedopustiva, jer vrijeđa žrtve komunističkih zločina, nego je protivna i pravnoj stečevini Europske unije u koju se toliko kunu svi hrvatski političari.

Europski sud za ljudska prava u prosincu je prošle godine, baveći se slučajem iz Rumunjske, presudio da države imaju pravo ukinuti političke stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija, nego nastavljaju s političkim idejama na potpuno istom tragu. Zabrana rada takvih stranaka „nužna je u demokratskom društvu”, stoji u presudi.

Komunistički režim predstavljao je negaciju demokracije, a Jugoslavija negaciju Hrvatske. Tko god u 2022. nastoji rehabilitirati i postaviti kao uzor (uzorima se daju ime trgova) masovnog ubojicu taj ima otvorene protuhrvatske zamisli i treba ga skupa s Titom i pseuedo-zelenim politikama, na sljedećim izborima, poslati na đubrište povijesti.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.