Mile Prpa, Codex moralis croaticum – prilog programu duhovne obnove Hrvatske“, HAZUD i Hrvatska akademska zajednica „Kralj Tomislav“, Zagreb/Basel 2014. – 2015.

Nakon sloma komunističke Jugoslavije i uvođenja demokratskog sustava u Hrvatskoj devedesetih godina 20. st. u političkom i javnom diskursu često se je isticala potreba duhovne obnove Hrvatske. Ta sintagma nije bila precizno definirana, tj. nije postojao sustavno izrađen program te obnove. Duhovna obnova nesumnjivo je obuhvaćala uklanjanje naslijeđa jugoslavensko-komunističkog totalitarnog sustava, uvođenje demokracije i pluralizma, ali je obuhvaćala i potrebu demografske obnove Hrvatske, potrebu povezivanja domovinske i iseljene Hrvatske, kao i potrebu revitalizacije hrvatske kulture i povijesti, što podrazumijeva povratak Hrvatske u srednjoeuropski geopolitički kontekst. Ona je, dakako, obuhvaćala i duhovnu obnovu u smislu povratka kršćanskim vrijednostima i ćudorednim načelima nakon tiranije komunističko-ateističkog zlosilja.

Prevrat 2000., koji je na vlast vratio one koji su svoje karijere gradili u vremenu dok su se lomila rebra hrvatskih studenata, zaustavio je proces duhovne obnove Hrvatske, tj. proces izgradnje prosperitetne i u međunarodnim odnosima poštovane države.

Recentne političke promjene na unutarnjem planu, kao i promjene na širem geopolitičkom planu Euroazije, pri čemu prije svega mislim na geopolitički projekt „Jadran-Baltik“, Hrvatskoj otvara perspektive da se konačno riješi naslijeđa komunizma i jugoslavenstva, da izvrši barem ograničenu nužnu lustraciju i krene putem oporavka. A nema nikakve sumnje da knjiga „Codex moralis croaticum - prilog programu duhovne obnove Hrvatske“ predstavlja vrlo vrijedan i važan doprinos u raspravi o tome na kojim bi se i kakvim temeljima Hrvatska u budućnosti trebala graditi.

Sama riječ „codex“ znači zbirku pravila odnosno načela kojima se regulira ponašanje u nekom društvu. Povijesno tako poznajemo Codex Iustinianus (Corpus iuris civilis), Codex Theodosianus, Codex iuris canonici (Zakonik kanonskoga prava) ili pak Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavonia (Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije“).

Zbir vrlo vrijednih analiza, pravila, uputa i preporuka

Codex koji je pred nama nije codex u klasičnom smisli riječi, jer iza njega ne stoje sankcije zajamčene državnim PrevratPrevrat 2000., koji je na vlast vratio one koji su svoje karijere gradili u vremenu dok su se lomila rebra hrvatskih studenata, zaustavio je proces duhovne obnove Hrvatske, tj. proces izgradnje prosperitetne i u međunarodnim odnosima poštovane države.monopolom sile, ali je zbir vrlo vrijednih analiza, pravila, uputa, preporuka i mišljenja kako duhovno i moralno obnoviti hrvatsko društvo i izgraditi snažnu državu. Svojom strukturom, opsegom i interdsicplinarnim pristupom temama Codex jasno svjedoči da je njegov autor intelektualac vrlo širokog horizonta, erudit koji kombinira znanja iz različitih grana društvenih i humanističkih znanosti, ali i neprijeporni domoljub koji brine o budućnosti hrvatske države i hrvatskog naroda. Što se tiče stila pisanja, ne radi se, međutim, o suhoparnoj analitici jer analitički diskurs vrlo često prelazi u poetski, što, naravno, ne čudi s obzirom na to da je Mile Prpa i vrstan pjesnik i slikar, riječju umjetnik. S tim u vezi treba reći da su posebno vrijedan dodatak knjizi tzv. misaone krijesnice, kako ih autor naziva, u kojima se ukratko sublimiraju njegovi pogledi o najrazličitijim temama.

Na samome početku knjige autor ističe slobodu pojedinog čovjeka i naroda kao najvišu ovozemaljsku vrijednost, što je posve u skladu s hrvatskom tradicijom, a posebno sa slobodarskim stavovima pravaške ideologije Ante Starčevića i njegovih sljedbenika. Zatim autor daje povijesni pregled hrvatskih povijesnih zemalja, osvrće se na hrvatski jezik i narječja, te piše o vjernosti Hrvata Vatikanu još od vremena pape Agatona odnosno kasnije kneza Branimira i pape Ivana VIII.

Slijede različite teme, od kojih kao ilustraciju već apstrofiranoga interdsiciplinarnoga pristupa i erudicije izdvajamo sljedeće: potreba jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, državne insignije i njihova primjena, uloga Hrvatskog Sabora i Hrvatske vlade, uloga predsjednika RH, zadaća hrvatske diplomacije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), hrvatsko sveučilište, banke i dužničko ropstvo, Domovinski rat, komunizam i antifašizam, Nikola Šubić Zrinski, Zrinski i Frankopani, Hrvatska kao predziđe kršćanstva, važnost domoljublja, važnost strateškog planiranja, Vukovar i ćirilica, uloga HRT-a, lustracija i antilustracija, nacionalna pomirba, hrvatski branitelji, Pacta convecta, pad Bosne, prodaja Dalmacije, ubojstvo Stjepana Radića, NDH i Bleiburg, Jugoslavija, važnost ekološkog očuvanja Hrvatske, korupcija i bezakonje, ratno profiterstvo, Hrvatska i EU, Hrvatska i NATO, Hrvatska i BiH, Hrvatska i susjedne zemlje, kultura života i kultura smrti, pravosuđe, uprava itd. itd.

U Codexu dotaknute sve bitne teme

Čitajući „Codex moralis croaticum“ Mile Prpe možemo bez ustezanja zaključiti kako su u njemu dotaknute sve bitne teme hrvatske povijesti, kulture i društva, dakako iz autorove subjektivne perspektive. A vrijedi primijetiti da se knjiga ne zadržava na pukome kritizerstvu, nego daje i konkretna rješenja za mnoge političke, kulturne i društvene probleme. Knjiga utoliko predstavlja odličan nacrt za početak jedne šire intelektualne rasprave o hrvatskoj budućnosti, tj. o tome kako razvijati hrvatsko društvo i hrvatsku državu. Ono što ovdje svakako treba podvući je da pisac ispravno kreće od potrebe moralne i duhovne preobrazbe Hrvatske jer je svakome tko stvarnost promišlja duhovnim očima jasno da je materijalno samo refleksija duhovnoga stanja u kojemu se Hrvatska nalazi.

Već je naznačeno da pisac obrađuje vrlo široku paletu tema od strateške važnosti za hrvatsku budućnost. Osobno smatram da je neke od njih potrebno posebno naglasiti.

Prvo što bih želio naglasiti je autorov poziv na preobrazbu hrvatskog mentaliteta. Naime, umjesto sada naglašenog viktimološkog (žrtvenog) ponašanja – stalnoga bugarenja i uživljavanja u poziciju žrtve - on zagovara pobjednički (viktoriološki) mentalitet. Znanstveno je dokazano da su narodi s pobjedničkim mentalitetom, ponosni narodi, uspješniji i u politici i u gospodarstvu i u međunarodnom strateškom pozicioniranju. Toga je bio svjestan i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je upravo afirmacijom pobjedničkog mentaliteta predvodio hrvatski narod u pobjedi osvarenoj u Domovinskom ratu.

Drugi naglasak je na nužnosti provedbe barem ograničene lustracije. Pitanje lustracije je kaznenopravno pitanje, jer počinitelji kaznenih djela moraju za njih odgovarati, ali i pitanje elementarnog morala, nemoralno je da zločinac i žrtva uživaju istu etičku poziciju, i da, štoviše, u Hrvatskoj mnogi na temeljima zločina uživaju dobro plaćene položaje i sinekure. Osobno mislim da bi ta lustracija trebala obuhvatiti i razdoblje nakon 1991.

Treći naglasak je na nedostatku iskustva državništva što rezultira velikim promašajima u vođenju državom. Kao što autor ističe na jednome mjestu, „tuđinska vlast nanijela nam je velika teritorijalna oskvrnuća i duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama što je rezultiralo našom nezrelošću za vođenjem države, pa je nužno potrebna izrada programa duhovne obnove MentalitetPrvo što bih želio naglasiti je autorov poziv na preobrazbu hrvatskog mentaliteta. Naime, umjesto sada naglašenog viktimološkog (žrtvenog) ponašanja – stalnoga bugarenja i uživljavanja u poziciju žrtve - on zagovara pobjednički (viktoriološki) mentalitet. Znanstveno je dokazano da su narodi s pobjedničkim mentalitetom, ponosni narodi, uspješniji i u politici i u gospodarstvu i u međunarodnom strateškom pozicioniranju. Toga je bio svjestan i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je upravo afirmacijom pobjedničkog mentaliteta predvodio hrvatski narod u pobjedi osvarenoj u Domovinskom ratu.Hrvatske“. Vrijeme je, dakle, da postanemo svjesni činjenice da sada imamo vlastitu državu, kao u današnjem svijetu najoptimalniji okvir za razvitak jednog naroda i njegovih potencijala. A da bi se tom državom kvalitetno upravljalo potrebno je naučiti tehnologiju upravljanja i vladanja, za što su nam pak potrebni mudri i kvalitetni političari. „Političar ili vođa naroda mora biti mudar, pronicljiv, oprezan, ponekad i suzdržan, a ponekad i čvrst, nepokolebljiv i hrabar – ovisno o situaciji u kakvoj se trenutno narod nalazi. Čovjek koji nema senzore za svoj vlastiti narod ne smije ni pod kojim uvjetima postati njegov vođa, predsjednik i slično. Narod takvom čovjeku ne smije dati povjerenje, pa ni ono najmanje“ – ističe Mile Prpa u deskripciji onoga što bismo mogli nazvati „idealnim političarom“. U tom smislu potrebno je poraditi na edukaciji birača i razvijati njihovu političku kulturu, a za što su dobra prilika i ovakva događanja. Upravo politička nezrelost biračkog tijela je i omogućila sve što nam se je događalo posljednjih petnaestak godina.

Jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, što je bila jedna od bitnih političkih proklamacija u Hrvatskoj devedesetih, četvrto je što bih želio izdvojiti iz programa iznesenoga u knjizi Codex moralis croaticum. U tom kontekstu Prpa piše: „Sjetimo se da među svojim iseljeništvom imamo i brojne znanstvenike, umjetnike, velike gospodarstvenike i dr. i njihov doprinos svjetskom napretku, znanosti, umjetnosti i sl. Na što trebamo biti itekako ponosni. Sjetimo se samo da među našim iseljenicima ima i znatan broj vrlo uspješnih poslovnih ljudi koji itekako mogu pomoći svojoj staroj domovini i njenom gospodarstvu“. Hrvatska dijaspora i iseljeništvo imaju ogromne političke, kulturne, gospodarske, demografske i lobističke potencijale i mogu biti najvažniji hrvatski partner u ostvarivanju nacionalnih strateških ciljeva. Dijaspore i iseljeništva mogu se bojati samo oni kojima je Hrvatska bankomat za realizaciju kriminogenih poriva i koji znaju funkcionirati jedino u mraku balkanske krčme, daleko od europskih pravila ponašanja.

Peti naglasak, koji osobno smatram najvažnijim, je na nužnosti donošenja strateškog programa demografske obnove Hrvatske. Prpa ispravno ističe da je to najprioritetniji zadatak hrvatske države, to jest prioritet ispred svih prioriteta, a obuhvaća stimuliranje većeg rađanja djece i zaustavljanje odlaska mladih ljudi u inozemstvo. Svi su drugi programi i strategije izlišni ako nas u budućnosti ne bude odnosno ako nastavimo izumirati kao narod.
Zaključno želim reći da knjiga „Codex moralis croaticum“ zaslužuje mjesto u svakoj imalo ozbiljnijoj obiteljskoj knjižnici u Hrvatskoj i da ju treba pročitati svaki hrvatski domoljub, ali i svaki hrvatski intelektualac koji – da parafraziramo bl. Alojzija Stepinca – osjeća bilo svoga naroda.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.