Mnogo toga nejasno nakon prvog sučeljavanja HDZ-ovih kandidata
Večernji list (u suradnji s Media servisom i 24sata TV) pred koji je dan organizirao sučeljavanje kandidata za mjesto predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Sučeljavanju se nije odazvala aktualna predsjednica stranke Jadranka Kosor kao niti bivši ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Sučeljavanju su, dakle, nazočila četvorica diplomiranih liječnika: Milan Kujundžić, Darko Milinović, Domagoj Milošević i Drago Prgomet, koji su oko sat i pol
odgovarali na različita pitanja novinarke Mile Čerine (Media servis) i Tihomira Ladišića (24sata TV).
Pitanja kandidatima obuhvatila su široki spektar tema kao što su sljedeće: razlozi kandidature svakoga od kandidata, repovi koji se iza njih eventualno vuku iz prošlosti, mišljenja o prethodnim predsjednicima HDZ-a, rad nedjeljom, pitanje ukidanja Titova trga, mišljenje o protukandidatima, pitanje zakonske regulative abortusa, pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, pitanje žena u politici, objavljivanje registra branitelja, poznavanje jezika i participiranje na društvenim mrežama itd. itd.
Slična stajališta kandidata tjeraju na oprez
Prvi dojam kojeg je na temelju prvoga sučeljavanja moguće steći svakako je onaj da se mišljenja ove četvorice kandidata o bitnim pitanjima uopće ne razlikuju. Sva četiri kandidata naglašavaju važnu povijesnu ulogu dr. Franje Tuđmana, ističu Domovinski rat kao temelj hrvatske države, zalažu se za ukidanje Titova trga i pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburškom 
komemoracijom, ističu kako su vjernici-katolici, kako će upravo oni demokratizirati stranku itd. Ako su se među kandidatima pojavila pokoja oprečna stajališta, onda su se ona prvenstveno ticala dosadašnje uloge pojedinih kandidata u vodstvu stranke i države. Kujundžić je tako Milinoviću nekoliko puta predbacio da je bio u članu predsjedništva HDZ-a i da kao takav snosi odgovornost za poraz stranke. Trvenja između ova dva kandidata razumljiva su i očekivana s obzirom na to da obojica ciljaju na sličan dio desnijeg biračkog spektra.
Međutim, upravo nas podjednaki stavovi kandidata tjeraju na oprez, iz razloga što izazivaju sumnju da se kandidati žele „ukalupiti“ i sebe prikazati kao idealtip najpoželjnijeg HDZ-ovca. Tako je, primjerice, Domagoj Milošević glede nekih pitanja (npr. abortus) zauzeo „desnija“ stajališta od ostalih kandidata, iako je se većina analitičara slaže kako je riječ o kandidatu koji nema pretjerane veze s tradicionalnom biračkom bazom HDZ-a, nego je prvenstveno riječ o igraču poslovnih, managerskih i bruxellleskih krugova. U tom kontekstu ne treba smetnuti s uma kako je i Ivo Sanader ne samo prije unutarstranačkih izbora,Nužan preduvjet Nacionalno orijentiranu politiku može voditi samo osoba koja je nepotkupljiva i koja do sada ne vuče nikakve repove iz prošlosti nego i kasnije u oporbi formalno zauzimao čvrsta nacionalna stajališta, koja je dolaskom na vlast prodao prvome bruxelleskom birokratu.
Ako imamo na umu činjenicu da se ovdje ne radi samo kandidatu za predsjednika HDZ-a, nego i o budućem potencijalnom predsjedniku Vlade (i-ako se HDZ reformira u doista demokratsku stranku-o budućem predvodniku desnice) onda je 
potrebno inzistirati na kandidatu koji do sada nema niti jednu mrlju u političkom i profesionalnom životu. Ako se HDZ-a, naime, istinski želi reformirati u modernu demokršćansku stranku koja će štititi barem one elementarne nacionalne interese, onda je važno da budući kandidat HDZ-a bude apsolutno nepotkupljiva osoba kojoj do sada nije umiješana ni u kakve izdajničke ili kriminalne aktivnosti. Kao što nas uči Sveto pismo: „…ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva“ (Mt, 9:16-17). U protivnom, ako na čelo HDZ-a zasjedne osoba kojoj se može – kako se to pučki kaže – pronaći putra na glavi, onda je sasvim jasno da će ta stranka nastaviti politiku kakvu je i do sada vodila od 2000. na ovamo, a koju je najjednostavnije opisati kao „desnu“ politiku u oporbi i slugansku politiku na vlasti. Nacionalno orijentiranu politiku može voditi samo osoba koja je nepotkupljiva i koja do sada ne vuče nikakve repove iz prošlosti.
Opasnost manipuliranja na izbornome saboru
Među trenutnim kandidatima za predsjednika HDZ-a samo su dvije osobe koje do sada nisu sudjelovale u vlasti i koje se 
mogu pohvaliti besprijekornom profesionalnom biografijom. To su Milan Kujundžić i Drago Prgomet. Dakako, to što ova dvojica ne vuku iza sebe nikakve afere, ne znači ujedno i to da je riječ o kvalitetnim političarima ili osobama koje bi vodile poželjnu politiku. Ljudi se dokazuju djelima, a ne riječima. No, njihove nas biografije najmanje tjeraju na oprez, za razliku od ostalih kandidata koji su većim dijelom bili članovi Sanaderove detuđmanizatorsko-bruxelleske družine.
U svakome slučaju, već i sama činjenica da postoji šest kandidata za mjesto predsjednika najveće oporbene stranke, pokazuje nam da su i u hrvatskoj politici zapuhali neki novi vjetrovi, koji bi mogli dovesti do demokratizacije političke scene. Naravno, pod pretpostavkom da se i na ovim unutarstranačkm izborima ne budu događale manipulacije i prijevare kakvima smo svjedočili na onima na kojima je izabran Sanader. Takvo što važno je za HDZ, ali i za Hrvatsku. Ako se HDZ ne vrati na ispravan kolosijek, ni Hrvatsku – s obzirom na to da desnice kao organizirane političke snage u nas nema – ne očekuju lijepi dani.
Davor Dijanović