(Geo)političke teme i mete

Detalji

Objavljeno: 08. studenoga 2010.

Velika je vjerojatnost da ne postoji niti jedan simbol iz novije hrvatske povijesti koji posljednjih desetak godina nije izvrgnut ruglu, a još je veća vjerojatnost da ne postoji niti jedan velikan novije hrvatske povijesti kojega protuhrvatsko novinarstvo – sastavljeno redom od jugofila, kriptokomunista, orjunaša, EU-ropskih kvaziliberala i stranih plaćenika – nije provuklo po blatu. Takav udruženi medijski zločinački pothvat – poznato je to svim ozbiljnijim promatračima - ima sasvim jasne i precizne ciljeve: 1. općenito sotonizirati Domovinski rat 2. kompromitirati «Bljesak» i «Oluju» kao ključne vojno-redarstvene operacije Domovinskog rata koje su zadale – čini se ipak ne i konačan – udarac jugoslavenskoj i velikosrpskoj koncepciji, financiranoj i podržavanoj od svjetskih centara moći (prvenstveno onih u Londonu i Parizu) 3. probuditi kod Hrvata ponovni osjećaj sluganstva i manje vrijednosti (sjetimo se da je Tuđman kao vrsni povjesničar u svojim govorima često oštro istupao upravo protiv ovih navika i smatrao ih ključnim razlozima zašto tisuću godina nismo imali vlastitu državu) 4. zagovarati najprije simetriju krivnje za rat, a kasnije – a to već danas imamo na djelu – putem potenciranja hrvatskih zločina – koji su, zapravo, minorni u usporedbi sa srpskima - stvarati opći dojam kako su Hrvati i nešto veći krivci za rat 5. psihološki slomiti i pasivizirati hrvatsko stanovništvo 6. stvoriti pretpostavke za neojugoslavenske integracije (Zapadni Balkan odnosno Jugosferu).(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 02. studenoga 2010.

Titov bliski suradnik Milovan Đilas smatra da za masovna ubojstva u svibnju «pismena naredba nije postojala». Pritom ne spominje je li postojala usmena naredba (koja u vojsci ima jednako obvezujuću snagu kao i pismena!). No, dalje nadodaje da prema «strukturi i hijerarhiji – tako nešto nije mogao izvršiti niko bez odobrenja vrha». Đilas, dakle, jasno ukazuje na Titovu krivnju. O masovnim ubojstvima Đilas dalje kaže: «Nikada to nismo spominjali ni u CK, ni među sobom. Jednom sam ja u nevezanom razgovoru (...) spomenuo da smo tada preterali, jer da je tu bilo i onih koji su bežali jedino iz ideoloških razloga. Tito je odvratio, odmah, kao na nešto o čemu je odavno stvorio konačni, ako ne i utešni zaključak: Svršiš jednom zauvek!»(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 24. listopada 2010.

Važno je za spomenuti da je i sâm Tito dao nemali osobni doprinos u kreiranju crnih legendi o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. I inače sklon lažima i preuveličavanju činjenica, u jednom je članku objavljenomu krajem ožujka 1944. u SAD-u, Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu, tvrdio da je neprijatelj uz pomoć «zlikovačkih ustaša» samo u tri mjeseca 1941. u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini «uništio više od pola milijuna Srba». Osamostaljenjem Hrvatske oboren je jasenovački mit koga je propagirala velikosrpska (kvazi)historiografija i danas u Hrvatskoj postoji kakvo-takvo suglasje glede broja žrtava Jasenovca. Općeprihvaćeno je mišljenje da se broj žrtava kreće između 40.000 i 90.000 stradalnika, iako i dalje postoje oni koji povećavaju ili smanjuju te brojke.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 21. listopada 2010.

Način postupanja komunista i partizana prema neprijateljima i zarobljenicima M. Đilas je u Borbi zapisao još u veljači 1943. U članku «Njihovi planovi će propasti» on je dao vrlo precizne naputke: «Ne prevaspitavajte ih, ne trošite uzalud vrijeme, ne nadmudrujte se s njima! Oni znaju šta čine. Ubijajte ih kao pse, kako su i zaslužili, osvetite nevine žrtve, u zgarišta pretvorena sela i gradove! Neka svaki od njih zna da će za zločine biti kažnjen. Budite bez milosti prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljačka tuđeg, mukog stečenog dobra! Nijesu oni samo saučesnici, oni su zločinci, nema među njima nijednog koji ne bi bio poprskan nevinom krvlju, koji se ne bi sladio nad požarima i vriskom majki i djece, koji nije žderao hljeba koji su s mukom izorali naši ratari iz brazda natopljenih krvlju naših boraca. Napadajte ih što žešće munjevitim iznenadnim naletima, istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u žilama od smjelog, iznenadnog partizanskog udara!».(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 20. listopada 2010.

Prema pisanju medija, Hrvatsku bi početkom studenoga na tri dana trebao posjetiti srbijanski predsjednik Boris Tadić. Tadića će ugostiti hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović, a na popisu sugovornika naći će se i predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić te predstavnici Srba u Hrvatskoj. Kada bi odnosi između Hrvatske i Srbije bili zaista dobrosusjedski – a to znači bilateralni i utemeljeni na ravnopravnosti, punom uvažavanju povijesne istine i međusobnome poštovanju – tada bi se ovaj posjet mogao ubrojiti u kategoriju uobičajenih posjeta visokih političkih dužnosnika jedne međunarodno priznate države drugoj. Međutim, u slučaju hrvatsko-srbijanskih odnosa to nije tako. Kako nas izvješćuje novinski potomak zagrebačkoga Srbobrana - velikosrbski zagrebački glasnik Novosti, predmet razgovora dvojice predsjednika bit će povratak srpskih izbjeglica, zaštita njihove imovine, rješavanje stambenih pitanja te očuvanje pisma i jezika Srba u Hrvatskoj. (D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 14. listopada 2010.

Jedna od svakako poznatijih komunističkih dogmi je i ona da je jugoslavenski antifašizam čist kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi (formulacija Stjepana Mesića). Ideju jugoslavenskog antifašizma najispravnije je opisao Ivan Šibl konstatacijom da su se jugoslavenski «antifašisti» borili «za Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu međunarodnog proletarijata». Riječ je o ideji koja je u praksi - prema piscima Crne knjige komunizma (sve od reda ljevičarima, marksistima i bivšim komunistima) – rezultirala sa 100 milijuna žrtava, premda je stvaran broj žrtava zasigurno mnogo veći, jer se u knjizi ne obrađuju recimo zločini jugoslavenskih komunista, koji se mogu pohvaliti sa 900 grobišta u Hrvatskoj, te između 500 i 600 grobišta u Sloveniji.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 11. listopada 2010.

Pobunu u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici četnika Draže Mihailovića, u čijim su redovima u to vrijeme bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Svrha pobune bila je stvaranje «velike Srbije» prema spisu «Homogena Srbija», čiji je autor četnički ideolog dr. Stevan Moljević, odvjetnik iz Banja Luke. Spis je izdan 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori. U tom se programatskom spisu – koji je korespondirao s ranije objavljenim velikosrpskim radovima Vuka Karadžića, Ilije Garašanina i Nikole Stojanovića – zagovara stvaranje etnički čiste «velike Srbije». Prema Moljeviću, Srbima je u današnje vrijeme prva i osnovna dužnost stvoriti i organizirati «homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive (...) Preseljenje i izmjena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih...»(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 05. listopada 2010.

Jasno je, dakle, da su u vrijeme početka pobune protiv NDH glavninu partizanskih postrojbi sačinjavali Srbi. A znatan dio Srba – kako zaključuje povjesničar Hrvoje Matković – «nije se mirio s uspostavom hrvatske države i nije ju prihvaćao bez obzira na ustaštvo». Da je Matković u pravu, potvrđuje Đilas, koji nema dvojbe da Srbi «ne bi primili nikakvu tuđu, pa ni hrvatsku državu – tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali». Štoviše, Srbi ne samo da su bili protivnici samostalne hrvatske države, nego su bili i protivnici hrvatske autonomije unutar Jugoslavije. Primjer koji to u praksi neprijeporno dokazuje bio je odnos Srba prema Banovini Hrvatskoj. Pretežit dio srpskih i srbijanskih političara bio je protivnik Banovine Hrvatske, iako je formiranje Banovine Hrvatske imalo za cilj prvenstveno konsolidirati i očuvati Jugoslaviju.(D.Dijanović)