U umjetnosti našeg vremena vjerojatno je najslavnije ime kipar Ivan Meštrović (1883.-1962.), koji je stvorio remek-djela od kojih su mnoga posvećena povijesti njegove domovine. Možete ih vidjeti u Meštrovićevim galerijama u Splitu i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Između ostalog stvorio je i:
• bistu Kardinala Alojzija Stepinca u New Yorku (Croatia Place, Lackawanna),
• ogromna djela "Spomenik nepoznatom vojniku" i "Spomenik zahvalnosti Francuskoj" u Beogradu,
• prekrasan Mauzolej Petru Petroviću Njegošu, crnogorskom pjesniku i državniku (Lovćen u Crnoj Gori),
• "Zdenac života" u Zagrebu,
• "Povijest Hrvata" (simbol Sveučilišta u Splitu), čijih se nekoliko kopija čuva u Hrvatskoj, dok je izvornik u Beogradu (!), glavnom gradu Srbije. Planirao ju je smjestiti u "Muzej hrvatskih antikviteta" u Splitu. Očekuje se da Srbi vrate taj važan spomenik Hrvatskoj.
Njegove se skulpture mogu vidjeti u Londonu (Tate Gallery), Firenci (Uffizi), Torinu, Rimu, Pragu (Hradčani), Budimpešti, Chicagu (Čikaški Indijanci, Grand Central Park, vidjeti razglednicu iz 1939. i dvije fotografije), South Bendu (Indiana, SAD), Rochesteru (Minnesota, SAD), Baton Rougeu (Lousiana, SAD), itd. Isklesao je i spomenik najznačajnijeg slovačkog pisca Martina Kukučina (Matej Bencur) u Punta Arenasu (Patagonija, Argentina). Matej Bencur je proveo dio svog života u Hrvatskoj, na otoku Braču, i napisao je knjigu o životu hrvatskih iseljenika u Južnu Ameriku.
Meštrovićeva skulptura iz 1939. koja predstavlja hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića (ubijenog od strane Turaka 1520.) bila je izložena na središnjem trgu grada Trogira. Tijekom talijanske fašističke vlasti skulptura je bila uništena. U 1970.ž-im godinama je na isto mjesto postavljena replika. Petar Berislavić bio je bliski prijatelj slavnog hrvatskog književnika Marka Marulića koji je opisao njegovu tragičnu smrt.
Meštrovićev grob u njegovom rodnom mjestu Otavicama oskvrnuli su Srbi tijekom okupaciju područja Krajine od 1991. do 1995. Neka originalna umjetnička djela u Meštrovićevom mauzoleju uništena su, a neka su bila ukradena i prebačena u Beograd. Ostatci «Spomenika zahvalnosti domovini» mogu se vidjeti u prekrasnom samostanu Visovac na rijeci Krki..
|
||
Ivan Meštrović. O crkvenoj umjetnosti (1954.), izvadak: "…Na čelu te Crkve koja pati je kardinal Stepinac, moj sunarodnjak, moj dragi prijatelj, na kojeg sam, kao i svi Hrvati, ponosan. Siguran sam da naše osjećaje ne dijele samo katolici diljem svijeta, već i svi ljudi dobre volje posvuda po svijetu koji drže do slobode duha…"
Molimo Vas, ne propustite sljedeće duboke misli Ivana Meštrovića koje kao da su napisane danas (uzeto s internetske stranice Željka Škropanića, gdje se može vidjeti cijeli tekst) :
Danas ima sve više i više ljudi koji su došli do suda da je jedan od glavnih uzroka tragičnih događaja u nedavnoj prošlosti, kao i onih koji se nadvijaju nad horizontom činjenica da je moderni čovjek posve zaboravio veliko učenje Propovijedi na gori [Biblija, Matija 5.-7.]. Krivica za to nije samo na našem suvremenom despotizmu, već, nažalost, na dugom popisu nadarenih ljudi znanosti i umjetnosti koji nisu predvidjeli nagrizajuće komplikacije i rušilačke posljedice svojih doktrina. Ozračje nepovjerenja, tragično stanje čovjeka odrezanog od same osi koja drži i pokreće sve, imalo je posljedice na sva područja ljudske djelatnosti, uključujući i umjetnost, koja je u najznačajnijim razdobljima civilizacije djelovala zajedno s religijom – kao čimbenik koji oplemenjuje i produhovljuje ljudski život. Kršćanska civilizacija se u naše vrijeme nalazi zarobljena u smrtnoj borbi sa snagama sekularizacije u različitim oblicima i stupnjevima. Mnogi ljudi ne uspijevaju shvatiti da kršćanstvo, boreći se za svoje principe, istovremeno brani i temelje demokratskog načina života: jer, koncept dostojanstva svakog čovjeka i jednakost svih ljudi stoji i ruši se zajedno s kršćanskim gledanjem da je čovjek stvoren na sliku Boga. Crkva je tako u prvim redovima borbe protiv pokolja ljudske slobode. Nešto ranije spomenuo sam svoje klesanje u drvu scene Raspeća. Komad drva iz kojeg sam isklesao Raspeće ima zanimljivu povijest koju bih želio podijeliti s vama. Bio sam u Švicarskoj, u Ženevi, kad me opčinila želja da isklešem Raspeće. Svaki raspoloživi hrast kupila je tvornica koja proizvodi kundake za puške, vjerojatno za obje zaraćene strane. Namučio sam se dok od tvornice nisam dobio nekoliko dasaka. Nisam mogao dobiti cijeli komad debla, budući da su svi bili izrezani. Konačno sam otkrio jedno deblo koje nije bilo izrezano, propadalo je i stajalo je s korijenjem u zemlji, i smatralo se da nije dobro za puške jer drvo vjerojatno trune. Kad sam počeo raditi na njemu otkrio sam da je drvo čvrsto i puno. Drvosječa mi je redao da je deblo bilo uvezeno. Začudio sam se kad sam doznao da je došlo iz moje rodne države, Hrvatske. Isti komad drva bio je kasnije vraćen u Hrvatsku, preoblikovan u scenu Raspeća. Danas stoji tamo, u maloj kapeli, u zemlji u kojoj se Katolička crkva svakodnevno razapinje. Na čelu te patničke Crkve je kardinal Stepinac, moj sunarodnjak, moj dragi prijatelj, na kojeg sam, kao i svi Hrvati, ponosan. Siguran sam da naše osjećaje ne dijele samo katolici diljem svijeta, već i svi ljudi dobre volje posvuda po svijetu koji drže do slobode duha…" Uzalud bezbožni i nemirni ljudi, koji danas proizvode oružja u nadi da će porobiti svijet, misle da je deblo hrvatskog stabla propalo. Nadživjet će i dulje trajati od sila zla u mojoj domovini i diljem cijelog svijeta. Onaj koji je savladao smrt, savladat će uništavanje Njegovog učenja.
Jedno od glavnih Meštrovićevih djela je Mojsije, spomenik darovan narodu Izraela. Novčićem, srebrnjakom od 15 eura proslavlja se 80. rođendan dizajna izvornog novčića Djevojka s harfom, kojeg je Ivan Meštrović darovao Državi Irskoj 1927. Taj je dizajn umjetnik poslao na natječaj za dizajn kovanog novca Slobodne irske države 1928. Na nesreću, uslijed poteškoća s kontaktiranjem umjetnika (bio je u Sjedinjenim Državama), njegov je dizajn stigao prekasno za razmatranje. Predsjedavajući Povjerenstva za dizajn, slavni irski pjesnik William Butler Yeats, nakon toga je napisao: «Napravio je veličanstveni dizajn, i, kada je shvatio da je zakasnio na natječaj, darovao ga je Slobodnoj irskoj državi s velikom velikodušnošću:» Taj se dizajn koristi kao pečat Irske središnje banke od 1965. Zajedno s srebrnjakom od 15 eura izdanom u Irskoj, Hrvatska narodna banka je izdala gotovo identičan srebrnjak od 150 kuna. Oba novčića imaju istu prednju stranu, prekrasnu «djevojku s harfom», dizajn Ivana Meštrovića (izvor: Irska središnje banka) I irske i hrvatske kovanice iskovala je Hrvatska kovnica.
Radi više informacija pogledajte Srebrnjak Ivana Meštrovića [PDF ], Hrvatska narodna banka Komplet s dvostrukom kutijom ograničen je na 2000 primjeraka, 1000 u Irskoj i 1000 u Hrvatskoj 1928. je Meštrović poslao četiri preporučena pisma svojim utjecajnim prijateljima u Hrvatskoj u kojima moli da se pomogne Društvu hrvatske mladeži Bunjevac iz grada Subotice da posjeti zemlju svojih djedova – Dalmaciju i Hercegovinu. kako je rekao Bunjevački Hrvati u Bačkoj očuvali u svezi karakter svojih djedova svojim ikavskim govorom i običajima. Vidjeti «Marulić», 5/1998.,908-911. 1954. je Meštrović postao građanin Sjedinjenih Država na ceremoniji koju je predvodio predsjednik Eisenhower u Bijeloj kući . Vidjeti članak njegove kćeri.
croatianhistory.net
preveo. D.J.L.
LITERATURA
poveznica: Ivan Meštrović
{mxc}