U četrnaest nastavaka donosimo književne portrete znamenitih žena iz hrvatske povijesti objavljene u knjizi „Hrvatske heroine“ (II. izdanje, Zagreb, 2021.) autorice Nevenke Nekić. Odobrenje za objavu ovih priloga autorica je dala isključivo Portalu HKV-a.

„Hrvatske heroine“ Nevenke Nekić obuhvaćaju razdoblje od tisuću godina hrvatske povijesti. Fokusirana na djelovanje znamenitih ženskih likova u četrnaest portreta – od kraljice Jelene do Ivane Brlić Mažuranić – uronjenih u povijesna zbivanja i službene kronike, autorica donosi osobne sudbine koje zadivljuju svojom snagom duha, ljepotom duše i kreativnošću. Dokumentarno autentični iskaz Nevenka Nekić ispisuje esejističkim stilom, nadopunjava književnom maštom, a ponegdje narodnom predajom. (Tekst na koricama knjige)

Kraljica Jelena

Starohrvatske crkvice u bespućima naše hrvatske obale, ili izgubljene unutar slojeva novih urbanih naslaga, vrlo su brojne i svjedoče o najplodnijem razdoblju predromaničkoga graditeljstva. One su oblikom kristalno jasne, skromne, jednostavne, a ipak monumentalne. Maštovita je izrada njihovih zidnih plašteva, unutarnjih i vanjskih hrapavih ploha.

Zlatnožuta žbuka i drevni kamen daju divnu igru svjetla, a sol iz davno izvađenih pržina stalnu vlažnost puti.

Stoje crkvice odvajkadne u boricima, maslinicima, vinogradima, okružene čempresima, uzdignute na vrhuncima planina, obroncima, u blijedoj travi juga, vrelom sunovratu i odišu jednostavnom ljepotom.

Ana Marija Botteri Peruzović: Kraljica Jelena

Kamen devetoga i desetoga stoljeća najljepše pjeva u pleternim motivima što se nižu kao na tkaninama naših prastarih vezilja, isprepliću se i titraju, da bi svojom vijugom zatvorili zabate pune ptica, cvijeća i lišća.

Kada nepoznati majstori podignu čudesne ciborije iznad oltara diljem stare hrvatske države, u obliku piramida, s akroterijem na vrhu i čipkasto postavljenim malim arkadicama, koje se penju od kapitela razlistanih akantusom, unutar tih oblika skrivat će se često golubica ili paunovi koji zoblju grožđe. Kao kad ženska ruka veze vez, teku ovi motivi po ciborijima, sarkofazima, ambonima, plutejima, zabatima.

Ondje ćete često naći i natpise: „Gledajte, sve je to novo podignuto u čast časne Marte“, tamo dalje u čast Lucije, Katarine, Magdalene, a najčešće Marije.

Kad je Meštrović oblikovao svoju skulpturu POVIJEST HRVATA, uzeo je ženski lik, tvrd, harmoničan, zatvoren, okrenut u sebe, sa svim svojim bolima; stoičan lik, oštrobrid, skrovit i pun tajni. U krilu joj ploča s natpisom na glagoljici, drevnom pismu Hrvata. Lik ove Dinarke, koja podsjeća na majku velikoga kipara, drži u skutima, kao u kovčegu, svu svoju djecu, knjige, misli, riječi. Unatrag sve do nepisane prapovijesti mračnih vremena svaki narod svoj jezik naziva materinskim. Materinski govor otvarao je veliku školu jezika. U njemu su bili sadržani vjera, povijest, moral, logika, zemljopis, pjesništvo… Jezik je sam po sebi bio i ostao KULTURA. Majka je najčešće bila ona koja prenosi na dijete pojmove, imenuje i izmišlja, plete misao legende jednako kao i nit veziva.

***

Ako možemo izdvojiti spomenik povijesnoga ženskog lika iz desetog stoljeća, onda je to sarkofag kraljice Jelene, majke kraljevstva.

Kraljica Jelena pokopana je u crkvi gdje danas stoji Gospa od Otoka u Solinu. Arheolog don Frane Bulić otkrio je 28. kolovoza 1898. godine u atriju stare bazilike Sv. Stjepana razbijeni kovčeg kraljice Jelene i prva slova njena imena: HELENA uz epitet FAMOSA. Jelena Glasovita.

Uskoro je sastavljena izlomljena ploča:

„U ovom grobu počiva Jelena Glasovita koja je bila žena kralju Mihajlu (Krešimiru), majka kralja Stjepana (Držislava). Ona je postigla mir kraljevstvu. Dana 8. listopada godine od upućenja Gospodnjega 976. ovdje je pokopana: indikcije četvrte, cikla mjesečnoga V., epakte XVII., cikla sunčanoga V. Ona, koja je za života bila majka kraljevstva, postala je i majka sirota i zaštitnica udovica. Ovamo pogledavši, čovječe, reci: Bože, smiluj joj se duši!“

Ovo otkriće uzbudilo je javnost: odmah su zazvonila zvona solinske crkve, mnogo se ljudi sleglo iz okolice da vide grob hrvatske kraljice. Šalje se brzojav Akademiji u Zagreb koja istakne na svojoj palači svečanu zastavu. Ne samo ime kraljice Jelene, nego ostatak teksta koji spominje imena hrvatskih kraljeva bio je konačna arheološka potvrda genealogije hrvatskih kraljeva.

Uz ime kraljice Jelene dodani su epiteti koji govore o njenoj legendarnoj dobroti: žena, majka, zaštitnica udovica i siromašnih, mirotvorka. Vjera i milosrđe javljaju se kao dvije glavne odrednice ove časne žene iz hrvatske povijesti: bila je suprugom kralju Mihajlu Krešimiru II. koji je vladao od godine 949.-969. i majka kralju Stjepanu Držislavu, koji je naslijedio oca te vladao do 997. godine.

Tijekom svoga života Jelena je bila svjedokom nemira u kraljevstvu Hrvata prije dolaska Mihajla Krešimira II. na prijestolje, u vrijeme kad je ban Pribina ubio kralja Miroslava i na prijestolje doveo njenoga budućeg supruga. Koliko je ovaj sudjelovao u tim političkim borbama, tko će znati...

Za vrijeme zajedničkoga života, stariji povjesničari pišu, da je pomagala suprugu kako bi postigli snagu države i uveli mir, da bi njen sin stupio na prijestolje ojačane Hrvatske. Tvrde da je i ona zaslužna što je primio od Bizanta dalmatinske gradove i otoke te dobio titulu eparha.

Jelena je gledala kako počinju ponovne borbe s Mlečanima poslije smrti supruga, nadživjela ga je sedam godina, sudjelovala u prvim godinama sinovljeve vladavine, a onda otpočinula zanavijek.

***

Kraljica Jelena bila je po rođenju Madijevka. To je poznata zadarska patricijska kuća, vrlo imućna i utjecajna u ono doba. Ona je dala u povijesti Hrvata značajna imena i vezivala se rodbinski uz Trpimiroviće. Tako je kraljica Jelena udana za Mihajla Krešimira II. prabaka, a on je pradjed poznatoj utemeljiteljici prvoga ženskog samostana benediktinki u Zadru – ČIKI. Nju, pak, veliki Petar Krešimir IV. zove „sestrom”. Neki noviji povjesničari to opovrgavaju, drugi potvrđuju. Nama je danas stati pred Čikin križ, koji je srećom sačuvan, i zagledani u tamninu njegove patine, pokloniti se kao najstarijem predmetu u samostanu Svete Marije u Zadru.

Ako pođete na Gospinu livadu u Solinu, sjetite se da je upravo kraljica Jelena dala ovdje sagraditi dvije crkve: crkvu Svetoga Stjepana, koja je postala grobnicom hrvatskih kraljeva i crkvu Svete Marije, jednu od najvećih bazilika iz doba hrvatskoga kraljevstva. Ova je bazilika imala tri lađe: pobočne bijahu široke 2,25 m, a srednja 3,50 m. Duljina lađe od apside do vrata bila je 11 metara. U apsidi je s desne strane bio mali udubljeni prostor koji je služio za spremanje liturgijskoga posuđa.

Ispred lađa bio je narteks, mjesto u starim bazilikama za katekumene i pokornike, a ispred ovoga je pravi atrium u kojem je na lijevoj strani, baš u Sv. Stjepanu, ležao sarkofag kraljice Jelene razlomljen u komade.

Kako su živjeli naši kraljevi i kraljice?

U Solinu u blizini crkava imala je Jelena i svoje dvore, svoj poveći posjed u vinogradima, livadama, mlinicama – MOLENDINA REGIA – mlinice vlasnost kraljevske dinastije, koje su donosile i dobar prihod. Od toga je, kažu, Jelena pomagala sirote i udovice koje su dolazile sa svih strana jer se pročula po dobroti.

U uspomeni na život naših kraljeva ostaje zapisano kako je u ono vrijeme bio običaj da se i kraljeva žena kruni. Tako je za vjerovati da je Jelena ovjenčana krunom, a zatim je slijedila intronizacija: oboje su, kralj i kraljica, sjeli na kraljevska prijestolja. Ovaj svečani čin završavao bi sjajnom ceremonijom, poklonom okupljena naroda svome vladaru. Tom prigodom izdavale bi se isprave kojima bi kralj potvrđivao stare darovnice svojih prethodnika.

Možemo vjerovati da je kraljica Jelena znala čitati i pisati kao aristokratkinja iz kuće Madijevaca. Možemo i nagađati da je štogod i sama zapisala sjedeći u svojoj villi regalis, možda kakvu pobožnu pjesmu, molitvu, ili čak i sam epitaf za svoj grob.

Kako su bili odjeveni kralj i kraljica?

Slutimo to po liku kralja iz krstionice Svetoga Ivana u Splitu. Na njemu je širok plašt prebačen preko lijevoga ramena koji pada do koljena. Dotle siže i donja haljina. Uz noge mu kožna obuća nalik na čizme. Vjerojatno je slična odjeća bila i na kraljici: tunika koja pokriva tijelo do obuće, stegnuta u pasu poviše donje košulje, na tunici ukrasna kopča, rese od kože, a zimi šubara od krzna i plašt.

Nakit je resio plemkinje i imućne Hrvatice. O tome svjedoče bogati nalazi u starohrvatskim grobovima: narukvice, prstenje, ogrlice, naušnice, povrh sljepoočnica utaknute u kosu zlatne sljepoočničarke. Ovi naši starodavni grobovi, koji su najbolji svjedoci života, otkrili su nam raskošni nakit čija ljepota govori o istančanu ukusu Hrvatica bogatijega sloja, žena dostojanstvenika, a isto tako i vještini ruku koje su ga izradile. Jesu li to bili i domaći majstori, ili samo oni iz susjednih zemalja?

Kraljica je vjerojatno imala jednako tako lijep nakit. To zaključujemo prema onom koji je pronađen u grobovima oko Knina, hrvatskoga kraljevskoga grada, a osobito se estetikom odlikuju oni iz Biskupije i Golubića. Nakit iz ovih grobova krije savršenu umjetničku misao koja blista u bakru, srebru, zlatu, profinjene je filigranske izrade i poetičnosti.
Na dvoru kralja i kraljice na stolu je prije obilje negoli raskoš.

Za red se oko stola brinu ubrusar i vinotoča. Juha se jede umakanjem kruha u zdjelu, a meso se drobi nožem i rukama. Tu se jede divljač: zečetina, srnetina, jarebice, razne ptice, pa onda ribe, meso sušeno u dimu, mladi janjci, leća… Nakon jela kralj i kraljica operu ruke u zdjelicama, a ubrus im pruži župan ubrusar da otaru ruke i usta. Župan vinotoča brine o vinu i natače kraljevske vrčeve.

Ako je svečaniji dan, kraljicu resi ogrlica, u ušima su i do tri para naušnica, a na rukama zlatne narukvice. Često su ti ukrasi od zlatne žice.

Kraljevski kreveti urešeni su rezbarijama. Za sobu kraljevskoga para stara se župan posteljnik.

Sami dvori su skromni, kameni, a posebnu vrijednost ima dvorana u kojoj se čuva oružje. Namještaj je posvuda težak, od hrastova drva.

Uvečer se dvorjani okupe oko ognjišta – kralj sa svojim prijateljima – plemićima: tu su buzdovanar, mačonoša, štitonoša, tepčija, dvorski sudac, volar, sokolar, konjušar, psar, kancelar, kapelan... Raspredaju državne poslove. Tijekom su dana vježbali bacati koplje, mačevati, u predasima slušati mudre starije ratnike, priče i događaje iz davnine.

Kraljica je okružena svojim dvorkinjama — plemkinjama koje rade – tkaju ili predu, uz to mole.

Kralj se s dvorjanima često seli od dvora do dvora. Iz Solina u Knin, iz Knina u Bijaće, iz Bijaća u Klis ili Nin i tako redom. Novca u to doba nema puno. Kneževi često posuđuju novac od nadbiskupa. Tako dvor putuje hrvatskim jugom na konjima ili u kolima. Jašu ... sunce ih obasjava, zimi bura vitla plaštevima, vršci kopalja blistaju, ljeskaju se ... kraljica moli: ona je sve što u ono doba žena njena položaja može biti: majka, darovateljica života i obiteljske sreće, savjetnica suprugu. Sigurno ima briga i oko dvorske imovine i dobročiniteljskih djela po kojima je ostala kroz duga stoljeća u uspomeni što se ponekad pretvara u legende.

Prilaze tako kraljevskom gradu Kninu kojeg okružuju razna mjesta: „pet crikvah u Kosovi“, Crkvina u Biskupiji, Lopuška glavica, Vrpolje, Uzdolje, Kapitul... Na svim tim mjestima nađeni su ostaci drevne hrvatske kulture.

Pred kraljem i kraljicom uzdiže se na kninskom brdu najveća tvrđava u kraljevstvu, pomalo nalik na onu u Klisu. Podijeljena je na gornji, srednji i donji dio koji su povezani mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrđave gdje će kralj i kraljica odsjesti. S vrha tvrđave vidi se veličanstveni pejzaž. Po dolinama teku rijeke: Krka, iza lanaca planina Zrmanje, a Krki sa sjevera pritječu Tiškovac, Krčić i Kosovčica, da bi se prije utoka u more u nju ulile vode Guduče i Čikole. Tu je i manji potok Butišnica iza kojega su planinski lanci kamo zalazi sunce na zapadu i pozlaćuje kamenu utvrdu. Kraljica voli promatrati zalaz sunca s ruba kamene utvrde.

Na kninskoj utvrdi stolovat će i moćni kralj Zvonimir, ovdje će umrijeti njegov mali sin Radovan, tu će se ispuniti i sudbina samoga Zvonimira u legendarnoj smrti.

Nitko tada nije znao što sve čeka Kninski grad. Poslije izumrća Trpimirovića postat će posjed Šubića – Bribirskih, potom Nelipića, Anžuvinaca, Turaka, Mlečana, Napoleona, Austrije… Ovdje će biti osnovano Kninsko starinarsko društvo 1887. godine, a osnovat će ga don Frane Bulić koji je našao nadgrobnu ploču kraljice Jelene, dok će prvi predsjednik Starinarskoga društva biti fra Lujo Marun. Svi nalazi bit će smješteni u Muzeju hrvatskih starina na tom slavnom brdu i od 1893. do Drugoga svjetskoga rata ovdje i ostati.

Nitko tada nije mogao znati da će trebati 893 godine kako bi se na vrhu utvrde zavihorila hrvatska korugva, od 1102. do 1995. protjecat će vrijeme čekanja i zaborava.

***

Kažu da je kraljica Jelena najviše voljela one dvore, ma kako skromni bili, uz rijeku Jadro u Solinu. Sve je tu nadohvat: i planine i more i maslinici, vinogradi, rijeka. U tim istim solinskim dvorima boravit će kasnije i kralj Zvonimir. Tu će godine 1078. u jednoj listini na dan posvećenja crkve Svete Marije dati zapisati: „U kraljevskom dvorcu gdje se nalazi već crkva Svete Marije“. Uz dvorac se spominju kasnije i ona četiri mlina, dvije kuće i jedna stupa. Na Ninskom saboru koji je održan 1078. kralj je Zvonimir povratio crkvi Svetoga Duje u Splitu ovu crkvu u Solinu, zajedno s crkvom Svetoga Stjepana.

Kako je nestalo svih tih dvora?

Jesu li ih srušili Tatari u 13. stoljeću? Ili Turci u 16. stoljeću?

Zna se da je Marko Marulić šetao tužan kroz ruševine Solina i sakupljao stare spomenike i natpise, promišljajući kako ništa nije stalna na svijetu, kako narodi žive i ginu, da se za njima opet rode novi narodi, nova ljeta. Možda je Marko sjedio uz rijeku Jadro, kod Gospe od Otoka, u hladu stoljetnih brijestova, gledajući u kameni krš pod kojim je sakriven ležao sarkofag kraljice Jelene u atriju drevne crkve. Gledao je pred sobom ostatke kraljičina dvora, gledao svoju otetu „bašćinu“, ugroženu i zatrtu tuđinštinom. Marko Marulić je umro 1524. godine, a malo poslije toga Turci iza pada Klisa razaraju cijeli prostor. Nestaje i benediktinaca koji su čuvali kraljevske grobove u Solinu.

***

Ako vas put nanese u Solin, zastanite nad negdašnjim grobom u atriju Gospe od Otoka i recite: U ovom grobu počiva Jelena Glasovita… Helena famosa… ona je bila i moja kraljica… Bože, smiluj joj se duši!

Nevenka Nekić