Vrijeme između Božića i Nove godine, je vrijeme radosti i mira u svijetu, a posebno radosti za djecu. Pjesnik Mile Prpa, daruje vam još jednu priču za djecu – Vrabac Tvrtko – poštanski službenik, iz neobjavljene knjige Vrabac Tvrtko i Federacija ptica d. o. o. I time svoj djeci u Hrvatskoj, BiH i hrvatskom iseljeništvu, kao i djeci cijelog svijeta koja govore hrvatskim jezikom svima želi sretnu Novu 2020. godinu..

Vrabac Tvrtko - poštanski službenik

Kako su meteorolozi svakodnevno u vijestima na radiopostajama i TV-u najavljivali oštru zimu vrabac Tvrtko se zabrinu, zbog hladnoće koja stiže, kako vrapcima osigurati zalihu hrane. Novca nije imao, zato odluči da se zaposli.

Tvrtko navrati u mjesnu poštu i ču razgovor poštanskog osoblja kako im stiže veliki broj pisama, a imaju malo poštara da ih raznesu do naznačenih adresa.

Zatraži razgovor s upraviteljem pošte, zamoli ga da ga zaposli kao poštara. Raznašao bi poštu po selima i udaljenim krajevima. Radio bi on za pola plaće i raznosio svakodnevno više pisama nego svi drugi poštari zajedno.

Upravitelj mu ne povjerova, ali vrabac Tvrtko predloži probni rad od samo sat vremena i obeća da će on u taj sat vremena raznijeti više od stotinu pisama i svako uredno isporučiti na adresu primatelja. Upravitelj se zainteresira kako će on raznijeti u sat vremena stotinu pisama, te upita vrpca što mu je činiti. Vrabac Tvrtko odgovori - Sutra kad pošta stigne vlakom sva pisma složite ispred pošte na jedan stol. Upravitelj pošte pristade i tako učini. Nije prošlo nekoliko minuta na stol sleti vrabac Tvrtko i još stotinu drugih vrabaca. Svaki uzme po jedno pismo i u roku od nekoliko minuta vrate se s izvješćem da su sva pisma uredno predana njihovim primateljima.

Upravitelj pošte se iznenadi. To je zaista divno – reče. Upravitelj je u takvom načinu raznošenja pošte vidio i dobru zaradu. Čestita vrapcu i kaza mu da je primljen u poštansku službu.

Svakog dana vrapci bi u manje od sat vremena uredno raznijeli svu poštu. Svi mještani bili oduševljeni. Jedva su čekali da se pred njihovim domom pojavi vrabac s pismom u kljunu, jer ih je to zabavljalo. Mnogi su počeli slati pisma sami sebi i svojim prijateljima, tako da što više vrabaca donosi poštu. Snimali su to mobitelima i slali po svijetu. Ubrzo se javila i prva tv ekipa s lica mjesta. Vijest o vrapcima poštarima ubrzo se pronijela po cijelom svijetu. Izazvala je oduševljenje, a pomalo i strah kod poštara jer se bojali da će ostati bez posla.

Čuvši što se događa u mjestu, počeli dolaziti ljudi iz susjednih mjesta i gradova, a nije trebalo dugo čekati da počnu stizati i brojni turisti iz svijeta. Mjesto oživjelo, na brzinu je trebalo otvarati nove kafiće, graditi apartmane za turiste i sve ono što velika svakodnevna navala ljudi na jedno malo mjesto zahtjeva. Dolazili su gradonačelnici brojnih gradova i molili vrapca Tvrtka da organizira takvu dostavu pošte i u njihovim mjestima i gradovima. Vrabac Tvrtko odgovarao da ne može, jer je i ovdje preopterećen poslom.

Upravitelj pošte ponudi vrapcima da raznose i telegrame. Vrabac Tvrtko to odbi, jer kako reče, u telegramima se često nalaze vijesti o smrti, nesrećama i sl. a oni, vrapci, žele ljudima donositi samo sretne vijesti.

U mjestu živjeli mladić i djevojka, silno se voljeli i međusobno svaki dan slali po desetak pisama jedno drugom. Njima je svaki dan desetak vrabaca istovremeno donosilo pisma. Prije nego se spuste u njihovo dvorište poredali bi se u formaciju, u jednu ravnu liniju s pismima u kljunovima. Tu svakodnevnu predstavu brojne tv kamere snimale.

O vrapcima poštarima snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova koje su ljudi diljem svijeta gledali, a prikazivani su ih i u kino dvoranama. Cijeli svijet je pričao o vrapcima poštarima, pismonošama, o mjestu koje je postalo vrlo poznato i koje se, zahvaljujući vrapcu Tvrtku, ubrzo počelo razvijati. Ljudi se u njega doseljavali. U mjestu se dobro živjelo. Posebno se tome veselila djeca. Školske ekskurzije iz brojnih škola iz zemlje ali i iz inozemstva dolazile. Učenici bili silno radosni posmatrajući kako nebom leti na stotine vrabaca i nose pisma u svojim kljunovima.

Ali, kao što svaka dobra stvar traje kratko tako i ova priča o vrapcima – pismonošama. Naime, Glavna poštanska uprava ubrzo je zabranila zapošljavanje vrabaca u poštanskoj službi, a da pri tome nije dala obrazloženje – zašto?! Premda su mnogi u zemlji protiv toga prosvjedovali, pa čak i brojne udruge, a posebno udruge za zaštitu ptica, ali ništa nije pomoglo. Sve se vratilo na staro.

Posebno su bili ožalošćeni mladić i djevojka koji se toliko voljeli da su međusobno pisali svaki dan i po desetak pisama. Požale se vrapcima, a vrabac Tvrtko im odgovori – Ništa se ne brinite. Sve do Vaše svadbe deset vrabaca, poredani u svečanoj formaciji, svaki dan će djevojci donositi, umjesto pisama - po deset javorovih listova, a mladiću po deset brezinih listova.

A kad bude svadba, samo nam javite. Tada sve čestitke i telegrame koje dobijete stavite na najviši balkon pa će ih vrapci sve preuzeti i svečano izručiti mladencima na svečanoj gozbi. I doista, kad je došao dan svadbe, na adresu mladenaca stiglo je više od dvije stotine što čestitki, što telegrama. Nijednu ne otvoriše. Sve ih stave na najviši balkon svoje zgrade. I kad je počela gozba nakon svečanog vjenčanja, više od dvije stotine vrabaca uzelo je čestitke i telegrame i formirali su dugačku kolonu u zraku, cijelo mjesto ih je gledalo. Kolona vrabaca na nebu, iznad mjesta gdje se odvijala gozba, poput aviona napravi nekoliko stilskih figura, krugova, osmica, strijela i sl. Ponirali prema mladencima koji su sjedili za velikim stolom s mnogo uzvanika, a ispred njih je stajala jedna velika pozlaćena zdjela svečano okićena u koju su vrapci redom ispuštali čestitke i telegrame iz kljuna. Oduševljenje mladenaca bilo je neopisivo. I nakon toga događaja, svi budući mladenci tražili su od vrapca Tvrtka da to isto izvede i na njihovoj svadbi. Vrabac Tvrtko to s radošću prihvati. Samo u tome mjestu, što znači nigdje drugdje u svijetu, vrapci uručuju mladencima sve prispjele čestitke. Taj običaj ostao sve do danas. U to mjesto i danas dolaze turisti iz cijeloga svijeta i donose u džepovima zrna pšenice i hrane vrapce.

Mile Prpa