Nenad Mirko Novaković

(1957. – 1989.)

I NE ZAMJERITE MI
(ISUSOV POETA)

I ne zamjerite mi
ako želim i dalje ostati nespretan i povučen.
Ne želim se mijenjati po mjeri ovog svijeta,
jer je za mene užasno skučen.
Ja sam Isusov poeta.

Zato što sam takav
ne želim da mi to na teret bude.
Jer ovaj život je čupav i dlakav
i kojekakav,
a mene nije briga za pravila igre
već za ljude.

Ja se igram kao dijete,
odrasli mi stalno prijete
al' ne mogu gliste
da me sliste.
Ja sam čovjek sjete.

I ne zamjerite mi
ako želim i dalje ostati nespretan i povučen.
Ne želim se mijenjati po mjeri ovog svijeta,
jer je za mene užasno skučen.
Ja sam Isusov poeta.

Kosovska Mitrovica, 6. 8. 1980.

ŽIVOTNI STOL

Život je za moj stol
servirao bol.
Suze su mi gorak začin
i večeram uvijek na isti način.
Sjedim uvijek za istim stolom
pijem istu tugu
hranim se istim bolom.
I Isus sjeda za moj stol
dijeli sa mnom tugu
nosi moju bol.

Ne mijenjam ni slučajno
svoje večeri posne
za neke meni daleke
večeri gosne.
Moja zdjela
neprozirna, bijela
i dalje će pratit moja djela.
I dalje ću patiti
i pateći rađati radost.

Uvijek ću živjeti mladost.

Sve dok Isus
sjeda za moj stol
slatke su mi suze
i prija mi bol.

VJERA JE IPAK IZBOR

Vjera je ipak izbor
ne nešto na brzinu sročeno
ne nešto prisilno
ne nešto ukočeno.

Vjera je strpljivo traženje dobra
i ustrajno građenje mira
vjera je glazba što blaži
što blaži dok svira.

Vjera je ipak izbor
pozivu ne možeš reći ne
vjera je naprosto život
vjera je naprosto sve.

LJUBAV AL' NE DUŽNA

Koje su to kosti
koje je to meso
kada nekog voliš
a brat ti nije
a sestra ti nije
To su kosti duha
to je meso duše
to se zove ljubav
ljubav al' ne dužna

NIKOLI ŠOPU IGRAČU RIJEČI

Otišo si Šope
međ zvijezde i pijetle
ali Tvoje oči
još i sad mi svijetle
Isus Ti zasigurno
uz uzglavlje sve potajice
stavio vodopad i razastro Jajce
Više vrijedi živi pas
od mrtvog tigra
O Ti živiš pjevaš
kao Svemir – glas
Tvoj „Božanski cirkus“ još se uvijek igra
Pošalji Isusa u neke zore
i pod moje prozore
ili u neke sjetne sutone
nek i moje srce u Njegovo utone
Ogrest ću u sunce k'o pijetao Tvoj
Šope oči tvoje
rasvjetljuju dalje put i Njegov i moj

Zaostrog, 6. 11. 1982.

KAD ĆU...

                     Kad ću se opet popeti
                                  na svoje brdo
                        i gledati svoju cestu
                                               dugu
                                               dugu
                           Moju dragu prugu
                                               dugu
                                               dugu
                                    Draga polja
                                             široka
                                             široka
                                 sve do Drave
                sve do plavog horizonta
                   Kad ću se opet popeti
                                na svoje brdo
i vidjeti majko tvoja dva plava oka
                             kao more plava
                                    neizmjerna
                                          duboka
                                          duboka

Zagreb, 11. 11. 1975.

ZORE SU VARKE

Zore su varke
one nose trudan dan
suton nudi samo slutnju
suton daje samo san
U očima mojim
uvijek je sutona žar
gorim suzo za te
i nosim ti srce sneno
za spomen za dar

U KUPEU

Sjedim u kupeu
uskoro će i posljednja stanica
nemiran sam i umoran
Koliki Gospodine
ne misle na zadnju stanicu
A ona uskoro stiže – neminovno
svakog trenutka je sve bliže
i bliže...

U vlaku pred Zagrebom, 30. 1. 1976.

AKO SAM VEĆ RIJEKA

                Ako sam već rijeka
          i ako me nekad zabole ribe
                          neka
                       ali neću
                   da iza mene
             cvijeće ne procvate
           i obrazi ne zarumene
                    obrazi tvoji
                moj dragi brate

NE DAJ SUZI

Ne daj suzi
da puzi
k dnu srca
da rastače grca
Ne daj suzi
Evo ruka
Ne daj suzi
ne daj tuzi
Evo ruka
Nek ishlapi
u tišini
što ti se čini

Zaostrog, 2. 11. 1982.

BISERI

(izbor)

ima neba za sanjare
ma za njih ga mora biti
i ako ga nema
oni će ga izmisliti
ima neba za sanjare

…

Panj
obrastao asfaltom
Iz ovog će niknut mladica
kaže Spomenko
To je vjera

…

Morao sam opeći se
o Tvoju riječ,
osjetit bol istine,
da mi pogled u budućnost
vedar bude.

…

Zemlja se ne voli
radi kamena ili grude
već radi drage noge
koja njome kroči

…

Oko u oko
dlan na dlan
suzu za suzom
i život će patnjom
bivati blagdan

…

Tko se jednom očeše
o moj kaput
i okupa u zjenama
ne može biti zaboravljen.

TREĆE DOBA

Nekad su ljudi
stavljali znamen u kamen
Potom su
znamen
nemir i mir
stavljali na papir

Isus dođe
i reče
sve će to proći
u neku večer
Stavite znamen
u mene
ne u kamen
ne u slova
dat ću vam
srca nova

Kosovska Mitrovica, 9. 10. 1980.

(ISUSOV POETA, Nenad Mirko Novaković, Glas Koncila, Zagreb, 2019.)