U srijedu 1. travnja 2026. održan je u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića – u okviru 35. svečanosti Pasionske baštine – tradicionalni susret Lirika Velikoga petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme 19 pjesnika – Anamarije Grabušić, Eduarda Pavlovića, Franka Stipkovića, Antonije Žarković, Zdenke Maltar, Igora Divkovića, Kristine Semenjuh, Steve Leskarca, Ankice Perak, Marije Hasanović, Željka Pavlovića, Elle Bojčetić, Marina Buovca, Marijane Petrović Mikulić, Martine Vlahov, Snježane Ključević, Miljenka Galića, Branke Mlinar i Adolfa Polegubića – sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme iz programa koji je uredala i vodila književnica Tuga Tarle prigodno objavljujemo u Velikom tjednu. (hkv)

IGOR DIVKOVIĆ
NEBO NAD AVIGNONOM
Svibanj
je.
Cvjeta
cvijeće,
trepte
trave.
Eden
je
meden!
Gledajući,
dolje,
iz
aviona,
promiče
panorama
Avignona.
Tu,
u
Provansu,
pun
Božje
ljubavi,
mogao
bi
uskrsnuti
Krist!
U Hebronu
ga čekaju
Farizeji!
U
Sidonu,
Saduceji!
i
Tri - četri
Zelota
iza plota!
KRISTINA SEMENJUH
KORIZMENE NEDJELJE
Gluha nedjelja.
Cvjetnica.
Nevidljiva sam među nedjeljama
Sustizala Krista
I poput Marte
Otvorila mu vrata
Upućujući ga na Lazara.
Moje je vjerovanje Lazar
Sinoć preminuo u meni,
A danas jači od jačega ustao
Podupiran Kristovim naumom
Posljednjeg čuda buđenja.
Nevidljiva sam među nedjeljama
Sustizala Krista
Primjetivši iza Njega
Trag bose noge u prašini.
Moje je vjerovanje vjekovni trag
Ostavljen da bih svoju nogu
stavila u njega
predmnijevajući da je preostalo
još malo koraka
po korizmenim nedjeljama do Uskrsa.
Na Gluhu nedjelju 29. ožujka 2020.
Prekrila sam pjesmu poput križa
STEVO LESKARAC
COENA DOMINI
Ti si u dvoranu ušao spokojan
I oprao noge svakom učeniku.
Ljubavi je tvoje baš svatko dostojan,
Jer ti pružaš ruke svakom mučeniku.
Svečana tišina bila je podloga
Za večeru kojom praštaš se sa svima…
Ćutila se svetost i blizina Boga
Što pulsira stalno u ljudskim genima!
Na prostranom stolu samo kruh i vino,
A za stolom tvojih dvanaest apostola…
Znam, za njih ćeš dati i srce nevino
Koje se ne boji dolazećeg bola.
Zbog toga si naglas odlučio reći,
Jer jedino ti si tad mogao znati,
Da će od prisutnih netko te poreći
I da će za škude netko te izdati.
Kruh si prelomio kao svoje tijelo,
A vino si svojom krvlju proglasio!
Duhovna je hrana najvažnije jelo,
Koje si nam dao da bi nas spasio!
ANKICA PERAK
SAMARITANAC
Molila sam Boga
Da barem na kratko
Postanem pravda
U Njegovoj ruci
Molila sam Ga žarko
„Daj mi da budem Anđeo osvete
Bože moj, bar na kratko“
Anđeo srdžbe Tvoje…
Vapila sam
Iz dubine srca
A onda sam morala začepit uši
Jer tužbe su stizale sa svih strana
Nepravda mi je još jače trgala dušu
Gnjev mi je bio jedina hrana…
Al’ nemoć je zadržavala moju ruku
Neka nevidljiva sila
Nije mi dala
Da izvršim gnjusobe koje sam snila
Napokon slaba i raskajana
Rekoh „Nek' bude volja Tvoja“
i tad mi Bog posla na put ubožnike
učini me milosrdnim Samaritancem,
Podari dugo željeni mir…
MARIJA HASANOVIĆ
Pjesme – ciklus pet lirika
TRNOV VIJENAC
Isuse,
došao si po mene kad sam bila tek dijete.
Dok su ruke koje me nisu smjele doticati
ostavljale crne tragove na mome tijelu,
Ti si šutio, ali bio si tu.
Osjetila sam Tvoju prisutnost
među strahom i suzama,
u tišini koja me krila,
u svakom dahu koji nisam smjela povući.
Isuse,
Tvoja rana prolazi kroz mene.
Svaki čin zlostavljanja,
svaki trenutak straha,
svaka suza koju nisam mogla pustiti
nabija čavle u moje tijelo,
u moju dušu,
u moj život.
Kako si mogao podnijeti sve rane svijeta,
a biti obziran prema grijehu koji ja nisam mogla razumjeti?
Tvoja rana — nevidljiva, ali strašna —
razdire me iznutra,
pokazuje mi tamu koju nitko nije mogao vidjeti,
i opet šutiš…
Isuse, dopusti mi da Tvoja rana i moja rana
postanu jedno mjesto
gdje bol eksplodira,
gdje se ruši sve što nisam htjela pogledati,
i gdje počinje iscjeljenje.
ŽELJKO PAVLOVIĆ
MARIJA
Ni sanjala nije da je ona Ta, što je vječnost čeka
Prihvaća taj teret kušnje, srama, prezira i tuge
u svijetu gdje ufanje u Boga, nije vrijednost neka,
skrušena i predana u vjeri, da spasi ljude druge
Vikali su: „Kurvo! Po Duhu Svetom, 'ko dobiva Sina?!
Zna se kako to ide, ma ne izmišljaj, izraelska kćeri!
Po Talmudu grešna si, ne traži nas milost s visina!“
Poniženu, nedužnu i Svetu, okružiše je ljudi, zvijeri
Sačuvati to Djetešce da odraste, i to je njena misija
zajedno s Josipom, vođeni objavama Duha Svetoga
kad ga Otac pozove k sebi, da već tad' bude Mesija
Poučio je ljude da kroz Sveto trojstvo slave Jednoga
Razapeše Ga na križu, brutalno, nesta cvrkuta ptica
Ni razlog ne znaju, a čavle zabijaju uz obijesne psine
Utroba se kida, gleda patnju Sina, skamenjena lica
dok On moli: „Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!“
ELLA BOJČETIĆ
MOLITVA ZA KRIŽ
Magla gusta moj put je skrila
I olujni oblak na plećima mi jeca.
Duša se moja pod teretom svila,
Ruka mi drhti i koljeno kleca.
O, ja znam, moj Križ to je,
Ne smijem pasti – to je Golgota.
Kroz oblake vidim Lice Tvoje,
Rasvjetljava maglu moga života.
Gospodine, molim te, Križ mi moj ostavi.
Tko umire s njim, u Tebi se rađa.
Ali sa mnom budi i plovidbu nastavi.
Na uzburkanom moru,Ti si moja lađa.
Ne olakšaj mi Križ, vjeru mi ojačaj,
svakim korakom da Ti budem bliža.
Ovo Te molim, ovo mi obećaj,
Kad razapne me svijet, budi ispod Križa.
Nek' moj Križ ne vide ljudi,
Nosit ću ga tiho, s osmijehom.
SamoTebi postojim i Ti mi sudi,
Svojom Te zovem utjehom.
Rastjeraj maglu i oblak oluja,
Neka se psalmi u Nebo dižu.
Anđeoski zbor pjeva Aleluja,
Kada se duše spase na Križu.