Jakša Fiamengo

(1946. – 2018.)

VITA, VITA

Gore zvijezde poput glagoljskih grafita
Na freskama ročkim do svetačkih ruku
Što listaju knjige da iz njih izvuku
Zlatni prah u kojem jezik tla se čita.

Gore zvijezde nijeme za sve ljudske stvari
Što baštinu bruse i znamenjem slove
Da nam samo treba produžiti snove
U kojima svjetlost glagolja i žari.

Na karti smo svijeta možda sasvim mali
Al' u srcu plamen žeže nas i kuje
U slova od vjere, u vatru što pali.

Gromki govor puka iz kojeg se čuje
Gdje nutarnjim glasom Žakan Juri zre:
Vita, vita! Štampa naša gori gre!

Juraj Baraković

(1548. – 1628.)

BIH VILU ODPRAVI' U ZADRU DA POJE

(ulomak iz Vile Slovinke)

     Bih vilu odpravi' u Zadru da poje
zaradi ljubavi bašćine te moje,
     hoteć da ju posvoje prijamše u Zadar,
za svoju da broje pokle jim bi na dar,
     dali ju u nehar neharno pustiše,
nikakor imat var vrhu nje ne htiše,
     ali jim ne biše umila ugodit,
al' oni voliše Latinki pogodit.
     Sramni su možebit jazikom svojime
ter vole govorit svaki čas tujime,
     a ja ću mojime govorit ljudem svim,
jer sam ja sasvime po Bogu dičan njim:
     ja drugim ne umim od moga poroda
govorit neg ovim koji mi Bog poda.
(...)

Petar Preradović

(1818. - 1872.)

JEZIK RODA MOGA

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom
Podaje se dahu svakom,
I mreška i se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!

Koliko se hvale puci
Svaki svojim tobož' slavnim,
Kad ih š njime divnim sravnim,
To su meni mrtvi zvuci;
Nijesu srcu sladost medna,
Nit su duhu krilna sila,
Niti bukte kroz sva bȉla,
Ko što njeg'va rječca jedna!

Sile mu je glas olujne,
Njemu riječi te se ore,
Kao munje kad se bore,
A, ko vali rijeke bujne,
Provaljuju kroz sve uze,
Listom dižu srca, duše
I sobom ih tamo ruše,
Kud im struja tečaj uze.

Molitve se kada silom
Uzneseni u mah diže,
On uznosom nebo stiže
I omili Bogu milom;
Jer mu tad je krotka sila,
Sladost nježna, vatra sveta,
S kojih ocu od djeteta
Jedino je molba mila.

Tuga, žalost, bol i muka
Sa vajom si i lelekom
Na njem ječe živom jekom;
Kad zacvili il zakuka
Koje slasti miloj sjeni,
Udesa li crnoj stopi,
U suze ti ćut rastopi,
Il ti srce okameni.

U radosti na sto strukâ
Sretnom čuvstvu izraz nađe
I lijeva ga ponajslađe
U miline svoga zvuka,
Probuđuje sve duhove
Dobre volje, blage ćudi,
Širi ruke, širi grudi
I u kolo ljubav zove.

Slavulj-pticu slušaj sitnu,
Kad zahladi ljetno veče,
Kako njozi glasak teče
Na ugodu nedohitnu;
To je njeg'va nježnost prava
U glasila drugoj slici –
Otkud ime slavulj-ptici,
Njeg'vom glasu otud slava.

Ljubu pitam: je li moja –
A ona mi slatkom riječi
Svake sumnje sjen prepriječi
Veleć: Tvoja, uvijek tvoja!
O ta radost prevelika
Još se većom meni čini
Po sladosti i milini
Premiloga mog jezika!

Njime milim, krasnim zato
I odijevam svoje pjesme.
Oj! spjevi su njemu česme,
S kojih teče obilato
I put neba silno štrca,
A odozgo rosom blagom
Po rodu se siplje dragom,
I uvehla krijepi srca.

Oj! roda mi slavni glase,
Razliježi se na sve strane
Zemlje tobom opjevane
I ushićuj srca za se!
Grozno kao s božje trube
Uvjeri ih tvrdom vjerom,
Da tu vriede samo mjerom,
Kôm po tebi dom svoj ljube!

Rajmund Kupareo

(1914. – 1996.)

MOLITVA ZA POVRATAK RIJEČI

Tko će nam povratiti
u iskonskom ruhu
riječi ove svagdašnje naše,
koje mnogima ništa ne znače
kao ni sve rođeno u duhu?

Stvori, o Bože, ponovno čovjeka
da stvarima nadjene ime
koje će trajati dovijeka,
i da u izrazima
riječi budu prozirne kao voda
i ožive s njima
mir, pravda, ljubav i sloboda!

Zagreb, 1973.

Vlado Gotovac

(1930. – 2000.)

JOŠ JEDNOM POZIV

Još jednom poziv, da stihovi pripadnu svima,
        Koji poznaju riječi
Neka se do ljepote najlakše dođe!

Još jednom vjera, da je spasonosna pjesma,
        Koju svi prihvate!
Neka se do spasa najlakše dođe!

Još jednom dužnost, da se pjesnici odreknu sebe,
        Koliko je potrebno svima!
Neka se do srca najlakše dođe!
        Pjesnici!
Svijetu ste potrebni da bi trajao.

(ANTOLOGIJA HRVATSKOGA PJESNIŠTVA od davnina pa do naših dana, sastavio Ante Stamać; ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb, 2007.)