Antun Bonifačić

MAJSKA POBOŽNOST

Po svim stvarima rasipamo sebe sa laticama i prašinom.
Htio bih pokleknuti i poljubiti svaku stepenicu, kojom su prošli ljudi.
U ruci nosim srce i zaklanjam ga dlanom, da se ne ugasi.
Visoko na Trsatu čeka brodolomce bijela trsatska Gospa.
Htio bih obrisati gordošću čela sve korake ljudi,
dubokom poniznosti svoje svinute grudi i moliti i moliti.
Tko to u meni upaljuje zavjetnu svijeću,
skromnošću ispija srce i puni uljem molitve za druge?
U majskim večerima i hruštevi lijeću oko svjetlosti
i padaju u bijeloj smrti sa cvijetom kostanjeva.
Gospo, molim te za sreću.
Umiri svojim plavim, mornarskim plaštom valove tuge,
valove mučne i burne,
umiri moje nemirno srce, bijela trsatska Majko, svijetli trsatski turne!

Ivica Jembrih

MAJKA BOŽJA GORSKA

... Slomila si moje lance,
i Tebi ću, o Marijo,
darovati sad darove hvale ...

I. Gjuranec 1808.

Z detínstva,
po one kameníte steze,
došel sem ti, Marija.
Šepčeju moljitvu z menu
potóki i hrasti, verbe i breze.

Vse boléče rane tiela i duše,
kak narod, zdurati moram.
Vutehu Tvoju, Marija Gorska,
našel bum med oviem goram.
K Tebi svoje serce nesem,
kak diete, vu Tvem krilu ves sem.

»Išli sme čez planíne vu daleki kraj ...«
— Čujem popievke niežni arija.
Z detínstva,
po one kameníte steze,
došel sem Ti, Marija.

Rajmund Kupareo

BALADA O GOSPINIM PČELAMA

Tako je bila Marija lijepa
Da su se za njom jagmile pčele,
Pa kad bi časkom prestala s poslom,
Na njene ruke one bi sjele.

Jer te su ruke nosile Krista,
Iz njih je slatko jeo i pio.
Pčele su znale da je med njihov
Djetetu Božjem posebno mio.

Bile su tužne što žive malo
I što im krila ne traju duže.
One bi htjele barem još jednom
Isusu ljubav s medom da pruže.

Zato ih Gospa vječnima stvori:
U svijeći ljubav gori im bijela.
Jer, što su svijeće tu na oltaru
Rojevi nego usnulih pčela?

Aleksa Kokić

BIJELOJ GOSPI

Sedam dugih voštanih svijeća,
plamečcima bijelim plamte
pred Tvojim gotskim oltarom.
Sedam anđela malih s ljiljanom u ruci
nevinosti pjevaju pjesme;
njihovi zvonki glasovi
razliježu se kapelom starom.

Ti slušaš, o Bijela Gospo,
radosne pjesme anđela malih,
Ti gledaš u svijeće plamene,
Ti moliš za prezrene, patnike i griješne,
Ti moliš za nevine, sirote i male...
o, Majko draga, daj, moli i za mene!

Moli za mene i za sve nas ovdje,
jer trebamo s neba milosti i snage,
ojačaj vjeru, učvrsti nam nadu
i ljubav žarku u srce usadi,
da vedra čela,
čista srca,
Bijela Gospo, stupamo
prema Vječnom Gradu...

Stjepan Gulin

DAJTE MI

Daj mi više ne pogriješit’
snagu čovjeka, djelotvornu
otvorenu, daj mi

gospe od karmela
gospe od karavada
dajte mi, dajte mi...

gospe od stupa
daj mi biti stup.

(U SJENI TRANSCENDENCIJE, Antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Neven Jurica, Božidar Petrač, Školska knjiga d.d., Zagreb, 1999.)