Najstarija poznata hrvatska glagoljaška Biblija spominje se već 1380. u dokumentu iz zadarske pismohrane u kojoj se "... una Biblia in sclavica lingua (jedna Biblija na slavenskom jeziku )", vidjeti [Runje, O knjigama. .., i njegov članak u [Iskoni bje slovo , str 58, te Grbinov članak, str- 116]. Na nesreću, nije nam poznato da li je ta Biblija sačuvana. Iz iste pismohrane postoji još jedno svjedočanstvo, pisano 1389., u kojem se spominje "unus libear Alexandri paruus in letter sclaua... Item unus Rimancius scriptus parrtim in latino, partin in sclauo". [jedna mala knjiga o Aleksandru na slavenskom pismu...Također jedan roman pisan dijelom latinski (= na latinskom), dijelom slavenski (= na slavenskom)].

Jednu postojeću Bibliju na glagoljici spominje talijanski učenjak Giovanni Batista Palatino u svojoj knjizi iz 1545. Znano i za još jednu rukom pisanu hrvatsku glagoljašku Bibliju koju je pripremio Nikola Mojzeš s otoka Cresa. To znamo na temelju predgovora kojeg je godine 1557. napisao Stipan Konzul pri prevođenju Novoga Zavjeta, vidjeti [Jembrih]. Biblija na glagoljici koju je posjedovao Bernardin Frankapan na početku 16. stoljeća spominje se [Bratulić], i nema vijesti o njenoj sudbini. Da li je to možda bila Zadarska glagoljaška Biblija? Hrvatska glagoljaška Biblija postojala je u gradu Beli na otoku Cresu, sudeći prema izvoru iz 1480. (vidjeti [Hercigonja , Povijest hrvatske književnosti 2, str. 84]).

Popis crkvene imovine iz 1624, napisan na talijanskom jeziku, spominje knjigu na ovaj način: "Una biblia, in schiavo in bergamina" (Jedna Biblija, na slavenskom, u pergamentu). Prema [Štefanić, Determinante hrvatskog glagolizma, str 27], bilješke o crkvenim vizitacijama iz 1579. i 1609. spominju hrvatsku glagoljašku Bibliju u Omišlju na otoku Krku. Najljepše zahvaljujemo dr. Vesni Stipčević na tim podatcima.

croatianhistory.net
preveo:D.J.L.

{mxc}