„Civilizovana integracija u hrvatsko društvo"

Kvadratura velike Srbije je varijabla (»promenjiva«), ali je politika kvadrature konstanta. Načelo je velikosrpske politike - bitna je površina, a ne prečani s ove ili one strane Drine. Stoljeće i pol velikosrpska unutarnja i vanjska politika ostala je vjerna Garašaninovu planu u svim njegovim modifikacijama tijekom dvadesetoga stoljeća. Kad se činilo da je od njega odstupila, ona je samo pripremala teren za nove kvadrature i granice.

Patrijarh SPC-a Pavle je 15. ožujka 1999. došao u posjet predsjedniku Tuđmanu i na njegov upit o stanju SPC-a na Kosovu te o autonomiji kosovskih Albanaca kazao: »Treba da se reše mirnim putem i da se nađu najbolja rešenja za sve. Kako to treba konkretno da bude, nije stvar Crkve, jer ona u tome nema nadležnosti, već je to stvar političara.«

Štoviše: »Dileme nema oko opredeljenja za poštovanje hrvatskog ustava i zakona, odnosa prema domovini, te jedne civilizovane integracije u hrvatsko društvo, kao i doprinosa da Hrvatska zauzme svoje mesto u evropskim i svetskim integracijama.«

Koji zaokret u odnosu na 1991.! Je li posrijedi kajanje ili nova taktika s obzirom na to da se velikosrpska politika ne može voditi u Hrvatskoj ako u »krajišnicima« nema svoju polugu? Sveti ar-ijerejski sabor žurno je još 1995. pozvao dragovoljno otišle Srbe da se vrate u Hrvatsku.

Tradiciju gradili na povijesti osvajanja

SPC je u lipnju 1999. zatražila ostavku Slobodana Miloševića. On je, napokon, izručen Haagu jer nije ostvario punu kvadraturu velike Srbije. Sudeći prema povijesnim iskustvima, još je dobro prošao!

Prvo, »...no kako su se Rusi nagodili s Turcima oko Krima, Srbi su ispali iz kombinacije. Morali su se pomiriti s tim da ostanu kao i prije - jedan turski pašaluk. Svog vožda Karađorđa su ubili na spavanju i glavu mu u kačici morske soli poslali sultanu u Carigrad kao dokaz da su se vratili u sastav Turske« (ak. Mirko Vidović).

Drugo, kad su Srbi izgubili od Turaka glasovitu bitku na Kosovu, »nebeska Srbija« spustila se na zemlju, postavši despotijom. Despot Branković vlastitu je kćer Maru izručio u sultanov harem. Time se dokazao turskom gospodaru. »Za narod koji je svoju tradiciju gradio na povijesti osvajanja i prisvajanja, pitanje slobode je puka apstrakcija. Srbijanski narod nikad nije uspio postati mentalno stabiliziran kako bi sa svojim susjedima, a preko njih i sa čitavim svijetom živio u dobrim odnosima« (Vidović).

Miloševiću nisu odrubili glavu, ali su ga unosno izručili u politički harem sultanima haaškoga sudišta s europske strane nekadašnjeg predziđa kršćanstva i tako stekli novog gospodara i saveznika. U Tužiteljstvu radi čak i beogradska »nevesta« Florance Hartman.

Potraga za Brankovićima

Nakon što je izbrisana hrvatskim »Bljeskom« i »Olujom«, RSK uskrsava u Haagu i u Beogradu u prilagodbi procesu proširenja EU i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zapadnog Balkana. Nastavljena je bitka za pravno ili bilo kakvo priznanje velikosrpske RSK. Haaške optužnice nisu »izjednačile krivnju«, nego velikosrpski terorizam s legitimnom obranom od terorizma na području međunarodno priznate suverene hrvatske države.

Politički harem traži »glave u kačici morske soli« ili žrtvovanje kćeri Mare iz Srbije, RSK, RS, BiH, Makedonije i Kosova, jednako kao i iz Hrvatske. Zato je otvorena potraga za Brankovićima »na prostoru bivše Jugoslavije«. Tada građanin i zaštićeni haaški svjedok Stjepan Mesić kao da je svojim svjedočenjem u ožujku 1998. zapravo, nažalost, prihvatio logiku Haaškog suda o izjednačavanju terorizma s legitimnom obranom, čemu se dr. Tuđman uspješno odupirao.

Prvi esdepeovac Ivica Račan, komu je demokrat Tuđman oduvijek bio samo »opasna namjera«, za svojega je premijerstva prihvatio posljedice zaštićenog haaškog svjedočenja. A one su poražavajuće i polaze od toga kao da je 1995. u Hrvatskoj sproveden plan Z-4.

HaremPolitički harem traži »glave u kačici morske soli« ili žrtvovanje kćeri Mare iz Srbije, RSK, RS, BiH, Makedonije i Kosova, jednako kao i iz Hrvatske. Zato je otvorena potraga za Brankovićima »na prostoru bivše Jugoslavije«. Tada građanin i zaštićeni haaški svjedok Stjepan Mesić kao da je svojim svjedočenjem u ožujku 1998. zapravo, nažalost, prihvatio logiku Haaškog suda o izjednačavanju terorizma s legitimnom obranom, čemu se dr. Tuđman uspješno odupirao.Hrvatski protuteroristički generali, osloboditelji okupiranog područja, preteče svjetske »antiterorističke koalicije«, doživljavaju sudbinu Brankovićeve kćeri. I to samo zato što su mjerodavni u Hrvatskoj prihvatili postolujne velikosrpske teze, upućene im preko Haaškog tužiteljstva. A njemu ih je poslao sekretar vlade RSK Savo Štrbac u krivotvorenoj brošurici »Srpska Krajina August 95 - Izgon Srba«, suvremenom »kovčežiću« Vuka Stefanovića Karadžića!

Tko bi se u Hrvatskoj, suosnivačici Haaškog suda, prije 1998. nadao da će taj sud postati velikosrpskim rasadnikom međunarodne restauracije teza Ilije Garašanina?! Hrvatska se država branila od terorizma, a sudeći prema mnogim njihovim formulacijama, haaške optužnice nisu izjednačile krivnju, nego suverenitet hrvatske države s terorističkom, neustavnom RSK.

Ta tvorevina nije bila ustavna ni prema ustavima SFRJ, SRJ, SCG, dakle, ni prema Ustavu SFRJ iz 1974. koji je poslije Memoranduma SANU srušila baš velikosrpska politika na čelu sa Slobodanom Miloševićem (»Slobo, slobodo«). Nema je, kao ni Boga, ni u Ustavu EU, premda pamtimo i ove ur-bane srpske stihove: »Srpsko je nebo plave boje i na njemu sedi Srbin Bog. Oko njega anđeli Srbi stoje i slave Srbina Boga svog«. Ima je samo u svakom balkanskom sporazumu!

Velika je Srbija i mit i stvarnost

Hrvatska je do 1918. bila članica ondašnje najveće europske zajednice (unije), bez Srbije, RSK i RS, ali s Vojvodinom i Bokom kotorskom. Automatizmom ulaska u aktualnu EU, Hrvatska V. SrbijaHrvatska je do 1918. bila članica ondašnje najveće europske zajednice (unije), bez Srbije, RSK i RS, ali s Vojvodinom i Bokom kotorskom. Automatizmom ulaska u aktualnu EU, Hrvatska se ne će osloboditi tzv. srpskog pitanja niti će ga moći i smjeti ignorirati i prešućivati. Preobrazbe velikosrpske politike tijekom 20. stoljeća dokazuju, što smo i ovim podliskom pokušali pokazati, da ona preživljava, bez obzira na cijenu i na to može li i hoće li ikada biti ostvarena »velika Srbija«, osim u velikosrpskom »idiotizmu«.se ne će osloboditi tzv. srpskog pitanja niti će ga moći i smjeti ignorirati i prešućivati. Preobrazbe velikosrpske politike tijekom 20. stoljeća dokazuju, što smo i ovim podliskom pokušali pokazati, da ona preživljava, bez obzira na cijenu i na to može li i hoće li ikada biti ostvarena »velika Srbija«, osim u velikosrpskom »idiotizmu«.

Jer: »Ako mora umrijeti čak šest milijuna Srba da bi se izgradila velika Srbija, još uvijek će ostati drugih šest milijuna da joj se raduju«, potvrdila je svjetskoj javnosti urbana Biljana Plavšić kad su je pitali ne boji li se bombardiranja zapadnjačkih zrakoplova.

Velika Srbija je istodobno i mit i stvarnost, iako dr. Jovan Mirić urbano smatra kako je ona »velikohrvatska glupost«. EU, kao i Mirić, uopće ne razlikuje političku fikciju od fakcije, jer da razlikuje, ne bi ni došlo do potpisivanja fikcije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zapadnog Balkana, koji je postao - fakcija.

Odnos prema neprijatelju u ratu obrambeni, u miru evanđeoski

Učini li se kome u Hrvatskoj - zato što ne zna ili zato što zna, bez obzira na to bavi li se dnevnom, hrvatskom ili protuhrvatskom politikom - da su u ovom podlisku zaobiđeni neki argumenti i dokumenti terorističke RSK, neka ga neznanje ili znanje ne omete u traženju istine. Ona oslobađa.

Odnos Hrvatske prema neprijatelju u ratu je obrambeni, a u miru evanđeoski: »Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima« (Mt 5, 44-45).

Podlistak posvećujem suborcima, brigadi hrvatskih branitelja koja je nakon pobjede nad »nebeskom Srbijom« iz Hrvatske dragovoljno izbjegla na drugi svijet. Vjerujem da Hrvatska, njezine dnevnopolitičke pozicije i oporbe zbog toga ne će biti međunarodno optužene za etničko čišćenje Hrvata iz velike Srbije u stanju obnove. U ovom trenutku Hrvatska traži od agresora SCG, bivših SFRJ i SRJ, manje nestalih osoba nego što je pobjedničkih hrvatskih branitelja dragovoljno otišlo u eshaton.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)