„Antisrpsko nastupanje ustaške države"

Zna se da je RSK stvorena na zločinu, etničkom čišćenju, genocidu, urbocidu i kulturocidu, na svemu onome zbog čega njezini velikosrpski projektanti i realizatori lažno optužuju druge narode. O tomu svjedoče podaci o poginulima, raseljenima, masakriranima, o porušenim gradovima i selima te spomenicima kulture.

U RSK je vladao opći kriminal. Po svemu sudeći, najviše se kralo gorivo. Ministarstvo obrane RSK otvorilo je stoga predmet »Manjak goriva 1993., 1994.«, u kojemu su izvješća, otpremnice, analize, podaci i stavovi glede nestanka goriva. Razvidno je da su derivati dolazili iz SRJ.

Beogradska »Komanda 1. armije« radila je »Analizu utroška goriva za RS i RSK - vojna tajna, poverljivo«. U dokumentu »Pov. br. 24/266-33/1, 07. 04. 1995.«, beogradskog »načelnika tehničke službe, pukovnik Petar Pajčin«, poslanog »Predstavništvu RSK, Moše Pijade br. 8/4, Beograd« upozorava se da je »potrebno potrošnju svesti u okvire propisane našim aktima pov. br. 18 / 50 - 178 / 1 od 24.06.1993. godine i pov. br. 18 / 50 - 307 / 1 od 20. 12. 1993.«.

Beogradska zapovijed glasi: »Predstavništvo RSK preduzeće mere da stvorene zalihe u svim vrstama goriva uveća do nivoa jednomesečne potrošnje, a potrošnju uskladi sa raspoloživim zalihama«. Još u drugom mjesecu vrijedilo je: »Snabdevanje sa svim vrstama goriva m/v iz RSK vršiti normalno do nivoa raspoloživih zaliha«. No »raspoložive zalihe« kralo se na sve strane.

Tako se u »Informaciji o manjku goriva« u studenom 1994. »načelnik tehničkog odeljenja GŠ SVK pukovnik Ilija Sladaković« žali: »Na ukupnu količinu goriva iz otpremnica 55.914 litara, dozvoljeni manjak (rastur od 0,015%) bi mogao biti najviše 83,87 litara u obe cisterne, a nikako 1.219 litara.« U Ulici Vuka Karadžića 23 u Mirkovcima poslovala je »Naftna industrija Krajine« (NIK), koja je uredno slala ukradenu hrvatsku naftu velikosrpskim teroristima, a izvješća su dolazila »pomoćniku ministra Dobrijević Branku«.

»Događa se otuđivanje goriva«

I RS izvještava RSK kako se i u njih »događa otuđivanje goriva«, premda »Autoprevoznik je: 'Automobilsko' - Beograd«. Baš tog prijevoznika predložio je »pomoćnik LukijanUnatoč svemu, goriva je bilo dovoljno za planirani samoegzodus Srba iz Hrvatske. S njima, međutim, u ropotarnicu »srpske istorije« nisu otišle i velikosrpske teze. Velikosrpska obnova traje i na mjestu svojega poraza, koji je izvrsno opisao »nebeski pastir« vladika slavonski Lukijan.komandanta za pozadinu, pukovnik Miloš Pupovac« MO RSK. Pupovac: »Vozači autocisterni iz navedenih firmi samoincijativno ili po nečijem planu skreću sa osnovnog pravca kretanja na Baniju. Zbog toga imamo problema u doturu goriva za redovno snabdevanje i borbenu gotovost jedinica, da se u buduće na prevozu goriva za SVK angažuje 'Autoprevoz' Beograd«. Na krađe se žalio Stevan Kožul, komandant, pukovnik »Komande 7. korpusa«, itd.

Unatoč svemu, goriva je bilo dovoljno za planirani samoegzodus Srba iz Hrvatske. S njima, međutim, u ropotarnicu »srpske istorije« nisu otišle i velikosrpske teze. Velikosrpska obnova traje i na mjestu svojega poraza, koji je izvrsno opisao »nebeski pastir« vladika slavonski Lukijan. Nakon što je pokrenuo srpski terorizam, napustio je Pakrac još 1991., a iz eparhije je odmaglio uoči »Bljeska«. Ispod naslova »Antisrpsko nastupanje ustaške države« u Pravoslavlju od 15. ožujka 1991. tvrdio je da je bio u »višemesečnom zatvoru«, pa je potom »Sabor s olakšanjem pozdravio oslobođenje svoga člana. Lukijana, iz zatočeništva u Slavonskoj Požegi«!

A kad je 1995. uoči »Bljeska« napustio svoju eparhiju, napisao je izvještaj Svetom arhijerejskom saboru: »Videlo se da od pomoći nema ništa te je otpočela evakuacija žena i dece, prema Bosni (RS). Ja sam trčao do radija u Okučanima da ohrabrim branioce i sprečim paniku, do komande da vidim hoće li doći pomoć. Čim smo izašli iz Okučana opazili smo... mnoštvo prevrnutih traktora koje su vozile žene i dečaci. Tela izmasakrirane dece i žena... na stotine« (Atanasije Jevtić, »Jasenovac posle Jasenovca«).

»Nad Jasenovcem se opet vije ustaška zastava!«

A onda je »otišao (u petak 5. maja). kod predsednika Srbije Miloševića, želeći... da se Zapadna Slavonija proglasi zaštićenom zonom UN«. Međutim, »dok je Zapadna Slavonija doživljavala svoju agoniju, Beograd je svečano proslavljao 1. maj. Za to vreme Hrvati vodom i šamponima (detrdžentom) peru put kroz šumu Prašnik da bi uklonili tragove krvi i masakra, tj. tragove zločina. Tako je Slavonija doživela svoj najveći pokolj... ovo je bila jedna od eparhija koju je osnovao Patrijarh Makarije Sokolović. Početkom ovog veka tu je živelo pola miliona Srba od kojih je 250.000 završilo u Jasenovcu. Ostali su 1991. bili 'etnički očišćeni' iz 286 sela, a posljednjih 65 srpskih sela umrlo je 1. maja 1995. godine. Nad Jasenovcem se opet vije ustaška zastava!«

Za Lukijana nije vrijedilo: »Glavu dajem, Krajinu ne dajem«. Lukijanovih 250.000 srpskih žrtava u Jasenovcu iz 1995., sredinom travnja 2005. popelo se na 700.000 u nazočnosti čak i jednoga urbanog Srbina i zastupnika Hrvatskog sabora. Opet! Način na koji se obnavlja ve-likosrpska politika isti je kao i u SFRJ.

Što je bilo s pobjeglicom Lukijanom? Njega je Sveti arhijerejski sabor potkraj istog mjeseca svibnja poslao u SAD »radi prikupljanja pomoći za mnogobrojne iz- beglice«. Godine 1996. izabran je za administratora eparhije u rumunjskom Temišvaru, a 1999. za episkopa segedinskog. U međuvremenu u njegovu slavonsku eparhiju Srbi se polako ali sigurno vraćaju, unatoč vijorenju »ustaške zastave«.

Svojedobno: »Izgledalo je kao da i SPC očekuje ostvarenje ideje akademika Krestića da 'urbani' Srbi pređu u delove Hrvatske u kojima je srpsko stanovništvo većinsko, tj. u RSK. Ili, kako je to Dobrica Čosić malo drugačije rekao, da se izvrše 'planska preseljenja i razmena stanovništva'« (M. Tomanić). Pamtimo: »Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Split su srpski gradovi u koje su se na silu naselili katolici. Došlo je najzad vreme da ih odatle isteramo. Ja sam ubeđen da je ulazak u Zagreb jedini način da obračunamo sa ustaškom ideologijom - onda ću ja sigurno da otvorim jednu poslastičarnicu na Jelačića placu«, govorio je Arkan.

Terorist nije istodobno i antiterorist

Umjesto njegovih krvavih slastica, danas se Zagrebom i neosvojenim hrvatskim gradovima širi »umetnički program« njegove silikonizirane ruralne »pevaljke« i udovice, BiHDa je tzv. međunarodna zajednica 1995. dopustila Hrvatskoj vojsci i protuterorističkim generalima Bobetku, Gotovini, Norcu, Praljku i ostalima da do kraja s Armijom BiH oslobode od velikosrpske agresije tu susjednu državu - u kojoj ista ta međunarodna zajednica cijelo prošlo stoljeće, uključujući i Dayton, i do danas ne zna uspostaviti pravedan mir - ne bi trebalo izmišljati stabilizaciju i pridruživanje Balkana. Dok je tako, na njemu ništa nije riješeno.što mu u kontekstu »stabilizacije i pridruživanja« dođe na isto. Neki pak od urbanih Srba u Hrvatskoj u međuvremenu postadoše »palanački«. Sve je opet moguće jer se briše iz pamćenja nazočnost i djelovanje velikosrpskih ideologa poput Lukijana.

Da je tzv. međunarodna zajednica 1995. dopustila Hrvatskoj vojsci i protuterorističkim generalima Bobetku, Gotovini, Norcu, Praljku i ostalima da do kraja s Armijom BiH oslobode od velikosrpske agresije tu susjednu državu - u kojoj ista ta međunarodna zajednica cijelo prošlo stoljeće, uključujući i Dayton, i do danas ne zna uspostaviti pravedan mir - ne bi trebalo izmišljati stabilizaciju i pridruživanje Balkana. Dok je tako, na njemu ništa nije riješeno.

Kako međunarodna zajednica nije spriječila velikosrpsku agresiju 1990./1991, ona nema moralno pravo Hrvate ni za što danas optuživati. Velikohaaške krivotvorine, poduprte hrvatskom transkriptologijom, uz Štrpčeve podvale, samo produžuju vijek trajanja Plana Ilije Garašanina. Planirani samoegzodus, nikad nije bio niti će ikad biti - etničko čišćenje i protjerivanje. Terorist nije istodobno i antiterorist. U suprotnom, trebalo bi izjednačiti krivnju Bin Ladena i Busha.

Premda je Hrvatska svoje unutarnje teroriste temeljito abolirala i konvalidirala, nekoliko godina poslije pristupila je »globalnoj antiterorističkoj koaliciji«!? Koja vjerodostojnost!? Terorizam se rješava onako kako je to Hrvatska učinila svojim djelotvornim protuterorističkim akcijama. A uzroke terorizma politika neka rješava, a ne dodatno hrani.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)