„Opšta agresija Republike Hrvatske na RSK"

uvakuaciji Srba iz Hrvatske priključila se i radijska postaja u Kninu. U bilješci »za radio Knin, 29. VII« piše: »Evakuaciji u smislu člana 64. Zakona o odbrani podležu slijedeće kategorije stanovništva: 1. Majke sa djecom do 10 godina koje nemaju ratni raspored po osnovi vojne, radne i obaveze učešća u jedinicama i štabovima civ. odbrane i zaštite, ili druga lica koja su dužna brinuti o njima; 2. Djeca do 14 god. starosti ako se ev. škola; 3. Trudne žene; 4. Stara i iznemogla lica kojima je potrebna tuđa pomoć i njega; Ministar odbrane prema procjeni ugroženosti utvrđuje gradove i naselja u kojima se sprovode pripreme za evakuaciju.«

»Sve uslove za sprovođenje evakuacije, zaštitu i život i rad evakuisanog stanovništva i zaštitu materijalnih dobara u mjestu prihvata« osiguravala su i »preduzeća i druga pravna lica iz oblasti zdravstva, socij. zaštite, saobraćaja, obrazovanja, trgovine, ugostiteljstva, turizma, komunalnih djelatnosti i dr. organizacije i organi.«

»Vrijeme odlaska javit će povjerenici civilne zaštite«

»Uputstvo građanima koji se evakuiraju« namijenjeno »na matricu«, dakle umnožavanju, kaže: »Građanima kojima je saopštena odluka o evakuaciji iz., javljaju se u rejon prikupljanja, koji se nalazi u ... Vrijeme odlaska javit će povjerenici civilne zaštite.«

»Građani koji se evakuišu« moraju »isključiti struju, zatvoriti vodu... plin. Sa sobom ponijeti sve lične dokumente, novac i druge vrijednosti, suvu (konzerviranu) hranu za nekoliko dana, pribor za jelo, pribor za ličnu higijenu, presvlaku, odjeću i obuću. Sredstva lične zaštite i komplet RHB zaštite i drugi pribor. Sve stvari koje građanin ne može sam nositi treba da zapakuje, napiše svoje ime i prezime i preda radi prijevoza do mjesta razmještaja. na maršu ne smije se napuštati kolona nego se nje treba držati; Na mjestima prihvata postupiti po uputstvima organa prihvata i razvođenja.« Posljednja bilješka OŠ CZ Knin ima nadnevak »4. VIII oko 14 sati«. U njoj se, među ostalim, govori da »republički CK« osigurava hranu, te se brine o šatorima, gorivu, »mesnim i ribljim konzervama«, i o Todorić Slobodanu, sinu Rajka, »rođ. 02. 05. 1957. koji je priveden u Bribir - komandu«, pa je nestao, a »u zatvoru ga nema« - »traži ga otac«!

»Odlučujemo da se pristupi planskoj evakuaciji«

U evakuaciju se uključila i vrhovna vlast RSK - predsjednik Mile Martić, što je u ime »Vrhovnog savjeta odbrane« i ovjekovječio dokumentom od 4. kolovoza 1995. »Br.: 2-3113-1/95«: »Zbog novonastale situacije izazvane opštom agresijom Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu i nakon prvih početnih uspeha u SANUTko se danas sjeća da je u sklopu SANU u rujnu 1991. utemeljen Srpski sabor (SS) na čelu s akademikom Pavlom Ivićem? SS je nacrtao »etničke karte koje su ocrtavale buduću srpsku državu« (M. Tomanić). Te su karte predane Kongresu srpskih intelektualaca održanom u Sarajevu sedam dana prije početka velikosrpske agresije na BiH. Time je uloga SSa SANU završena.odbrani došlo je do ugrožavanja velikog dela teritorija Sjeverne Dalmacije i dela Like, zbog toga odlučujemo 1. Da se pristupi planskoj evakuaciji svog za borbu nesposobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. 2. Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planskim pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otrića, prema Srbu i Lapcu. 3. Za evakuaciju zatražiti pomoć od komande UNPROFOR-a sektor Jug sa sjedištem u Kninu«. Martić godine 1995. nije u hrvatskoj demokratskoj vlasti imao s kime koalirati onako kako su četnici 1945. koalirali s Titom. Velikosrpska politika u Hrvatskoj prolazi samo ako je ona dio neke šire zajednice u kojoj je i Beograd, samo ako Hrvatska nema hrvatsku politiku, i samo onda kad se sama nastoji odreći svojega identiteta. U slobodnoj Hrvatskoj velikosrpska politika trebala bi biti zakonom zabranjena kao jedan od totalitarizama.

Tko se danas sjeća da je u sklopu SANU u rujnu 1991. utemeljen Srpski sabor (SS) na čelu s akademikom Pavlom Ivićem? SS je nacrtao »etničke karte koje su ocrtavale buduću srpsku državu« (M. Tomanić). Te su karte predane Kongresu srpskih intelektualaca održanom u Sarajevu sedam dana prije početka velikosrpske agresije na BiH. Time je uloga SSa SANU završena.

Uloga RS (i RSK), međutim, nije završena. Tko se danas sjeća riječi akademika SANU Matije Bećkovića o granatiranju Dubrovnika, izgovorenih u Chicagu 5. studenoga 1991. na Drugom kongresu srpskog ujedinjenja: »...Iz oplaki¬vanja gradova koji nisu postradali vidi se ravnodušnost prema hiljadama ljudi koji su pobijeni. Ispada da bi Hitler, da se sklonio u Dubrovnik, bio pod zaštitom UNESCO- a«!?

Ili akademik Radovan Samardžić: »Situacija za Dubrovnik nije tako opasna. To je prostituisani grad hotelijera, gde dolaze američke babe, britanski pederi, glupi Francuzi i nemačke daktilografkinje«. Što i kako se radilo sa srpsko-crnogorske strane opisao je crnogorski novinar, »rezervist« JNA Veseljko Koprivica u knjizi »Operacija Dubrovnik - Sve je bilo meta« (Kapitol, Zagreb, 2004.).

»Neriješeno srpsko pitanje u Hrvatskoj«

U razdoblju od vojnog poraza 1995. Do 2004. na djelu su izvedenice velikosrpskih teza prilagođene novim uvjetima, koje su već prepoznate kao »prvobitna demokratska akumulacija četnika« (Josip Brkić).

ŠtrbacSavo Štrbac, uz blagoslov metropolita Amfilohija, izdao je brošuru »Srpska Krajina August 95 - izgon Srba«. Riječ je o »žrtvama agresije Hrvatske vojske na RSK: sjeverna Dalmacija, Lika, Banija i Kordun«. Urednik je odavno pokojni pacijent psihijatrije Jovan Rašković. Štrbac je krivotvorinu predao sudu u Haagu. Nabrojio je 1542 ubijena, zaklana ili nestala Srba. Jedan od živih, proglašen mrtvim, Mile Soleš: »To lažu oni pravoslavci preko da sam otišao na nebo. A vidi me: zdrav, uspravan ko puška.«Dr. Radovan Pavić sublimirao je nekoliko teza aktualne prikrivene i djelomično otkrivene (veliko)srpske politike. Na prostoru velike Srbije (Jugoslavije, zapadnog Balkana ili »jugoistočne Europe«), ništa nije gotovo. Na hrvatskom prostoru velike Srbije treba iskoristiti hrvatsku političku naivnost. Hrvatsku neprestano držati pod pritiskom. Koordinirati sa svima koji imaju apetite prema hrvatskom teritoriju. Političke diverzije provoditi kad je Hrvatska najranjivija (kao što je to bio početak pregovora sa EU).

Potaknuti govor o »neriješenom srpskom pitanju u Hrvatskoj«. Iako u konačnici nije bitno srpsko pučanstvo u Hrvatskoj nego hrvatski teritorij, treba stvarati preduvjete za ostvarenje Plana Z- 4, što se čini povratkom Srba na prostore »RSK« kako bi se stvorila kritična masa. Afirmirati stav da je Hrvatska okupirala RSK - koju »slobodarski Krajišnici« trebaju osloboditi - a u tu svrhu treba »srpsko pitanje« internacionalizirati da bi se dokazalo kako ga Hrvatska ne može sama riješiti.

Savo Štrbac, uz blagoslov metropolita Amfilohija, izdao je brošuru »Srpska Krajina August 95 - izgon Srba«. Riječ je o »žrtvama agresije Hrvatske vojske na RSK: sjeverna Dalmacija, Lika, Banija i Kordun«. Urednik je odavno pokojni pacijent psihijatrije Jovan Rašković. Štrbac je krivotvorinu predao sudu u Haagu. Nabrojio je 1542 ubijena, zaklana ili nestala Srba. Jedan od živih, proglašen mrtvim, Mile Soleš: »To lažu oni pravoslavci preko da sam otišao na nebo. A vidi me: zdrav, uspravan ko puška.«

Teško zaključiti tko je u RSK bio »civil«

General Ante Gotovina optužen je u Haagu za smrt dvaju Srbina. HHO je evidentirao 677 civilnih žrtava srpske strane. Otprilike toliko je Hrvata stradalo od Srba tijekom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (1995. - 1998.), područja pod nadzorom - međunarodnih snaga! Teško je, s obzirom na rezultate plebiscitarnih izjašnjavanja i na militantni organizacijski ustroj, zaključiti tko je u RSK bio »civil«.

Štrbčev Veritas tvrdi da je u Dvoru na Uni u »Oluji« ubijeno 40 Srba. Čak i HHO zaključuje: »Od prikazanih 40 ubijenih i zaklanih srpskih civila, ubijeno ih je 25. Od preostalih 15, kao neutvrđeni se vode njih četiri, šest ih je živih i zdravih, tri su umrla kasnije prirodnom smrću, a dvoje su navedeni kao civilne žrtve, iako su poginuli kao vojnici u direktnim borbama s hrvatskim snagama.« Srpsko napuhavanje broja »žrtava« poznato nam je na primjeru ustaškog i komunističkog logora Jasenovca. Istom taktikom Srbi su krenuli i u 21. stoljeće. Velikosrpska ideja, politika i terorizam glede Hrvata ima jedan, jedini i jedinstveni cilj: izbrisati ih iz povijesti.
«

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)