Detalji

Objavljeno: 19. srpnja 2012.

Nakon okrutnog terora beogradskog režima i napose osuda na smrt i dugogodišnje robije tisuća Hrvata, godine 1932. dogodio se Velebitski ustanak koji je omogućio da položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji bude internacionaliziran.(M.Vuković, HL)

Detalji

Objavljeno: 08. veljače 2012.

Mržnja je 7. veljače 1945. posijala Širokim Brijegom krv i pepeo. Stvoritelj je u svoje dlanove krvlju nevino pobijenih franjevaca upisao njihova imena. Fratri su ubijeni i spaljeni, mjesto ubojstva sakriveno, svjedoci ubijeni ili zaplašeni, ali Široki Brijeg nije ostao prazan i pust. Stvoritelj je u ovu zemlju posijao sjeme svoje Riječi i ona je uvijek rađala novim plodovima. (G.Jelić)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2011.

Proteklo je dvadeset godina od pogibije desetorice hrvatskih policajca pri obrani Pounja. Tih deset momaka, Mile Blažević – Čađo, Mile Pušić, Davor Vukas, Branko Vuk, Ivica Perić, Žarko Gundić, Željko Filipović, Mladen Halapa, Zoran Šaronja i Goran Fadljević, bar nakratko su zaustavili srpske agresore, koji su napredovali pod zaštitom živog štita, Hrvata iz Zamlača, dovoljno da se iz sela Pounja evakuiraju civili. Da nije bilo njihove junačke borbe i pogibije, zasigurno bi bilo na stotine i stotine više ubijenih civila, Hrvata iz Pounja.(djl)

Detalji

Objavljeno: 04. srpnja 2011.

Podignimo se još jednom, poližimo rane, i krenimo u zadnji boj za Hrvatsku jer prilike više neće biti. Zašto zadnji boj? Zato što su dvije najjače stranke u Hrvatskoj postale iste, vode ih isti stari komunistički kadrovi, ista im je unutarnja i vanjska politika, jedni i drugi nas vode u neke nova asocijacije, samo 16 godina nakon krvavo stečene slobode. I, ne dobijemo li ovu bitku, više nas neće biti. Ni nas a ni Hrvatske za koju smo krv prolili... Pronađimo snage za još ovaj boj, jer, ako pobjedimo, napokon ćemo dočekati ono što sanjamo od '91. - mir i spokoj. (D.K.Tyson)

Detalji

Objavljeno: 29. travnja 2011.

Zahvaljujući ponajprije Bogu i velikom hrvatskom bogoljubu, čovjekoljubu, domoljubu i rodoljubu – Don Lovri Žuljeviću-Mikasu, već 11-u godinu zaredom, 25. travnja 2011. na Uskrsni ponedjeljak, održana je u Dobranju (u imotskoj općini Cista Provo) komemoracija,tj. sv. Misa zadušnica u spomen na 136 nevinih hrvatskih žrtava, koje su pomahnitale komunističke bande – partizani koncem svibnja 1944. ubili (u većini slučajeva hladnim oružjem – kamom) i izmasakrirane bacili u jamu Podi pokraj Graba u Cetinskoj krajini. U nazočnosti nekoliko tisuća vjernika, te rodbine, prijatelja i poštovatelja ovih 136 hrvatskih mučenika (njihov popis prilažem na kraju članka, a e-poštom mi ga je proslijedio splitski katedralni župnik Don Tomislav Čubelić, na čemu mu bratski zahvaljujem!) sv. Misu zadušnicu je u ovdašnjoj crkvi sv. Ivana Krstitelja predvodio msgr. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH, dakako, u suslavlju mnogobrojnih svećenika iz imotske i cetinske krajine.(P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 08. travnja 2011.

Nakon iznenadna bombardiranja splitske luke 6. travnja 1941. (na Cvjetnicu!) koje su izveli talijanski ratni zrakoplovi, proglašeno je ratno stanje. U katedrali uobičajeni obredi Velikog tjedna nisu održani. Samo je služena tiha misa uz otkrivanje križa i klanjanje vjernika. Nije bilo ni barabana ni tradicionalne procesije. Posvećenje ulja obavilo se u protuzrakoplovnom skloništu Biskupske palače.(F.Baras)

Detalji

Objavljeno: 20. veljače 2011.

Je li konačno došlo vrijeme da se znamenima označe sve jame i grobišta iz doba komunističkog zločinačkog terora, i to prvenstveno prema Hrvatima?! Ovo štivo svjedoči o manje poznatim nedjelima kroz nekoliko crtica kakvih je tijekom II. rata i njegova poraća bilo na desetke tisuća diljem domovine Hrvatske. Zločin u Kočevskom Rog i mnogi drugi zločini od II. svjetskog sve do Domovinskog rata su se zbili u režiji ratnog zločinca Sime Dubajića (1923.-2009.) što i on javno priznaje i opisuje u autobiografskoj knjizi "Život, grijeh i kajanje - od Kistanja do Kočevskog Roga". Prestrašno je da je taj megazločinac umro u starosti bez kazne za svoja zlodjela. Da je on bio samo jedan?! Danas mediji svekolikom puku hrvatskom otkrivaju svu tragediju, kojom nam pretežito srbokomunisti i njihovi slugani u prošloj državi u ime pravednog antifašizma podmetnuli svoju boljševiziranu strahovladu. Pravda je spora, ali dostižna!(B.Ručević)

Detalji

Objavljeno: 04. veljače 2011.

Donosimo potresno svjedočanstvo hrvatskog branitelja, koji je u razdoblju od srpnja 1991. do travnja 1992. bio zatočen u zloglasnom srpskom logoru Manjača, gdje su ga svakodnevno mučili na najnečovječnije moguće načine. U takvim uvjetima često su iznuđivana priznanja o izmišljenim zločinima za koje se sada pokreću suđenja hrvatskim braniteljima. Logoraši koji su prošli ovu torturu nažalost nisu dobili pravnu ni materijalnu zaštitu države Hrvatske, kao da su sudjelovali u nekom svom privatnom okršaju, a ne u obrani svoje zemlje. Politika nikada ne smije biti iznad čovjeka. Pokušaj stvaranja dobrih odnosa između zemlje agresora i zemlje žrtve, na račun stradalnika i heroja Domovinskog rata nije pokazatelj političke zrelosti. Memorija naroda stvara istinske odnose s drugim narodima.(M.Slišković)