„Bidenova administracija tretirala je ukrajinski sukob kao krizu kojom treba upravljati, a ne kao rat koji treba dobiti; Biden je mogao pomoći u stvaranju boljega, sigurnijega svijeta od onoga u veljači 2022.“

Američki povjesničar i profesor strateških studija na škotskom Sveučilištu St. Andrews Phillips Payson O'Brien smatra kako je Bidenova administracija loše upravljala ratom u Ukrajini. Ne samo, kako kaže, da je ometala sposobnost opkoljene Ukrajine da se obrani od ruske invazije, već je propustila izvanrednu priliku poboljšanja američkoga globalnoga položaja i položaja demokratskih snaga u svijetu.

„Braneći se mnogo učinkovitije nego što se očekivalo, Ukrajinci su pokazali sposobnost da ruskomu predsjedniku Vladimiru Putinu nanesu veliki vojni poraz, ali uvijek iznova, Biden i njegovi stručnjaci ograničavali su sposobnost Ukrajine da se bori sve dok nije bilo prekasno“, napisao je O'Brien, 30. studenoga 2024., u komentaru naslovljenom „Kako je Biden napravio nered u Ukrajini“, na mrežnim stranicama The Atlantica.

Pritom je podsjetio kako je tek nedavno, nakon što je njegova stranka izgubila na predsjedničkim izborima, Biden konačno dao Ukrajini strogo ograničenu mogućnost korištenja američkoga oružja na vojne ciljeve u pograničnom dijelu Rusije.

Kako ističe, Biden je obećao Ukrajincima da će biti uz njih „koliko god bude potrebno“, ali se ipak pobrinuo da rat traje mnogo duže nego što je morao.

Po riječima O'Briena, gotovo tri godine poslije sukob postaje sve groteskniji, a broj ratnih zločina sve je veći. Sukob je također postao globalnije prirode, jer Rusija, zbog ekonomske i vojne potrebe, produbljuje svoje saveze s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom.

„Kada je Putin okupljao svoje invazijske snage krajem 2021. i početkom 2022., Sjedinjene Države imale su dobre obavještajne podatke i pokušale su upozoriti Ukrajinu na ruske planove. Daleko teža odluka bila je što će se dogoditi kad započne invazija, a u tom pogledu Bidenova administracija nije shvaćala što se događa“, piše u kolumni, dodajući kako su američki dužnosnici pretpostavili da ako Putin nastavi sa svojim planovima, Ukrajina ne će imati nikakve šanse i Rusi će prevladati u kratkom roku.

„Oštećen katastrofalnim američkim povlačenjem iz Afganistana samo nekoliko mjeseci prije toga, Biden je na novu krizu reagirao sa samosažaljenjem“, napisao je, navodeći kako se predsjednik  požalio: „Rusija guta Ukrajinu?“

Po riječima škotskoga sveučilišnoga profesora zapravo su Sjedinjene Države uvelike precijenile rusku moć, umjesto da izazove šok i strahopoštovanje, budući da je Putinova vojska bila loš instrument, imao je veliku vatrenu moć, ali su ga kočili korupcija, neujednačen moral, nedostatci u zapovijedanju i kontroli i logistički problemi.

„U međuvremenu, Ukrajinci su se pokazali mnogo otpornijima, prilagodljivijima i spremnijima na borbu nego što je Bidenova administracija razumjela. U tom je trenutku SAD mogao neizmjerno kapitalizirati na snažnom otporu Ukrajinaca i na ruskoj slabosti.

Mučim se sjetiti nekoga drugoga vremena kada su neočekivani događaji američkomu predsjedniku ponudili povoljnije uvjete za preoblikovanje geopolitičkoga krajolika“, tvrdi prof. O'Brien.

Pritom primjećuje da je SAD pomogao Ukrajini pobijediti 2022. – što će reći, osloboditi vlastiti međunarodno priznati teritorij – i zatim se pridružiti NATO-u, zaštitio bi i sigurnost zemalja zapadno od Ukrajine.

„Prisutnost vojno moćne Ukrajine u NATO-u bi presudno promijenila ravnotežu snaga unutar Europe u korist demokratskih nacija i vratila globalno povjerenje u američko vodstvo, koje je pokopao debakl u Afganistanu“,  smatra američki stručnjak za strateške studije, dodajući kako su Sjedinjene Države tada mogle smanjiti svoj vojni trag u Europi i usmjeriti svoju energiju na Aziju. Svijet bi bio mnogo sigurniji i stabilniji.

Koliko god hrabra bila predsjednikova obećanja da će stati uz Ukrajince, kako dalje navodi u svojoj raščlambi, činilo se da je njegova administracija bila uplašena ruskim prijetnjama da će Putin upotrijebiti nuklearno oružje ako SAD previše pomogne Kijevu.

„Štoviše, ukorijenjena fiksacija na traženje stabilnosti u Rusiji činila je Bijelu kuću nervoznom oko poduzimanja bilo čega što bi previše ugrozilo Putinovu vladavinu ili izazvalo kaos u Rusiji“, smatra američki stručnjak.

Po njegovim riječima Biden i njegovi suradnici slijedili su „strategiju Zlatokose“, nadajući se da će u borbi pomoći Ukrajini bez previše provociranja Putina.

„Oni su Ukrajini isporučili vrlo ograničene vrste vojne opreme i čak su se tada pobrinuli ograničiti što Ukrajina može učiniti s njom. U početku se činilo da je Bidenova administracija prestravljena dati Ukrajini bilo što što bi moglo pogoditi više od 30 milja ili tako nešto od prve linije bojišnice – pa je SAD isporučivao samo oružje kratkoga dometa. Sigurno nije želio da Ukrajina može gađati rusku vojnu imovinu na Krimu, koji je međunarodno priznat kao dio Ukrajine i koji je Rusija nezakonito okupirala od 2014. Tako je do kraja 2022. godine, kada je ruska početna invazija posustala, a zatim krenula unatrag, Ukrajina bila lišena svake mogućnosti da pogodi ruske mete daleko unutar teritorija Ukrajine. A rezultati na bojnom polju koji su uslijedili bili su predvidljivi. Iako je Ukrajina znatno napredovala u jesen, Rusi su se uvijek mogli oporaviti, imajući široko utočište gdje su se mogli pregrupirati i opskrbiti svoje snage. To je bio početak Bidenove administracije koja je prisilila Ukrajinu da se bori na način na koji Sjedinjene Države same nikada ne bi razmišljale. Kada je Kijiv 2022. i početkom 2023. godine tražio sustave oružja većega dometa, Bidenova administracija je isprva to odbila, navodeći kao razlog Putinovu navodnu spremnost da upotrijebi nuklearno oružje“, piše u kolumni.

Drži kako se mogućnost nuklearne eskalacije redovito ponavljala kada su Ukrajinci tražili pristup drugim zapadnim sustavima naoružanja, uključujući rakete ATACMS, glavne borbene tenkove Abrams, lovce F-16 i još mnogo toga.

„Kad je SAD na kraju nadvladao svoje rezerve i isporučio tražene sustave, iako u ograničenom broju, Putin se uvijek povukao“, konstatira u tekstu, dodajući kako je standardna ruska strategija bila  umanjiti važnost dolaska nove opreme i dati sve od sebe kako bi uvjerila rusku javnost da to ne će imati nikakve veze u ratu, i zapravo, to zapadno oružje imalo je znatno manji utjecaj nego što bi imalo da ga je SAD prebacio prije i u većoj količini, piše u tekstu.

Napominje kako je ekstremni oprez oko provociranja Putina bio možda razumljiv početkom 2022., jer su američki obrambeni planeri godinama igrali brojne ratne igre koje su rezultirale korištenjem nuklearnoga oružja ako se prijeđe neka zamišljena ruska crvena crta.

I Woodward i The New York Times izvijestili su da dok je Ukrajina vraćala teritorije u jesen 2022., Bidenova je administracija vjerovala – na temelju obavještajnih podataka koji vjerojatno nikada ne će postati javni – da postoji 50 posto šanse da Putin upotrijebi nuklearno oružje.

„Unatoč tomu, administracija je trebala prilagoditi svoje razmišljanje nakon što je postala jasna ruska vojna slabost i njezina sklonost blefiranju u nuklearnim pitanjima“, napominje, jer je s druge strane Rusija prilagodila svoju taktiku kako bi pokušala pobijediti, koristeći se iranskim bespilotnim letjelicama, naknadno opremljenim termobaričkim oružjem, koje žive spaljuju ukrajinske civile; a sada je u procesu borbenoga raspoređivanja 10.000 sjevernokorejskih vojnika, dok žrtvuje vlastite vojnike koja doseže 45.000 ozljeda i smrti mjesečno (britanska vlada procjenjuje ukupne ruske gubitke na oko 700.000.), dok se Bidenova administracija u međuvremenu lomi hoće li dopustiti Ukrajini da napadne vojne ciljeve velike strateške vrijednosti oružjem dizajniranim upravo za to.

„U praksi, Bidenova administracija tretirala je ukrajinski sukob kao krizu kojom treba upravljati, a ne kao rat koji treba dobiti. Čini se da administracija ne shvaća da se Rusija može pobijediti“, tvrdi O'Brien, koji smatra kako se nažalost čini da je administracija bila jednako iznenađena sposobnošću Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji, a nedostajalo joj je mudrosti i mašte da iskoristi situaciju za dobrobit Ukrajine i Amerike.

„Rat sada traje toliko dugo da Biden ne želi zamisliti njegov kraj, Ukrajinci se još mogu boriti uz pomoć Europe. Možda će novoizabrani predsjednik Donald Trump zbuniti svoje saveznike i klevetnike time što će stajati uz Ukrajinu umjesto da popušta Putinu. Jasno je da je Biden propustio trenutak. Administracija se pokolebala, izgledajući sve nemoćnija kako je Ukrajina patila i kako je novonastali antizapadni savez koji uključuje Iran, Sjevernu Koreju i Kinu došao u pomoć Rusiji. Biden je mogao pomoći u stvaranju boljega, sigurnijega svijeta od onog koji je postojao u veljači 2022. Umjesto toga, uveo je puno opasniji svijet“, stoji u analizi škotskoga sveučilišnoga profesora strateških studija.

(mc, hkv)