Umjesto slobode govora – kontrola govora

Zapadna društva, koja se ponose svojim demokratskim načelima, ljudskim pravima i slobodama, sve se više suočavaju s kršenjem jednoga od temeljnih prava, zajamčena ustavima mnogih država: prava na slobodu govora, mišljenja i izražavanja misli. Nerijetko nailazimo na primjere kad pojedinci i skupine na pozicijama moći nastoje ograničiti to pravo, bez ikakvih opravdanih razloga, i to do te mjere da se više ne može govoriti ni o kakvoj slobodi, nego o kontroli. Razloge, naravno, treba tražiti u njihovim interesima jer zapravo je riječ o pokušaju onemogućivanja iznošenja stajališta koja su različita od onih koja oni javno zagovaraju i/ili ušutkavanju kritike, a sve kako bi se zadržali stečeni položaji.

Mišljenje o tom na američkom je primjeru u svojem komentaru za The Hill iznio Jonathan Turley, profesor prava na Sveučilištu „George Washington“ i autor knjige „Neizostavno pravo: sloboda govora u doba bijesa“.

„Više od tri godine administracija Biden-Harris provodi neprekidan napad na slobodu govora, od potpore golemu sustavu cenzure (koji je savezni sud opisao kao 'Orwellovo Ministarstvo istine') do financiranja aktivnosti oko crnih lista koje ciljaju skupine i pojedince sa suprotnim stajalištima“, piše američki profesor o prilikama u Sjedinjenim Američkim Državama otkako je predsjednik Joe Biden, a potpredsjednica Kamala Harris.

Turley navodi da je Biden cenzuru učinio središnjim dijelom svoje ostavštine (iako ga ne smatra njezinim pokretačem, nego za to snažnije proziva Harris) i podsjeća da su članovi Demokratske stranke u Kongresu zahtijevali cenzuru na teme od klimatskih promjena do rodnoga identiteta, pa čak i politike bankarstva – opravdavajući to borbom protiv dezinformacija.

Kad je predsjednička kandidatkinja Demokratske stranke Kamala Harris kao svojega potpredsjednika u aktualnoj kampanji izabrala guvernera Minnesote Tima Walza, otvorilo se mnogo pitanja o politikama koje će taj progresivni dvojac provoditi pobijedi li na američkim predsjedničkim izborima. Prof. Turley smatra da bi – nakon vladavine Biden-Harris – administracija Harris-Walz, među ostalim, mogla biti pogubna za slobodu govora u SAD-u.

„Kao potpredsjednica, Harris je dugo podržavala te politike protiv slobode govora“, piše Turley nazivajući demokratsku kandidatkinju „jednom od najentuzijastičnijih zagovornica cenzure i sustava crnih lista“.

„Uz Walza“, nastavlja, „to bi bila noćna mora“,  objašnjavajući da je i on „pokazao ne samo šokantan prijezir prema vrijednostima slobode govora, već i jednako šokantan nedostatak razumijevanja Prvoga amandmana“.

„Demokrati sada imaju nedvojbeno najveću listu protiv slobode govora među većim strankama u više od dva stoljeća“, smatra američki profesor jer su i Harris i Walz „predani korištenju dezinformacija i zlonamjernih informacija kao opravdanja za kontrolu govora“.

„S listom Harris-Walz dolazimo do istoga spora s početka ove republike. Upozorenja Utemeljitelja da se odbaci sirenski zov cenzure ostaju tragično relevantna i danas“, zaključuje profesor podsjećajući na riječi Benjamina Franklina: „Tko god želi srušiti slobodu naroda, mora započeti time da podčini slobodu govora... Bez slobode mišljenja ne može biti mudrosti, i ne može biti javne slobode bez slobode govora, koja je pravo svakoga čovjeka.“

Administracija Biden-Harris znatno je ublažila svoje napore protiv slobode govora kad su se počeli približavati izbori, utihnuli su i vodeći zagovornici cenzure, primjećuje na koncu Turley, no domeće da će to administracija Harris-Walz nadoknaditi, odnosno „osvetnički vratiti te politike i narav“, a sve bi se moglo „radikalno pojačati ako demokrati preuzmu oba doma Kongresa i ponovno blokiraju istrage o svojim programima cenzure“.

(hkv)