Ukrajinski povjesničar o neodlučnosti Sjedinjenih Država, sljepoći Europe i ukrajinskoj traumi

Ukrajinski povjesničar, scenarist i publicist Oleksandar Zinčenko u intervju Ukrajinskoj pravdi 12. prosinca, odgovara na pitanje jesu li Ukrajina i svijet izvukli zaključke iz pogrješaka iz prošlosti. Govori kako je prije 90 godina, tijekom genocida nad Ukrajincima, došlo do „korozije morala“ Zapada. Istodobno propituje zašto su SAD i Europa toliko neodlučni u trenutačnom rusko-ukrajinskom ratu, ali i zašto je toliko važno razmišljati o kolektivnoj traumi.

U zanimljivoj analizi u kojoj povlači paralele između prošlosti i sadašnjosti, Zinčenko tvrdi kako Kremlj ponavlja svoju genocidnu politiku prema Ukrajini i radi otprilike isto što je radio prije 90 godina.

„Kada Rusi pucaju na žitne terminale u Odesi i Izmailu, je li to bitno drukčije od Staljinovih postupaka? Je li novo ono što se dogodilo u Gostomelu 22. veljače? Nisu oni izmislili neku novu specijalnu operaciju. Jednostavno su otpuhali prašinu s onoga što je provedeno 1968. u Pragu i 1979. u Kabulu“, kaže Zinčenko i dodaje kako ne razumije zašto Putinove riječi nisu shvaćene ozbiljno.

„Je li Putin rekao da je Staljin bio učinkovit menadžer? Je li Putin rekao da je najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća bio raspad SSSR-a? Postupit će prema tim obrascima“, napomenuo je, dometnuvši kako su njegova retorička pitanja upućena zapadnoj zajednici.

Podsjetivši kako je danas polovica ukrajinskoga proračuna međunarodna financijska pomoć, kao i većina oružja, Zinčenko postavlja pitanje: „Razumije li današnji svijet kako se nositi s agresorom?

Zašto se Sjedinjene Države čine tako neodlučne?“ Smatra kako jednostavno nemaju vizije.

„Imate golema, zanimljiva, svijetla sveučilišta. Apsolutno fantastične organizacije poput Chatham Housea. Zašto ih ne upotrijebite za analizu Putinovih riječi? Svima je iskreno rekao što će učiniti.

Kad je u ljeto 2021. Putin izišao s člankom o jednom narodu, zar nije bilo jasno da je to upozorenje? Nije to napisao samo zato što mu je bilo dosadno. I tu se postavlja pitanje ne samo za Zapad, koji to nije shvaćao ozbiljno, nego i za velik dio ukrajinskoga društva“, tvrdi ukrajinski povjesničar.

Drži da se gospođi Merkel 24. veljače digla kosa na glavi jer je „hranila agresora“.

„Shvaća li Merkel da je dijelom odgovorna za uništenje Mariupolja? Da su cijeli gradovi uništeni? Zašto sada šuti? Jer shvaća da su njezine pogrješne odluke dovele do rasta Putinovih apetita, do te velike agresije“, izjavio je.

„Dobro, a kako sada popraviti te pogrješke? Neki pokušavaju to popraviti, ali bolje je bilo razmišljati 2014. godine. A još bolje 2008., kada je Rusija napala Gruziju“, smatra i dodaje: „Stoga je i danas, kao i tada, veliko pitanje za Europu: ima li kralježnicu? Ima li uspravna leđa?“

Zinčenko smatra da su važne situacije u kojima su se našli Ukrajinci jer ubijaju iluzije. „Sada smo na dnu. I sada se možemo odgurnuti od dna i plivati prema gore“, rekao je, a kao konkretan primjer naveo je Državu Izrael.

„Svjetsko židovstvo preživjelo je strašan genocid – holokaust. Ali nakon toga je našlo snage za rast. Mislim da je i ukrajinsko društvo sposobno proraditi svoje traumatično iskustvo i krenuti putem posttraumatskoga rasta. Već vidim određene korake, ali treba još puno raditi. Kraj ere siromaštva ne će doći ako svi ne budemo radili“, izjavio je.

(mc, hkv)