Beograd pred odlukom 

Proteklih dana Beograd su posjetili mnogi važni europski i američki dužnosnici nudeći srbijanskim vođama političku pogodbu vezanu uz budućnost Kosova i Srbije. U zamjenu za, kako govore, konstruktivan pristup Srbije glede Kosova te nastavak suradnje s Haaškim sudom, Beogradu se nudi brzi nastavak pregovora o pridruživanju Europskoj uniji.

Iza tih diplomatskih poruka stoji zapravo ponuda EU-a i SAD-a da Srbija, bez puno buke, prihvati plan Marttija Ahtisaarija koji predlaže nadziranu neovisnost Kosova te izruči haaškog optuženika Ratka Mladića, a da će u zamjenu za to dobiti otvorena vrata prema euroatlantskim integracijama. S obzirom na sastav izaslanika (Solana, Rehn, Hoon) koji su posjetili glavni grad Srbije, ponuda za nagodbom je i više nego vjerodostojna. SAD i EU u tome, iako postoje određene razlike među europskim državama, sada nastupaju jedinstveno. Novost je i činjenica da je nakon zadnjeg susreta Solane i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u Moskvi, stišana donedavno prilično jasna i glasna potpora Rusije Beogradu u odbacivanju Ahtisaarijeva plana. Lavrov je, podsjetimo, na novinarsko pitanje o tome samo kratko kazao da su glavne adrese, kada je riječ o Kosovu, Beograd i Priština, a ne Moskva.

Svoj odgovor na tu američko-europsku ponudu Beograd bi trebao donijeti u sljedećih nekoliko tjedana. Svjesni delikatnosti situacije, iz Bruxellesa su pristali na još jednu kraću odgodu najavljenih pregovora između srbijanskoga i kosovskog izaslanstva u Beču, iako se vlasti u Prištini tome protive. Za to bi se vrijeme u Beogradu trebala formirati nova, kako kažu, demokratska vlast koja bi bila spremna provoditi daljnje reforme. Međutim, čini se da to neće biti tako jednostavno.

Dosadašnji srbijanski premijer Vojislav Koštunica, čiji su zastupnici ključni za formiranje nove srbijanske vlade bez radikala, već je kao uvjet za svoje sudjelovanje u toj vlasti postavio odbacivanje Ahtisaarijeva plana. Ako Koštunica ustraje na tom stajalištu, onda se nova srbijanska vlada, kakvu očekuju na Zapadu, i neće moći formirati. U tom bi slučaju uslijedili novi izbori na kojima bi odnos prema Kosovu vjerojatno bio glavno političko pitanje. U toj varijanti raspleta nije nemoguće da ultranacionalistički radikali dobiju i više glasova nego na nedavnim izborima.

Dakle, Beograd se u sljedećih nekoliko tjedana nalazi pred uistinu velikim izazovom. Dođe li do formiranja vlade koja bi bila spremna prihvatiti da Kosovo više nije u sastavu Srbije te da Ratko Mladić, krvnik iz Srebrenice, treba odgovarati za svoja nedjela, moglo bi se reći da ta zemlja postupno ulazi u postmiloševićevsko razdoblje svjesna kako je velikosrpski projekt propao i da odnose s međunarodnom zajednicom, a pogotovo sa susjedima, treba graditi na novim osnovama. Propadnu li, međutim, ti pokušaji i upadne li Srbija u razdoblje političke nestabilnosti, bit će to jasan znak da su u Beogradu pobjedu odnijele, slikovito rečeno, retro-političke snage.

U tom slučaju Srbiju će se ponovo morati doživljavati kao prijetnju, ne samo kad je riječ o Kosovu, nego i u vezi s političkom stabilnošću Crne Gore, a pogotovo kada je u pitanju BiH. Stoga beogradski odgovor na ponudu EU-a i SAD-a, kakav god bio, nije samo unutarnje pitanje te zemlje, nego će imati reperkusije i na dio njoj susjednih područja. To će ujedno značiti i da se projekt dugoročne stabilizacije tog dijela jugoistoka Europe odgađa do daljnjega.