Druge metode, cilj isti 

 

Sve agresivniji nastup Srpske pravoslavne crkve koja je nedavno preko patrijarha Pavla prozvala hrvatske vlasti da ne štite kulturnu baštinu Srba od, kako tvrde, brutalne uzurpacije Rimokatoličke Crkve dio je nove političke strategije kojom se nakon golema povratka počinitelja oružane agresije, pljački, paleža, genocida i okupacije dijelova Hrvatske nastoji ponovno, ali drukčijim metodama, zaposjesti hrvatski državni teritorij. Osim poglavarstva SPC-a koje uz pomoć određenih protukatoličkih središta moći vodi svojevrsni rat protiv rimskoga pape, a to partnerstvo pokušava naplatiti u teritorijalnim koncesijama na račun Republike Hrvatske, u novu su taktiku uključeni i srpski povratnici. Oni su svoje četničke mitinge s početka devedesetih zamijenili gotovo svakodnevnim komemoriranjem žrtava koje su navodno ustaše pobile tijekom Drugoga svjetskog rata. Nedavno je tako u Voćinu, gdje su se Srbi okupili oko spomenika boljševičkoj revoluciji, objavljeno da su na tom mjestu ustaše 14. siječnja 1941. navodno ubili 350 civila srpske narodnosti. Na kameni spomenik komunističkoj tiraniji netko je kao usput postavio još i ručnu bombu, ispisavši poruku kako će Srbi opet platiti kao i u "januaru". Većina medija objavila je vijest i ne zapitavši se kako su ustaše mogle u siječnju 1941. pobiti tolike Srbe? Tada je naime, još uvijek postojala Karađorđevićeva Jugoslavija, koja je inače u to doba vodila vrlo intenzivne pregovore o savezništvu s Hit-lerovom Njemačkom.

Kako "januarsko" ime za hrvatski siječanj u jeziku hrvatskoga naroda uglavnom stilski označava prosrpske režime, koji su se bešćutno obračunavali s hrvatskim domoljubima, bombaška poruka iz Voćina očito ima svoju nešto drukčiju pozadinu. Kad je pak riječ o zločinima na voćinskom području, valja ipak bar uzgred spomenuti kako su Srbi u Drugome svjetskom ratu srušili tamo najveću slavonsku crkvu iz XIV. stoljeća Pohod Blažene Djevice Marije, koja je bila obnovljena potkraj sedamdesetih godina (uz pomoć gradišćanskih Hrvata (!)), ali su je Srbi 1991. opet srušili, a u Voćinu ubili, kako su zabilježile čak i televizijske kamere, 45 ljudi. Godine 1945. komunističke su vlasti pobile i protjerale sve njemačko pučanstvo. No, kako se Voćin nalazi u smjeru Virovitice, odnosno zamišljene granice Velike Srbije, izgredi se slične naravi na tom području i dalje mogu očekivati. Kvaziteroristička djelatnost s većinskoga se područja preselila u sisački financijski proračun, koji će zahvaljujući sudskim presudama isprazniti ionako siromašne gradske džepove kako bi mogao isplatiti odštetu od oko 8 milijuna kuna Srbima, koji su tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku ostali bez posla.

Sve se to događa u ozračju koje još odzvanja s novogodišnjeg mitinga na dočeku "srpske" Nove godine u Beogradu, gdje je preko 200 tisuća ljudi, na čelu sa svojim političkim establishmentom, pjevalo "Sprem'te se, sprem'te četnici!" Za razliku od takve Srbije, primjerice, ovogodišnje je izvješće Human Rights Wacha (HRVV) spočitnulo Hrvatskoj nedovoljno poštovanje manjinskih prava Srba, koji se inače nalaze na ključnim položajima u aktualnoj hrvatskoj vlasti. Kad se ne bi radilo o političkim pitanjima, zacijelo bi se moglo ustvrditi kako Hrvati, za tu međunarodnu udrugu, na čije progone i asimilaciju u Srbiji upozoravaju čak i neke vojvođanske udruge za zaštitu ljudskih prava, očito ne postoje. Da je za razliku od Hrvatske, na Zapadnom Balkanu, Srbija ipak politička lokomotiva u regiji posvjedočio je i švedski ministar vanjskih poslova Carla Bildta. On je Srbima poručio kako će bez obzira koga oni izaberu na skorim izborima, Europa poštovati njihovu volju. Nije li to jasna poruka srpskim radikalima da preuzmu vlast u Beogradu i postupno krenu u provedbu zacrtane politike, koja naravno nema namjeru ostati u granicama Srbije? Ocijenivši kako se dobro razvijaju pregovori Hrvatske s EU, Bildt je ustvrdio kako "sve to ne će biti potpuno bez Srbije".

Da se izjave švedskoga ministra vanjskih poslova ne bi smjele olako odbacivati svjedoči i najnovije izvješće londonskoga Instituta za mir (IWPR), koji u svom izvješću o Bosni i Hercegovini tvrdi da u toj zemlji vladaju tolike međuetničke napetosti da se svakoga trenutka može očekivati novi rat. U pregovorima oko statusa Kosova interesi se europskih velesila očito nikako ne mogu uskladiti pa je i potezanje zajedničkoga života Srba, Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini samo dio tog za sada nerazrješiva pitanja. Koliko je Hrvatska spremna na može bitno vrlo bliske događaje najbolje bi mogla pokazati nedavno objavljena knjiga "ORJUNA - Ideologija i književnost", u kojoj splitski sveučilišni profesor Ivan J. Bošković piše o načelima jugoslavenskih nacionalista. Oni su u svojoj ideologiji uz ino zagovarali beskompromisno rasno jugoslavenstvo i negaciju svakoga nacionalnog obilježja. Zagovarali su jedan jedinstveni jezik, te isticali slobodarstvo Beograda u odnosu na Hrvatsku. Veličali su srpstvo isticanjem snage srpskih pjesnika u odnosu na hrvatske. Poticali negaciju i otpor prema Zagrebu kao središtu hrvatstva, a posebno su se isticali u negaciji i ružnom odnosu prema Katoličkoj Crkvi i kleru, te nacionalnim hrvatskim političkim strankama. Krasila ih je isključivost i mržnja prema ideološkim protivnicima i neistomišljenicima. Da kojim slučajem autor u svojoj knjizi ne navodi imena poznatih međuratnih publicista, književnika i političara, koji su se tijekom Drugoga svjetskog rata listom stavili na raspolaganje četničkom vođi Draži Mihailoviću, čovjek bi skoro povjerovao da je riječ o ozbiljnoj analizi suvremenoga hrvatskog medijskog prostora u kojem gotovo jednoglasno nastupaju sinovi Orjune. U napetu iščekivanju usuda i ozračju takva okruženja Hrvatska je pod stjegovima Europske unije i njezine himne obilježila 15. obljetnicu međunarodnoga priznanja svoje državnosti.

Mate Kovačević
Fokus

{mxc} 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.