Staljinov obračun s ukrajinskim narodom

Ukrajina 24. studenoga obilježava Dan sjećanja na žrtve genocida 1932-1933. godine, kad se Staljinov komunistički režim poslužio oružjem izgladnjivanja, kojim je usmrtio sedam do deset milijuna Ukrajinaca. Ukrajina, srce Europe i žitnica Sovjetske Unije, bila je osuđena na pomor glađu - jedan od najokrutnijih oblika torture i smrti. Crveni papa iz Kremlja i njegove pobočnici iz vrha Partije, Vjačeslav Molotov i Lazar Kaganovič, skupa s komunističkim vođama u Sovjetskoj Ukrajini, Stanislavom Kosiorom, prvim sekretarom KP Ukrajine 1928-38., Mendelom Katajevičem, drugim sekretarom KP Ukrajine 1932-33., koji je imao "posebne ovlasti" nadgledanja konfiskacije uroda, Pavelom Postiševom, drugim sekretarom CK KP Ukrajine, Stanislavom Redensom, šefom GPU-a (Državnoga političkog direktorata ili tajne policije) i Vsevolodom Balitskim, koji je zamijenio Redensa na čelu GPU-a, organizatori su genocida nad ukrajinskim narodom.

Iako Ukrajina od svijeta traži da se masovno umorstvo Ukrajinaca u režiji Kremlja javno označi odgovarajućom riječju - genocid - mnogi su, zbog političkih prilika i obzira (političke korektnosti) koji u političkom svijetu postoje - i danas suzdržani. Ali istinu o Golodomoru - Ukrajinskom genocidu već su priznala zakonodavna tijela pedesetak država, među kojima Australije, Kanade, Estonije, Gruzije, Mađarske, Litve, Poljske, Sjedinjenih Država. Povodom 70. obljetnice komemoracije Golodomora papa Ivan Pavao II. uputio je 23. studenoga 2003. pismo Ukrajincima u kojemu je istaknuo: "Govorim o strašnom zločinu koji su hladnokrvno počinili onodobni vladari. Sjećanje na ovu tragediju mora biti vodič osjećaja i djelovanja Ukrajinaca". A sad nešto više o samom Golodomoru i razlozima koji su Kremlj nagnali na pokušaj istrjebljenja ukrajinskoga naroda. Godomor/Holodomor dolazi od ukrajinskih riječi holod - "glad, izglanjivanje, opća nestašica" i moryty - "poticati patnju, ubiti". A to se radilo na način da je središnja (vrhovna) vlast (Moskva) zaigrala na nekoliko karata:

neumjerene kvote žita koje su seljaci morali predati državi, konfiskaciju imovine, kolektivizaciju i nasilje. Sovjetsku Ukrajinu i Kuban - regiju na Sjevernom Kavkazu pretežito nastanjenu Ukrajincima - izolirala je naoružanim boljševičkim postrojbama zloglasne tajne policije, tako da seljaci koji su ostali bez igdje ičega nisu mogli napuštati ugroženo područje i hranu za preživljavanje tražiti izvan zone smrti. Načinjene su tzv. crne liste, na koje su uvrštena sva sela koja nisu mogla isporučiti onoliko uroda koliko država traži, a nakon što bi im zaplijenili pokretnu imovinu slijedilo je oduzimanje nepokretne. A to je značilo smrtnu presudu. U izoliranim selima ljudi su jeli mačke, pse, a bilo je i ljudožderstva među onima koji su poludjeli od gladi.

Cijelo to područje, žitnica Sovjetske Unije, pretvoreno u polja smrti u ranim tridesetim godinama prostiralo se na 425,000 četvornih kilometara, imalo je 31,1 milijun stanovnika ili 20 posto ukupnog stanovništva USSR-a i proizvodilo je 28 posto ukupnog uroda USSR-a. Kad je organizirani teror dosegnuo vrhunac, u užujku 1933., dnevno je, piše prof. Robert Conquest, umiralo 25.000 Ukrajinaca, 1000 na sat ili 17 svake minute. Procjene ukupnih žrtava kreću se od 5 do 10 milijuna, a 7 je uzeto kao prihvatljiva brojka. A to je bila četvrtina ukrajinskog stanovništva! Kad su rimske legije porobljavale zemlje tamo gdje bi naišle na otpor najteža kazna bila je desetkovanje. A ovdje je ubijena gotovo četvrtina jednog naroda za godinu dana! Djeca su bila posebno pogođena - procjenjuje se da je "ne manje od tri milijuna djece rođene između 1932. i 1933. umrlo od gladi" (M. Maksudov in Famine in Ukraine 1932-1933, Ed. by Roman Serbyn and Bohdan Krawchenko, Edmonton CIUS, 1986).<7p>

NKVD-ovci su upadali na seljačka imanja tragajući za skrivenom hranom. Oni koji su se suprotstavljali bili su uhićeni i strijeljani ili otpremljeni u Sibir, Kazahstan... Broj uhićenih (vidi grafikon) u Ukrajini 1932. bio je 2,5 puta veći nego 1929., a 1933. bio je učetverostručen, kad je uhićeno gotovo 125.000 ljudi. Krađa hrane, vlasništvo socijalističke države, kažnjavana je s pet godina zatvora, a često i smaknućem. Leševi su zatrpali ulice, preživjeli nisu više imali snage zatrpavati mrtve, glad je kosila sve redom - a Staljin je žito izvozio na Zapad ili ga prerađivao u tvornicama za proizvodnju alkohola.

Zašto su Staljinovi krvnici (palači) upravo Ukrajince izabrali za objekt masovnog zločina? Probuđena u nacionalnoj revoluciji 1917-21. Ukrajina je, čak i u luđačkoj košulji sovjetske državnosti, bila opasna za Kremlj. Imala je veliko iskustvo nacionalnooslobodilačke borbe, a po ljudskim i gospodarskim potencijalima bila je ravna svim drugim saveznim državama zajedno i - graničila je s Europom. S tisućljetnom tradicijom i bogatim kulturnim nasljeđem, nastojanjem da stvori neovisnu državu, iskustvom u borbi za svoju slobodu, nastavljala je započeti preporod. Ukrajinski komunisti počeli su tražiti više autonomije u odnosu na Moskvu i krajem 1920-ih Staljin je osjetio da će politika ukrajinizacije probiti okvire koje joj je Kremlj zadao i za ugroziti režim. Ukrajina je ozbiljno prijetila integritetu Sovjetskoga carstva i njegovim geopolitičkim aspiracijama.

Ugrožavala je Staljinovu despotsku vlast, a USSR-u prijetila raspadom.Pa je komunistički papa i posljednji ruski car-samodržac okrenuo ploču. Staljinov režim poveo je otvoreni rat protiv ukrajinske nacije. Uslijedilo je masovno tlačenje, ubijanje i protjerivanje ukrajinskih intelektualaca, a zatim i izgladnjivanje najneovisnijeg, a time i najslobodnijeg narodnoga sloja - seljaštva. Lenjin je govorio da su seljaci vreća krumpira, (kulaci!), jer i u vreći svaki je za sebe, nisu klasno svjesni, proleteri... I Staljin je odlučio usmrćivanjem glađu razoriti ukrajinsku nacionalnu ideju - čišćenjem nacionalne elite i njezine socijalne baze - seljaka - a onda seljake koji prežive Golodomor pretvoriti u pokorne farmerske (holhozi, sovhozi...) radnike - državne robove. Time je organizirao uništenje jezgre ukrajinske države i naroda. Nakon što su milijuni Ukrajinaca umrli u rodnoj zemlji, vlasti su doselile desetke tisuća obitelji iz Rusije, Bjelorusije i drugih dijelova USSR-a na ispražnjenu zemlju Sovjetske Ukrajine. Krajem 1933. tamo su naselili preko 117,000 ljudi.

Službena sovjetska vlast, ustvrdio je Andrew Gregorovich 1998., preko pola stoljeća nijekala je genocid. Ali jedan od tužnijih aspekata je da je on u velikoj mjeri izbrisan iz povijesnog pamćenja u Ukrajini. Sovjetski sustav pažljivo je eliminirao gotovo sve dokaze, uključujući fotografije. Ukrajinci u Ukrajini danas ne znaju o Staljinovu genocidu, dok recimo Židovi bilo gdje u svijetu znaju za Hitlerov holokaust. Gregorovich navodi da je posjetio tri učilišta u Hamiltonu, ali na nijednom nije bilo spomena o Ukrajinskoj gladi. Jedina glad koja je u tim školama navedena bila je Irska glad (Irish Famine). Od 1845 do 1849. Irsku je pogodila krumpirova zlatica, koja je uništila glavni irski prehrambeni proizvod. Gotovo milijun Iraca umrlo je od gladi, ili jedna četvrtina irskoga stanovništva. Oko 1.6 milijuna Iraca emigriralo je u Sjedinjene Države i Kanadu. Vlasti država odgovornih za zločine genocida čine sve da tamne strane vladanja i veličine nikad ne ugledaju svjetlo dana, ali, kako ističe ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko, "inzistiramo na tomu da svijet uči istinu o svim zločinima protiv čovječnosti, jer je to jedini siguran način da zločince ne osokolimo svojom ravnodušnošću".

Dijabolična narav gladi

Mnogi ljudi pokušali su dati precizan naziv opće gladi 1933. zbog njezine dijabolične (đavolske) naravi. Nazvana je Velikom glađu (the Great Famine), kako bi se odrazila veličina i broj žrtava, Crnom glađu (the Black Famine), Holokaust glađu i Staljinovom glađu. U Ukrajini je nazvana Golodomorom (Smrt izgladnjivanjem ili Ubojstvo izgladnjivanjem - Hunger Death or Hunger Murder). Nazvana je i Organiziranim izgladnjivanjem, Inženjering izgladnjivanjem... Ali po mom sudu, najprikladniji naziv je jednostavno Genocid u Ukrajini 1932-1933, jer je bio planiran 1932. i usmjeren na to da 1933. ubije što više ukrajinskoga naroda/nacije. (Andrew Gregorovich, 1998., Senior Researcher, Ukrainian Canadian Research & Documentation Centre Toronto)

Božo Čubelić
Fokus

{mxc}


Uto, 7-07-2020, 02:46:15

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.