Pacem in terris - pedeseta obljetnica enciklike Pape Ivana XXIII.

Prekosutra, 11. travnja 2013. godine navršiti će se točno 50 godina od onog Velikog četvrtka 11. travnja 1963. godine, kada je u jeku tzv. "Kubanske krize" i vrlo izglednog početka nuklearnoga rata, Papa Ivan Dobri, kako ga je nazvao vjernički puk, objavio svoje pastirsko pismo - Encikliku PACEM IN TERRIS (Mir na Zemlji).

Ivan XXIII. objavio je tu čudesnu "himnu mira među ljudima" svega 53 dana prije njegove blažene smrti!

Dakle, kao istinski "Crkveni knez", Kristov namjesnik na Zemlji, do kraja života odgovorno je pronosio ideju mira i ljubavi među svim ljudima ovoga Svijeta kako nas je to učio naš Spasitelj.

U danima Vazmenog trodnevlja, polovicom mjeseca travnja 1963. godine, kada su ruski atomski projektili s Kube, udaljene svega 120 km od američke Floride, bili spremni za napad na Sjedinjene Države Amerike, a isto tako i američke atomske bombe u Zapadnoj Europi već su imale na nišanu ciljeve u Sovjetskom Savezu, diplomati Vatikana su žurno putem Organizacije ujedinjenih naroda nosile vodećim političarima onoga vremena Papino pastirsko pismo - encikliku Pacem in terris.

Je li to Pastirsko pismo zaustavilo (ili samo odgodilo) katastrofu u koju se spremao bezbožni ljudski rod u vrijeme tzv. "hladnoga rata"? Moje mišljenje je da je uistinu Papa Ivan Dobri, tada već "teško bolesni, umirući Papa", zaustavio ruke poludjelih ljudi onoga vremena da pritisnu ona zlokobna "crvena puceta" ljudskoga samouništenja.

Volim tog svetog Papu Ivana XXIII.

On je bio dar Božji, izbor Boga Duha Svetoga. Mislili su kardinali koji su ga u preteško vrijeme "hladnoga rata" 1958. godine na konklavama "izabrali" kao "prijelaznog Papu" (imao je tada već 77 godina!). Jako su se prevarili. Taj "stari debeljko" bio je sveti čovjek.

Kao patrijarh-kardinal Venecije pomagao je siromašne. Živio je skromno, iako su mu čistunci prigovarali da "voli dobru hranu". Na konklave u Rim stigao je vlakom. Uzeo je voznu kartu samo u jednom smjeru. To je učinio samo zato jer je mislio da će konklave trajati duže vrijeme, pa bi mu mogla povratna karta za vlak postati nevrijednom!

I, taj "starac" postao je jedan od najvećih Papa svih vremena. Kotač povijesti Crkve Kristove usmjerio je u jednom novom smjeru, smjeru novoga vremena koje u tehnološkom smislu "leti" nezaustavljivo naprijed, navještajući mu mir i ljubav i nadu.

Napisao je u svojem kratkom pontifikatu dvije prekrasne Enciklike: Mater et magistra (Majka i učiteljica) o Crkvi Kristovoj, te na kraju života Pacem in terris.

Na veliko iznenađenje Crkve, započeo je II. vatikanski Koncil.

I, onda je umro!

Povratka više nije bilo!

Djelo koje je započeo blaženi Papa Ivan XXIII. nastavili su njegovi nasljednici, osobito Pavao VI., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Pitanje je kako bi izgledala Crkva Kristova danas da nije bilo Ivana XXIII. koji je bio "znak Božji" vremena naše generacije.

Ivan Jaklin

POVEZNICA

Papa Ivan XXIII - PACEM IN TERRIS - encikličko pismo