Kako nemaju svi u Hrvatskoj konkretnu viziju o eventualnim prednostima i manama koje sa sobom nosi članstvo u EU, zanimljivo je pogledati i pročitati o mogućem slijedu događaja iz primjera drugih država koje su prošle isti put koji i nas možda očekuje. Ovom prilikom prenosimo članak na temu razvoja Portugala od njegova ulaska u EU 1986. godine, koji je napisala dopisnica Jutarnjeg lista iz Lisabona - Nikolina Šajn. 

Portugal je 80-tih godina prošlog stoljeća "ponudio zapadnoj Europi jeftinu radnu snagu i otvoreno tržište u zamjenu za goleme količine novca iz europskih fondova". Međutim, taj je novac dramatično loše raspoređen: u javnom sektoru izgrađene su autoceste, infrastruktura, mnoštvo mostova i kipova, ali se s druge strane nije ulagalo u obrazovanje, "pa danas čak 76% Portugalaca ima završenu samo osnovnu školu".

Privreda se nije uspjela prilagoditi pa se i danas preferira jeftina radna snaga, a fakultetski obrazovani ljudi postaju nepotrebni. Tzv. "generacija od 500 eura" svoju priliku traži u inozemstvu gdje se nadaju da će biti plaćeni u skladu s stečenim obrazovanjem.

Osnovni cilj sadašnje Vlade je održavati proračunski deficit ispod 3%, a da bi se to postiglo potrebna je štednja koja opet najviše zahvaća javni sektor odnosno zdravstveni, mirovinski i obrazovni sustav. Sve to zajedno čini jedan začarani krug iz kojeg se očito nije lako izvući. U prilog tome govori i činjenica, "da je lani Portugal imao gospodarski rast od 1.3%, najmanji ne samo u EU, nego u cijeloj Europi, a po BDP-u pretekle su ga i Slovenija i Češka".

Neke od stvari koje su im se događale poput korupcije, političkih namještaljki i međusobne podjele profita - iste su, ili barem vrlo slične onima koje se prakticiraju kod nas. I Portugalci, kao i mi žive na kredit, kamate rastu kao i prezaduženost.

Sve su to problemi čija čudotvorna rješenja Hrvati pomalo utopistički očekuju od EU. No, primjer Portugala kao i mnogih drugih europskih država pokazuje nam da to možda i nije i ne će ni biti - baš tako.

M. M. B. 

 

 

Portugal: Biciklisti koji su izgubili vodstvo

Svakog dana Bruno Lopes, apsolvent povijesti umjetnosti, nagovara strance da kupe nešto što im u životu nije nužno. Kao operater u call-centru TP Comunicaçoes, najveće telekomunikacijske tvrtke u Portugalu, predstavnik je “generacije 500 eura” – jedan od 50.000 mladih Portugalaca koji za plaću samo za 100 eura višu od minimalca, rade u zapadnjačkoj verziji sweatshopa, u kojima im je kretanje ograničeno, često moraju tražiti dopuštenje za odlazak u toalet, a redovito su na honoranim ugovorima, bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i bez sigurnosti.

- Pritisak je izniman. Ako uspijete, dobijete 200 eura mjesečno. Ako imate loš tjedan, pritišću vas da to popravite, a znate da vas mogu otpustiti u svakom trenu - kaže Lopes. Riječ je o generaciji koja za Portugalce simbolizira kako dobre, tako i loše posljedice priključenja tadašnjoj europskoj zajednici.

Iako se siromašni i nerazvijeni Portugal u 21 godinu članstva pretvorio u modernu i uređenu zemlju, privreda se nije uspjela prilagoditi novome dobu. Tako “generaciju od 500 eura” uglavnom čine fakultetski obrazovani mladi ljudi, koje portugalska ekonomija zapravo ne treba - i dalje se preferira jeftina radna snaga, baš kao i prije 20 godina. Tada je Portugal zapadnoj Europi ponudio jeftin rad, prije svega u tekstilnoj i obućarskoj industriji, i otvoreno tržšte, a u zamjenu dobivao goleme količine novca iz europskih fondova.

Vlasti su tih, 80-ih godina, govorile o razvoju i demokraciji, zemlju proglašavale skupinom biciklista koji su se izdvojili i prešli u vodstvo. No, 90-ih je, nakon globalne liberalizacije tržšta tekstila, a zatim i nekih drugih grana, Portugal dobio konkurenciju u Kini i Bangladešu, a uskoro i u istočno-europskim zemljama, u kojima je radna snaga bila još jeftinija, ali i obrazovanija, a uz to su preotele Portugalu dio europskih fondova.

Lani je Portugal imao gospodarski rast od 1,3 posto, najmanji ne samo u EU, nego u cijeloj Europi, a po BDP-u po stanovniku pretekle su ga i Slovenija i Češka. The Economist, a za njim i drugi mediji, Portugal zato danas nazivaju “bolesnikom Europe”. Paulo Pena, urednik za unutarnju politiku portugalskog tjednika Vis?o, s najvećom nakladom u zemlji od 100.000 primjeraka, kaže da je EU Portugalu, koji je još do 1974. imao desničarsku diktaturu, a nakon Revolucije karanfila i socijalistički poredak, donijela mnoge dobre stvari, prije svega stabilnost i nove ideale.

- Članstvo u EU ima tendenciju harmonizirati dobre stvari u politici. U maloj i siromašnoj zemlji kao što je Portugal, to je eliminiralo pučističke trendove. Ljudi su odjednom dobili potrebu svoj politički stav izraziti na normalan, demokratski i zakonit način - navodi Pena.

Na spomen EU, Portugalci odmah spominju autoceste - zahvaljujući kojima udaljenost između bilo koja dva grada u zemlji nije duža od pet sati vožnje - ali i nesposobnost i korupciju. - Novca je bilo mnogo, ali je bio dramatično loše potrošen. Ljudi su kupovali Ferrarije i SUV-ove i prestali su proizvoditi. Seljacima se plaćalo da ne proizvode, a u industrijskom sektoru na sjeveru ljudi bi zatvarali tvornice i kupovali velike automobile. Nije tu bilo praktički nikakve kontrole. Problema je bilo i u javnom sektoru, gdje su prioriteti bili pogrešni. Gradilo se mnogo cesta, infrastrukture, mostova, svako mjesto u Portugalu ima stotine vrtuljaka i kipova. A nije se novac upotrijebio za obrazovanje, za stjecanje znanja - kaže Pena i dodaje da i danas čak 76 posto Portugalaca ima završenu samo osnovnu školu.

Mário Guia 80-ih je bio vlasnik kultnog lisabonskog kluba “Rock rendez vouz”, koji je u to doba bio središte nove, urbane kulture. Danas besposleno šeće središtem Lisabona i priprema knjigu o boljim danima. Kaže da ga je EU uništila.- Bile su to prekrasne godine. Organizirali smo koncerte poznatih bendova, ali i neprestano predstavljali nove. Jedan od njih bili su “portugalski Rollling Stonesi”, Xutos & Pontapés, kojima sam producirao i prvi album. Oni su bili praktički prvi punk bend u Portugalu, a i danas su opće mjesto portugalske moderne glazbe. No, 1990. smo zatvorili. Stvari su krenule nizbrdo kada je počeo stizati novac iz EU. Političke su stranke odjednom bile pune novca, pa su plaćale bendovima da im sviraju na skupovima. A budući da su plaćali mnogo, novac koji sam im ja dotad davao više nije bio dovoljan - objašnjava Guia.

Njegova priča oslikava korupciju koja je omogućila da novac iz EU masovno završi u blagajnama mainstream stranaka, sindikata, lokalnih političkih moćnika, koji su radili u dosluhu s velikim građevinskim poduzetnicima, namještali im ugovore i potom dijelili profit. Druga je polovica društva istodobno postajala sve siromašnija. Prema ekonomskim pokazateljima, razlike između bogatih i siromašnih u Portugalu su najveće u EU, a postaju sve veće. Siromašno je 20 posto stanovnika, oko 2 milijuna ljudi, ali i 14 posto ljudi koji rade - s minimalcem od 400 eura (u susjednoj je Španjolskoj, primjerice, 600 eura) živi se teško.

- Nudili su mi posao, ali su me htjeli platiti 400 eura. Pa ja nisam crnac, ja sam bijelac, ja ne mogu raditi za novac za koji rade crnci. Zato radije neću raditi - objašnjava srednjovječni gospodin koji je 60-ih s portugalskim rendžerima ratovao u Angoli i zadržao tipičan kolonijalni pogled na svijet.Umirovljenici su među najpogođenijima u doba kada Portugal reže socijalna prava. Pena tvrdi da je glavni razlog za pad socijalne države Pakt o stabilnosti, koji propisuje ekonomske pokazatelje nužne za održavanje stabilnosti eura. Najpoznatija odredba je ona da proračunski deficit ne smije prelaziti tri posto BDPa. Portugal je, kaže Pena, opsjednut proračunskim deficitom, s obzirom na to je bio i prva zemlja kojoj je Europska komisija prijetila sankcijama zbog kršenja stabilnosti eurozone.

Sada je deficit ispod tri posto, vlada tvrdi da je Portugal “odlikaš Europe”, ali je, kako bi se održala ta razina, nužna štednja. Glavna je meta javni sektor, i to uglavnom - zdravstveni, mirovinski i obrazovni sustav. Da je rezanje socijalnih prava rezultat slijepog pridržavanja Pakta o stabilnosti, smatraju i dvojica mladih ekonomista, Nuno Teles i Jo?o Rodrigues, koji za sebe u šali kažu da su “EU profiteri”. Kao znanstveni novaci u Istraživačkom centru za proučavanje socioekonomskih promjena DINÂMIA, plaćeni su bolje od svojih kolega na Sveučilištu u Lisabonu jer rade na projektu koji se plaćaju iz europskih fondova. - Do 1992. portugalska je ekonomija imala sjajan rast. Povijesna prekretnica i usporavanje ekonomije dogodilo se kada smo ušli u Pakt o stabilnosti.

Portugal je bio time više pogođen od nekih drugih zemalja zbog sive ekonomije koja čini 20 do 25 posto BDP-a, ali i zbog toga što je to još uvijek zemlja koja se nije do kraja razvila i u kojoj država mora mnogo ulagati - kaže Teles i dodaje da zbog ograničenja na proračunski deficit Portugal ne uspijeva potrošiti ni ono malo novca što danas dobiva iz EU fondova. Da bi se EU novac mogao potrošiti, još toliko novca mora uložiti vlada, što zbog ograničenja na proračunski deficit ne može. Javni je sektor stoga postao očita meta za smanjenje troškova države. Svaki sedmi zaposleni, oko 750.000 ljudi, u Portugalu radi u javnom sektoru. Vlada sada planira taj broj smanjiti za 75.000, uglavnom uz pomoć zakona koji propisuje da se na svaka dva radnika koji odu u mirovinu ili u druge grane privrede smije zaposliti jedan novi.

Socijalistička vlada premijera Joséa Sócratesa, koja je na vlasti već dvije godine, pritom mudro iskorištava prevladavajući stereotip o državnim zaposlenicima, s kojim se slažu mnogi.- Ja im kažem: u 10 dolazite na posao, do pola 11 raspravljate o seriji koju ste sinoć gledali na televiziji. U 11 možda malo radite, ali uskoro počnete razmišljati o ručku. Ručak je u Portugalu nacionalni sport i traje do 2-3 poslijepodne. U principu, radite oko dva sata dnevno. To znači da ih je nemoguće pronaći, a ako ste privatnik, ne možete ništa obaviti - sasvim iskreno objašnjava Guia.

Rodrigues kaže da vlada rezanje radnih mjesta u javnom sektoru predstavlja kao način da se “smanji teret države”. - Sócrates je politički sjajno prezentirao problem. Tvrdi da su javni zaposlenici privilegirani, a da njihove privilegije plaćaju zaposleni u privatnom sektoru. No, ono što premijer zaboravlja spomenuti jest da većina tih javnih radnika nisu birokrati na šalterima, nego učitelji, liječnici, medicinske sestre. Tvrde da je reforma potrebna da se spasila socijalna država, ali prava će se rezati i s korisničke strane - kaže Rodrigues. Iako imaju jedan od najboljih javnih zdravstvenih sustava u Europi, Portugalci plaćaju participaciju za svaki pregled i svaki zahvat, nešto što prije nije postojalo. Usluge stomatologa uopće nisu pokrivene javnim zdravstvenim osiguranjem, a pregled kod liječnika opće prakse plaća se pet eura. Studiranje također više nije jeftino.

Još prije 15-ak godina godišnja “školarina” na javnom sveučilištima bila je pet eura. Danas je 1000, a samo malen broj studenata dobiva školarinu. Europa pritišće i da se privatizira mirovinsko osiguranje. Građani to ne žele - njihov sustav državnog mirovinskog osiguranja dosad je omogućavao da mirovine budu praktički jednake kao i prosječna plaća. Ipak, današnji 30-godišnjaci mogu računati na 20 posto manji iznos. Velike banke za to vrijeme lobiraju za privatizaciju.

- One su najprofitabilniji sektor privrede u Portugalu jer su još od 80-ih ‘odgajale’ Portugalce da žive iznad svojih mogućnosti. Naveliko su dijelile debitne kartice i sklopile savez da se novac može dizati s bankomata bez plaćanja provizije. Potom su omogućile plaćanje svih vrsta računa na bankomatu: vode i struje, poreza, kabelske televizije, karata za kino i koncerte. Danas prosječna portugalska obitelj ima kredit za stan, auto, kredit na kartici, minus u visini jedne plaće - objašnjava Pena i dodaje kako i sam ima nekoliko kartica, iako se kloni onih s revolving kreditima. Zbog velike zaduženosti, kaže, ako kamate porastu i 0,2 posto, mnogi Portugalci jedva uspijevaju pronaći novca za hranu. A kamate povremeno uistinu rastu.

U sklopu uvođenja eura, velik dio odluka o fiskalnoj politici preselio se u Središnju europsku banku ECB u Frankfurtu. Kamate na kredite direktno reagiraju na odluke o povišenju ili smanjenju kamata ECB-a. Većina je Portugalaca uzela kredite s fiksnom kamatom jer su neko vrijeme one padale, pa su svi računali da će padati beskonačno.

Ipak, zahvaljujući euru, Portugal je doživio građevinski boom. Kamate su pale s nekadašnjih 20 na 4 posto. No, u centru Lisabona malo tko kupuje stanove, jer općenito tu malo tko živi. Ima 50.000 praznih stanova u zgradama koje polako propadaju zbog špekulanata koji čekaju da poraste cijena i zbog velikog broja starijih i siromašnijih ljudi sa stanarskim pravom, koji plaćaju povlaštenu stanarinu, pa vlasnici odbijaju obnavljati zgrade, nadajući se da će stanari otići.

Iz takve situacije Bruno Lopes, djelatnik call-centra, namjerava pobjeći u inozemstvo. Čim položi još tri preostala ispita, pakira kofere za Nizozemsku. U Portugalu bi morao odraditi pripravništvo bez plaće, a u amsterdamskom Rijskmuseumu već su mu obećali posao. Plaćen, dakako.

Nikolina Šajn
Jutarnji list

{mxc}

Pon, 30-11-2020, 14:41:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.