Puhovski, Šimonović, Josipović i Šeks jedno, a uobičajena praksa drugo
Presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) na tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore nije razlog za odustajanje od tužbe koju je Hrvatska 1999. podnijela protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za zločine genocida u Hrvatskoj. Naprotiv! Presuda Međunarodnog suda pravde kolikogod bila nepravedna, jer nema izravne osude Srbije i Crne Gore za izvršenje ili sudjelovanje u izvršenju zločina genocida, ipak ima veliku povijesnu vrijednost i dalekosežnu važnost u tome što je Srbija prva država u svijetu koja je osuđena za kršenje Konvencije o genocidu; genocid je počinila tzv. Republika Srpska nad nesrpskim pučanstvom u Srebrenici, Srbija je odgovorna za genocid u BiH jer nije spriječila zločin i ne progoni i ne izručuje krivce zločina genocida; Srbija je proglašena krivom zbog nepoštovanja odluka suda nepostupanjem po privremenim mjerama od 8. travnja i 13. rujna 1993. godine; Srbiji nije naloženo da mora platiti financijsku, ali mora dati "simboličku kompenzaciju BiH".
Tužba koju sam u ime Vlade RH predao Međunarodnom sudu pravde u Haagu 14. rujna 1999. godine, nije postala bespredmetna (Ž. Puhovski), niti je treba povući (Šimonović, Josipović), niti treba odustati od tužbe protiv Crne Gore (V. Šeks), već treba ustrajati na tužbi, jer je genocid izvršen u Vukovaru, u Škabrnji, u Voćinu, nad Dubrovnikom, o čemu postoje valjani dokazi, jer se još vode postupci protiv vodećih Srba pred Međunarodnim Tribunalom u Haagu pred kojim će se dokazati krivnja Martića, Milutinovića i srpskih generala koji su sudjelovali, ili barem nisu spriječili zločine genocida, što može biti relevantno u našem postupku protiv Srbije i Crne Gore. Obveza je Srbije i prema ovoj presudi, izručiti Ratka Mladića, koji je u našoj tužbi optužen za genocid nad pučanstvom Škabrnje. Premda je presuda obvezatna samo za stranke u sporu, ona je od velikog značenja za Hrvatsku. Presuda je konačna i nema priziva, ali, revizija nije isključena: stranke mogu u roku od deset godina podnijeti nove dokaze i izazvati ponavljanje postupka. Zainteresirane stranke države u sporu mogu se obratiti Općoj skupštini UN i Vijeću sigurnosti da se zatraži da se sud izjasni u obliku savjetodavnog mišljenja o dodatnim pravnim pitanjima.
Premda ratna odšteta za genocid nije dosuđena, ne znači da su mogućnosti reparacija za žrtve bez izgleda. Naprotiv. U Nuernbergu Židovi za holokaust nisu dobili nikakvu odštetu, ali su je obilato tražili i dobili kasnije u brojnim sudskim postupcima.
(Ministar pravosuđa RH koji je podnio tužbu protiv Srbije i Crne Gore)
Hrvati AMAC