Novinska vijest, možda, je „suhoparno“ izvijestila čitateljstvo o činjenici da je „trgovački“ sporazum između zemalja, udruženih prema formuli „bivša YU – Slovenija+Moldavija+Albanija“, stupio na snagu. Istina, očekuje se još ratifikacija u nekim parlamentima (pr. Srbija), no, „glavno da je mehanizam pokrenut“! Sjedište CEFTE, privremeno je u Bruxellesu, jer su animoziteti prema Beogradu ili, od međunarodne zajednice, favoriziranom Sarajevu, još uvijek prejaki. Službena politika Hrvatske prepuna je hvalospjeva ovoj integraciji, navodeći brojne prednosti hrvatskom gospodarstvu u pristupu na „višemilijunsko“ tržište potencijalnih kupaca. Nema nikakvih upozorenja o možebitnim gospodarskim problemima po Hrvatsku, nastalih stvaranjem ove trgovačke zone, a još manje o eventualnim političkim posljedicama.

 

 

Zanimljivo je pročitati razmišljanja slovenskih predsjedničkih kandidata koja donosi Hina o naporima hrvatske i slovenske strane da se dogovore o arbitraži. Tako nezavisni kandidat Alojz Peterle, kojeg podupiru stranke desnog centra vidi određene pomake u dijalogu, te smatra kako je arbitraža sama po sebi neophodna te bi eventualnu presudu svakako trebalo poštivati. Ipak, na pitanje o mogućnosti rješavanja problematike Piranskog zaljeva, Peterle je kazao: «Jasno je da se ne može ići po nešto što je (Slovenija) imala». S druge strane, kandidati ljevice Gaspari i Tuerk smatraju da za arbitražu nisu ispunjeni potrebni preduvjeti. U cijeloj je priči najdalje otišao – a vjerojatno je samo glasno rekao ono što svi kandidati zaista misle – Zmago Jelinčič. On smatra da se ti problemi sigurno neće riješiti idućih pet godina. Pri tome je prešao granicu koju bi Hrvatska smjela tolerirati: «Hrvatska je nasljednica NDH i za vrijeme Jugoslavije se nagrabila mnogo teritorija jer su njeni komunisti bili najutjecajniji».(mmb)

 

 

Iz Glasa Koncila, koji u povodu Velike Gospe izlazi kao dvobroj, prenosimo komentar Ivana Miklenića o izjavama koje su u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti došle od strane najviših čelnika Republike Srbije i predstavnika Srba u Hrvatskoj. Autor naglašava da su te izjave, koje počivaju na lažnom prikazivanju događaja od prije dvanaest godina, duboko iritirajuće za Hrvate. Može se dodati kako te izjave osim što vrijeđaju, nisu nimalo bezazlene budući da dolaze usklađeno i od predstavnika hrvatskih Srba i od vodstva Republike Srbije. Njihova je namjera početak stvaranja novog mita o "progonu" i "etničkom čišćenju" hrvatskih Srba, čemu suđenje u Haagu trojici hrvatskih generala treba pružiti međunarodno-pravnu podlogu. A kako na ovakvu velikosrpsku politiku opet, kao i prije dolaska Tuđmana na vlast, nema jasnog odgovora iz Hrvatske, stvari mogu ići samo na gorje.

 

 

I dok je hrvatski državni vrh zauzeo pasivan stav glede rješavanja otvorenih pitanja dviju država, slovenski političari izgleda nisu na godišnjem odmoru, već i dalje marljivo rade na ostvarenju svojih ciljeva – a u svezi s povratom duga štedišama Ljubljanske banke. Najnovije informacije govore o inicijativi slovenske strane, koja je, iskoristivši pasivnost hrvatskih dužnosnika, europskoj javnosti uspjela nametnuti svoja idejna rješenja. Tako sada predlažu sukcesiju, odnosno prebijanje duga koji Ljubljanska banka ima prema građanima Hrvatske koji su u njoj dugi niz godina štedjeli, te navodnog duga koji hrvatski gospodarski subjekti imaju prema toj istoj banci. Izjavu u tom smislu dao je i predsjednik parlamentarnog odbora za vanjske poslove Slovenije Jožef Jerovšek. Kroz prijedlog se provlači i misao, kako bi se ovo pitanje trebalo riješiti što prije, a zbog činjenice da će Slovenija početkom sljedeće godine predsjedati EU-om. Naime, susjedi nam «nikako» ne bi željeli doći u poziciju u kojoj bi im se moglo predbaciti da eventualno zlorabe svoj položaj.(mmb)

 

 

Hina prenosi pisanje slovenskog «Dela», o najavi rušenja mostova na rijeci Sutli koje je kroz minule godine, a zbog obostrane potrebitosti izgradilo tamošnje lokalno stanovništvo. Delo piše: «Ulaskom Slovenije u schengensko područje na 670 kilometara dugačkoj granici s Hrvatskom ostat će 60 graničnih prijelaza, od čega 27 za malogranični promet, a srušit će se ili blokirati 115 različitih mostova i cesta koje je do sada koristilo lokalno stanovništvo». Rušenje se navodno opravdava uvođenjem schengenskog sustava nadzora granica te suzbijanjem opasnosti ilegalnih prijelaza i porasta prekograničnog kriminaliteta. Stječe se dojam da su određeni potezi u tom smislu sa slovenske strane povučeni jednostrano i pomalo ishitreno. S obzirom na negativne reakcije stanovništva i s jedne i s druge strane moglo bi se zaključiti da su njihove svakodnevne brige i navike – vezane uz izvršavanje svakodnevnih potreba poput odlaska na posao ili u školu zanemarene, te stavljene u službu «više politike» i «viših ciljeva». U cijeloj je priči ostalo nerazjašnjeno i pitanje same formalno-pravne dopuštenosti, ili nedopuštenosti takvih radnji s obzirom da je riječ o rijeci i mostovima koji su u zajedničkom vlasništvu dviju država. Koliko je nama poznato hrvatski dužnosnici nisu javnosti pružili nikakva objašnjenja s tim u svezi. Tek je HRT u jednom trenutku izvijestio kako je Hrvatska izdala suglasnost Slovencima za rušenje. (mmb)

 

 

Portal Hrvati Amac nedavno je objavio otvoreno pismo vojvođanskih Hrvata. Pismo je datirano s 25. srpnjem 2007. i upućeno je predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske dr. sc. Ivi Sanaderu, predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu, predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademiku Milanu Mogušu i predsjedniku Matice hrvatske Igoru Zidiću. Potpisnici ukazuju na nedavni potez srbijanske Vlade te traže očitovanje i poduzimanje mjera od strane najviših predstavnika javnog i političkog života u Republici Hrvatskoj. Naime, srbijanska Vlada odlučila se uvesti novi nastavni predmet 'bunjevački govor s elementima nacionalne kulture' čime se ponovo pokušava podijeliti hrvatski dio populacije u Vojvodini na Hrvate i Bunjevce s namjerom njihovog bržeg asimiliranja.(zdk)

 

 

Večernji list u članku Nikole Severa Šenija i Gorana Šimca donosi nekoliko pojedinosti s nedjeljnog svečanog obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti. Proslavi je nazočio i državni vrh u punom sastavu – premijer, predsjednik države i predsjednik Sabora. Odgovarajući na novinarske upite o alarmantnim izjavama Vojislava Koštunice i Borisa Tadića koji su za srpske medije kazali, kako Oluju smatraju zločinačkom akcijom u kojoj je protjerano 200 000 Srba, odnosno najvećim genocidom počinjenim nakon 2. svjetskog rata. predsjednik Mesić je izjavio:«Bilo bi dobro da u Srbiji shvate da je Milošević bio taj koji je Hrvatskoj nametnuo ratnu opciju, te da shvativši gdje je rat planiran i odakle je vođen, dožive katarzu». Odgovarajući na ista ta pitanja, premijer Sanader je između ostalog rekao:«Očigledno da u Beogradu još nije sazrelo vrijeme da shvate da su oni izvršili agresiju na Hrvatsku i držali pod okupacijom jednu trećinu našeg teritorija». Izgleda da je i ovom prigodom politički vrh ponovno uspio – ne učiniti ono, što se u ovakvo delikatnoj situaciji od njih s pravom očekuje. Postavlja se pitanje zašto je izostala prosvjedna nota Beogradu i što znači «guranje pod tepih» problema, koji u međusobnim diplomatskim odnosima Hrvatske i Srbije evidentno egzistiraju. Da li to predstavlja nedostatak političke volje i hrabrosti, ili, možda – i jedno i drugo?(mmb)

 

 

Jedno u nizu neriješenih pitanja između Hrvatske i Srbije je i pitanje povratka hrvatskih lipicanaca koje je ovih dana iznova aktualizirano. Podsjetimo, početkom rata konji su 'odvedeni' u Vojvodinu, a jedan od glavnih aktera te krađe bio je Mihajlo Komasović. Upravo on danas apelira da se konjima hitno pomogne jer će u protivnom uginuti od gladi. Konji se nalaze na vojvođanskoj ergeli Todora Bukinca, kamo ih je Komasović smjestio devedesetih. Međutim, danas Bukinac odbija brinuti o konjima, ali odbija ih i predati iako mu po ni jednoj osnovi ne pripadaju, odnosno traži da mu se isplati 300 000 eura za njihovo uzdržavanje! (zdk)