Razgovor s Helenom Lončar, predstojnicom Ureda predsjedatelja Doma naroda parlamenta BiH iz reda hrvatskoga naroda

U ljetnim mjesecima Bosnu i Hercegovinu posjete brojni Hrvati, obiđu svoja rodna ognjišta, sudjeluju u različitim manifestacijama i vraćaju se u države u kojima su organizirali svoj život. Unatoč tomu što im je to matična država, koja je po prirodnom bogatstvu među vodećima u Europi, brojni Hrvati ne vide u njoj budućnost, pa ju napuštaju i danas. Politički nesređeno stanje, neravnopravnost, korupcija, nesigurnost, utjecaj vanjskih političkih organizacija i država - dio su nestabilnosti ili, bolje rečeno, nedovršene države, koja je daleko od Europske unije. Stanje u Bosni i Hercegovini komentira Helena Lončar, profesorica komparativne književnosti i bibliotekarstva. Obnašala je dužnost ministrice obrazovanja, znanosti, kulture i športa u Zapadnohercegovačkoj županiji, a sad je predstojnica Ureda predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH iz reda hrvatskoga naroda. Majka je četvero djece i u borbi za njihov opstanak na rodnoj grudi promišlja o stanju u BiH.

Prema podatcima s posljednjega popisa, u BiH danas živi 1 836 603 Bošnjaka (48,4 posto), 1 239 019 Srba (32,7 posto), 553 000 Hrvata (14,6 posto) i 163 000 onih koji su se izjasnili kao ostali (4,3 posto). Ukupno 3 791 622 stanovnika. Prije rata bilo ih je 4 377 033, odnosno 585 000 više nego danas. Koliko su na to utjecale posljedice rata, a koliko ekonomske i političke prilike?

Rat i posljedice rata u velikoj su mjeri utjecali na broj i nacionalnu strukturu stanovnika u BiH. Osim poginulih, velik broj prognanih i izbjeglih nikad se nije vratio na svoja ognjišta. Nažalost, trend smanjenja broja stanovnika i danas postoji, a uzrokovan je u najvećoj mjeri socijalnim i ekonomskim razlozima, a u te su razloge ugrađeni posredno i oni politički, jer je politika pozvana i odgovorna stvarati pretpostavke za društveni, ekonomski, gospodarski i svaki drugi razvitak.

Kolik je stvarni broj Hrvata koji žive na području BiH?

Teško je precizno odgovoriti na to pitanje. Zasada neslužbeno znamo da ima 553 000 Hrvata. Koliko Hrvata Brojke. Zasada neslužbeno znamo da ima 553 000 Hrvata. Koliko Hrvata stvarno živi u BiH, a koliko ih je na privremenom radu, to ćemo, nadajmo se, znati kada konačno službeno budu objavljeni rezultati popisa stanovnika, koji će dati niz odgovora na pitanja vezana za stanovništvo BiH.stvarno živi u BiH, a koliko ih je na privremenom radu, to ćemo, nadajmo se, znati kada konačno službeno budu objavljeni rezultati popisa stanovnika, koji će dati niz odgovora na pitanja vezana za stanovništvo BiH.

Prema popisu iz 1991. godine, 760 852 stanovnika ili 17,38 posto izjasnili su se kao Hrvati, dakle manje ih je za 208 000 ili 27,3 posto, gotovo trećina. Kakva je budućnost hrvatskoga narod u BiH?

Nažalost, brojke su neumoljive i iznose pred nas tužnu istinu o posljedicama rata za hrvatski narod u BiH. A kakva je naša budućnost, dragi Bog zna. Želim vjerovati i nadam se da je hrvatski narod žilav narod, da opstaje i onda kad se čini da je nemoguće opstati te da će uz Božju pomoć preživjeti i ova teška vremena i ostati na ognjištima svojih predaka.

U Sarajevu nema škole na hrvatskom jeziku

U demografskom smislu, hrvatski narod je uvjerljivo najveći gubitnik. Može li se proglasiti tiho etničko čišćenje Hrvata? I koji su argumenti za tu tvrdnju?

Točno je da smo najveći demografski gubitnici ratnih događanja. Demografski pad se nastavio i poslije rata, on traje i danas. Jasno je da uza socijalne i ekonomske razloge postoje i drugi čimbenici koji utječu na iseljavanje. Osim tjelesne potrebe za kruhom, čovjek ima i druge, rekla bih, duhovne, kulturne, intelektualne i ine potrebe koje treba zadovoljiti da bi se osjećao dobro. Međutim, tamo gdje su Hrvati ostali u malenu broju, upravo nemogućnost zadovoljenja tih potreba često je »okidač« da napuste svoje domove. Samo jedan primjer: u glavnom gradu BiH, Sarajevu, nema niti jedne javne škole u kojoj se nastava izvodi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku. A Hrvati su konstitutivni narod! To dovoljno govori kolika su prava Hrvata kao konstitutivnoga naroda.

Crpiti snagu u zajedništvu

Spomenuli ste da nema nijedne javne škole u Sarajevu koja radi po hrvatskim programima. Kako je u drugim mjestima gdje žive Hrvati u manjini?

Slično ili isto, ali sam navela Sarajevo kao glavni grad, koji bi trebao biti pozitivan primjer uvažavanja prava na Sarajevoobrazovanje na materinskom jeziku. To pravo po Ustavu BiH pripada svima jednako, a kad je riječ o pravu na jezik, smatram ga jednim od ključnih prava za očuvanje nacionalnog identiteta. Često to potvrđujem stihom »po jeziku dok te bude, i glavom će tebe biti«. Inače je, po Ustavu, obrazovanje, kao i neke druge oblasti, u isključivoj mjerodavnosti županija, s tim da Ministarstvo civilnih poslova na državnoj razini ima ulogu koordinatora. Stoga na toj razini treba jasno postaviti stvari, i to ne samo kad su u pitanju Hrvati, nego i druga dva naroda i nacionalne manjine. Još želim dodati da mjerodavni županijski ministri obrazovanja u županijama u kojima većinski žive Hrvati i nastava se izvodi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku imaju svoju koordinaciju, jer rade po istom planu i programu i imaju zajednički interes: očuvanje jezika i prava na obrazovanje na materinskom, tj. hrvatskom jeziku. Ima onih kojima ta koordinacija smeta, međutim to ne utječe na njezino djelovanje. Kao ministrica obrazovanja, bila sam predsjednica te koordinacije i mogu reći da je nama Hrvatima potreban i koristan takav oblik suradnje. Kao najmalobrojniji narod, mi moramo crpiti snagu, između ostaloga, u našem zajedništvu, marljivosti i upornosti, polazeći uvijek od načela da sve što tražimo za sebe ne osporavamo drugima.

Zašto Hrvati nemaju TV kanal na svojem jeziku?

Kakvo je stanje medija na hrvatskom jeziku?

Kad su u pitanju tiskani mediji, to nije problem. No problem je što se uporno odbija omogućiti Hrvatima da imaju TV kanal na hrvatskom jeziku u okviru javnog RTV servisa. Druga dva konstitutivna naroda to imaju. Stvar se banalizira pa se kaže da je hrvatski jezik zastupljen u tekstu i govoru na nekima od postojećih televizijskih kanala. Međutim, kanal nije samo pitanje jezika. Televizija je medij koji prenosi duh života, naroda, ona obrazuje. Apsurdno je da su Bošnjaci u jednoj fazi donošenja zakona povukli pitanje vitalnoga nacionalnoga interesa bošnjačkoga naroda. Drugim riječima, Bošnjaci su vitalno (nacionalno) ugroženi ako Hrvati dobiju kanal. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Ovako možemo samo reći da je apsurdno. Naravno, mi ne odustajemo od ostvarenja svojih prava na kanal.

Posljednjih dana bosanskohercegovački mediji prenose da se pripremaju optužnice protiv pojedinih hrvatskih branitelja (HVO-a i HV-a). Koliko se to dogovara na razini sva tri konstitutivna naroda, zapravo koliko su medijske insinuacije?

Medijske »istine« i istine su toliko izmiješane da oni koji slijepo vjeruju svemu što pročitaju, više ne znaju što je KanalStvar se banalizira pa se kaže da je hrvatski jezik zastupljen u tekstu i govoru na nekima od postojećih televizijskih kanala. Međutim, kanal nije samo pitanje jezika. Televizija je medij koji prenosi duh života, naroda, ona obrazuje. Apsurdno je da su Bošnjaci u jednoj fazi donošenja zakona povukli pitanje vitalnoga nacionalnoga interesa bošnjačkoga naroda. Drugim riječima, Bošnjaci su vitalno (nacionalno) ugroženi ako Hrvati dobiju kanal. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Ovako možemo samo reći da je apsurdno. Naravno, mi ne odustajemo od ostvarenja svojih prava na kanal.što. Ne služi na čast medijima, ali je često tako. Pripremaju li se optužnice, ja ne znam, a da se to dogovara na razini sva tri konstitutivna naroda, smatram čistom medijskom insinuacijom.

Kako komentirate zločine počinjene nad Hrvatima za koje nitko nije procesuiran?

Prema žrtvama to je nepravda, a prema javnosti se šalje opasna poruka da zločin i ne mora biti kažnjen. Isto je tako činjenica da je puno neprocesuiranih zločina počinjeno nad Hrvatima. To je politička poruka koja ne vodi dobru. Stoga sve žrtve zaslužuju da se počinitelj kazni. Ne može se nejednako tretirati isti ili sličan zločin samo kod različitih naroda. I uvijek se vratimo na pitanje pravednosti i pravde. Mora je biti puno više, pa će sve biti puno bolje. Istina mora biti polazište, zapravo to je preduvjet za izgradnju zajedništva među narodima.

Iselilo oko 60 000 Hrvata

Koliko se, prema vašim saznanjima, iselilo Hrvata posljednjih godina i kamo su otišli?

Prema nekim neslužbenim podatcima, u posljednjih nekoliko godina oko 60 000 Hrvata je otišlo iz BiH, uglavnom privremeno. Najviše odlaze u zemlje EU-a, u Hrvatsku, Njemačku, Austriju, ali i Švicarsku.

Republika Hrvatska je u EU-u, većina Hrvata u BiH ima hrvatsko državljanstvo. Koliko je to pridonijelo, a koliko nesređena država da Hrvati iseljavaju u zemlje EU-a?

Ulazak RH u EU učinio je da smo i mi Hrvati iz BiH postali građani EU-a, a to je medalja s dvije strane, s jedne strane vrata EU-a su nam širom otvorena, a s druge strane nastaje problem što se stoga mnogi lakše odluče otići. Pa kad tomu dodamo nesređenu, zapravo nedovršenu državu, dolazi se do kombinacije koja još brže pokreće na odlazak. Ipak, mislim da je to drugo jači razlog za odlazak.

U zapadnoj Hercegovini većinsko je hrvatsko stanovništvo. Trend iseljavanja je kao šezdesetih godina prošloga stoljeća, kade se išlo »trbuhom za kruhom« ili bježalo pred komunističkim režimom. Kad se napravi usporedbu s tim vremenom, na koji način osigurati mladima budućnost, da ne ostavljaju svoja ognjišta?

Puno je razloga koji tjeraju Hrvate na iseljavanje. No da bi oni bili otklonjeni, u prvom redu mora se pokrenuti gospodarski rast BiH. Zapravo, to će reći da treba otvoriti dovoljno radnih mjesta, zatim da se omogući koliko-toliko normalan život u BiH. Uvjerena sam da bi mnogi ostali na svojim ognjištima kad bi imali radno mjesto i kad bi bio poštovan njihov identitet. Premda to izgleda gotovo kao nemoguća misija, vjerujem da nije tako. Duboko sam uvjerena, kako kaže Gundulić, da se »kolo od sreće uokoli« vrti i danas i da mora i nama doći bolje vrijeme.

Obvezna promjena izbornoga zakona

Na koji način urediti izborne zakone tako da svatko bira svoje?

To je jedno od ključnih političkih pitanja koja treba riješiti. Na koji način - trebaju to osmisliti stručnjaci. Za nas Hrvate posebno, a vjerujem i za druge narode, ključno je načelo izbornoga zakona da ne može jedan narod drugomu narodu birati političke predstavnike, odnosno svaki narod ima pravo birati svoje predstavnike. Kad se promijeni izborni zakon na taj način, ta promjena će pridonijeti putu međusobnoga uvažavanja i izgradnje povjerenja i suživota na ovim prostorima.

Za Federaciju BiH Hercegovina je »zlatna koka« u gospodarskom pogledu. Kako se oduprijeti centralizaciji, koju su nekoć Hrvati s gorkim okusom iskusili u bivšoj Jugoslaviji?

Danas taj gorak okus često imaju Hercegovci u Federaciji, odnosno u BiH. Razlozi su višestruki. Na djelu je nepravedna raspodjela sredstava po Zakonu o pripadnosti javnih prihoda, po kojem dobivamo znatno manje nego nam pripada. Osim toga različiti su »aršini« i kad je riječ o pomoći s viših razina, saniranju dugova, ulaganju u infrastrukturu itd. Uza sve to postoji stalna tendencija i pokušaji oduzimanja ustavnih nadležnosti, zapravo jačanja centralizacije, što dodatno usložnjava i ovako težak život i složene odnose u BiH.

Hrvati su na vjetrometini

Činjenica je da se stvaraju »hibridne« nacionalne politike, počevši od Republike Srpske, u kojoj je preko Srbije prisutan utjecaj Rusije, zatim bošnjačke, koju podržavaju »ekstremni« islamisti, i hrvatske, koja se bori za goli opstanak. Kakvo je vaše viđenje toga i na koji način sve to pomiriti?

BiH je složena država, u kojoj žive tri konstitutivna naroda, dakle Hrvati, Srbi i Bošnjaci, te ostali. Svaki narod ima svoje nacionalne interese i sukladno tomu političke Feracija i srRaspodjelaNa djelu je nepravedna raspodjela sredstava po Zakonu o pripadnosti javnih prihoda, po kojem dobivamo znatno manje nego nam pripada. Osim toga različiti su »aršini« i kad je riječ o pomoći s viših razina, saniranju dugova, ulaganju u infrastrukturu itd. Uza sve to postoji stalna tendencija i pokušaji oduzimanja ustavnih nadležnosti, zapravo jačanja centralizacije, što dodatno usložnjava i ovako težak život i složene odnose u BiH.ciljeve. Naravno, na širem planu traže se »partneri«, podrška politici koju narodi pojedinačno zastupaju. Međutim, mislim da je ključ rješenja funkcionalne BiH isključivo u dogovoru konstitutivnih naroda i ostalih koji u njoj žive. Kad se oko toga postigne konsenzus, BiH će krenuti naprijed. Kuća kojom upravlja netko sa strane, pa makar on bio i »seoski moćnik«, ne može naprijed. Tada najčešće stupi na životnu scenu situacija »zavadi pa vladaj«. To je stanje u kojem žive Hrvati u BiH, i to bez ičije zaštite.

Velika administracija, korupcija, nestabilno i nesigurno društveno političko stanje - neke su od odrednica koje BiH udaljavaju od EU-a. Kako to riješiti?

Prvo treba postići politički konsenzus oko ključnih pitanja koja osiguravaju ustavnu ravnopravnost konstitutivnih naroda i ostalih, potom na širokoj platformi političkih snaga pokrenuti korjenitu reformu, koja bi BiH učinila gospodarski jačom, pravnom i sigurnom državom. Kad se to postigne, imamo se čemu nadati, pa i ulasku u EU. To nije lako, ali moramo ustrajati. Vjerujem da možemo, samo se ne smijemo umoriti i odustati.

Daytonski sporazum često je kamen spoticanja

Tko i na koji način štiti interese Hrvata u BiH? Koliko međunarodna zajednica usmjerava politiku u BiH? Što je s Daytonskim sporazumom?

Prvo, mi sami posredstvom legitimnih političkih predstavnika moramo štititi svoje interese, jer smo inače, kao najmalobrojniji narod, u nezavidnu položaju. Nadalje, RH ima obvezu brinuti se o Hrvatima izvan RH, i pomagati u određenim oblastima života koje su bitne za opstojnost Hrvata u BiH. RH to i čini u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno da i u međunarodnim krugovima i na međunarodnoj političkoj sceni ima onih koji razumiju stanje i probleme u BiH. Međutim, svjedoci smo da i nakon 20 godina međunarodna zajednica nije uspjela u BiH učiniti ono što je trebala, a to je osigurati funkcionalnu i stabilnu državu. Očito nije bio dobar način na koji su to pokušavali. Mi smo njihov nezavršen »projekt«. Istina, Daytonskim sporazumom je prekinut rat, ali su ga nametnutim amandmanima, u velikoj mjeri na štetu Hrvata, »iščašili«, tako da je danas Daytonski sporazum često kamen spoticanja.

Bosna i Hercegovina je prirodno bogata zemlja, od energetike, ruda, poljoprivrede, izlaska na more. Kako ju organizirati da njezino prirodno blago bude na korist njezinih državljana?

BiH je i lijepa i prirodno bogata zemlja. Može se promišljati da je kao takva nečiji cilj. Možda nas koji u njoj živimo treba dovesti na prosjački štap, da bismo bili primorani prodati naše »kućno blago«. Stoga je potrebno očuvati ono što imamo za našu djecu, organizirati se na pravednim načelima i strateškom interesu svih naroda i politika u BiH koje žele dobro BiH. Jer BiH je naša, zajednička, dovoljno velika da nikomu ne bude tijesna.

Nužne ustavne promjene

U BiH ima više od 25 narodnosti. Kako urediti ljudska prava?

Danas se puno govori i poziva na uvažavanje ljudskih prava općenito, a sve češće slušamo da se ta ista prava krše svugdje u svijetu. Što se tiče naroda i narodnosti u BiH, ljudska prava najprije moraju biti ugrađena u ustav, a potom funkcioniranjem pravne države moraju biti provediva i zajamčena. Tko prati prilike u BiH, upoznat je s time da su jedno od ključnih pitanja ustavne promjene. Samo dobar ustav može biti dobar temelj za dobar život.

Što čini Republika Hrvatska za opstanak Hrvata u BiH?

I sama Republika Hrvatska susreće se s problemom iseljavanja, bilo privremenoga, bilo trajnoga, pa ne može puno utjecati na opstanak Hrvata u BiH. Ipak, Republika Hrvatska, kao matična država svih Hrvata, pomaže Hrvatima u BiH na kulturnom, obrazovnom i drugim područjima koja su važna za očuvanje nacionalnoga identiteta. To je također bitna odrednica u životu pojedinca i naroda, na čemu smo joj zahvalni.

Strah od smrti, a ne od života

Na koji način vratiti Hercegovini slogan »sve naseli, sebe ne raseli«?

Mislim da taj slogan vrijedi i danas. Ima nas svugdje po svijetu, a hvala Bogu, ima nas i u Hercegovini. Općina PosusjePosušje je, primjerice, među mlađima, ako ne i najmlađa općina u BiH. Česte su obitelji s troje, četvero, petero pa i više djece. Zapravo, djeca su naše najveće blago, a život je Božje darivanje i nema ništa ljepše i vrjednije od toga. Danas se mlade obitelji često »boje« života zbog kojekakvih razloga, što je ravno apsurdu, jer je prirodan strah od smrti, a ne od života. Svaki novi život je novo malo čudo i veliko bogatstvo.

Neizbježno je pitanje radikalnoga i ekstremnoga fundamentalizma, bilo kojeg naroda koji živi na tlu BiH. Podatci govore da su brojna državljanstva podijeljena »vahabijama«. Zatvara li službena politika oči pred tim i što čini međunarodna zajednica?

Ako želimo dobar suživot, nijedan radikalizam nije dobar, napose ne u složenoj zemlji, zemlji različitosti, kakva je BiH. Politika koja to ne vidi ili zatvara oči pred takvim pojavama, nije dobra politika, bez obzira radi li se o domaćoj ili međunarodnoj politici.

Papa je ulio nadu

Koliko je i na koji način pridonio opstanku katolika dolazak Pape u Sarajevo?

Prekrasan događaj! Dašak mira, poruka nade, optimizma, tolerancije, vjere u suživot. Sve je to bilo u njegovu pohodu. Teško je reći je li i koliko Papa pridonio opstanku katolika, ali im je zasigurno ulio nadu i vjeru u bolje sutra. Nadajmo se da su njegove riječi došle do svih onih koji mogu dati svoj prinos da riječi postanu djela. Tek tad bi se mogli vidjeti plodovi njegova pohoda.

Koliko se uvažava Crkvu i što ona čini da Hrvati i drugi katolici ne napuštaju prekrasnu i bogatu zemlju, nego da žive uza svoje susjede na svojim ognjištima? Što čine druge vjerske zajednice?

Katolici, naravno, uvažavaju i slušaju poruke Crkve, jer Crkva duboko razumije sve što se događa u BiH te ukazuje i poziva na život ispunjen kršćanskim vrijednostima, što podrazumijeva miran suživot, uvažavanje i poštovanje drugih. Crkva je stup duhovne snage hrvatskoga, katoličkoga puka u BiH. Crkva poziva puk da ne napušta svoja ognjišta te da svatko u granicama svojih mogućnosti i odgovornosti čini maksimum da se izgradi život dostojan čovjeka, uvažavajući drugu vjeru i naciju. Slične su poruke i drugih vjerskih zajednica.

Vlado Čutura
Glas Koncila

Sri, 5-08-2020, 09:54:12

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.