Razgovor s kroatistom prof. dr. sc. Arturom Bagdasarovom: Sve veće zanimanje za hrvatski jezik u Rusiji

U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Stonu ovih je dana predstavljena našoj javnosti prva knjiga o hrvatsko-armenskim kulturnopovijesnim dodirima pisana na hrvatskom jeziku, s naslovom Armenija - domovina sv. Vlaha. Njeni su autori dr. sc. Artur R. Bagdasarov, ugledni ruski kroatist, slavist i sociolingvist, dugogodišnji profesor hrvatskoga jezika na više fakulteta u Moskvi, te povjesničar dr. sc. Vinicije B. Lupis, voditelj dubrovačkoga Područnoga centra Instituta Ivo Pilar. Nakon predstavljanja te vrijedne knjige u Stonu i Dubrovniku prof. Bagdasarov posjetio je i Maticu hrvatsku u Zagrebu gdje se zadržao u srdačnom razgovoru s njenim predsjednikom, akademikom Stjepanom Damjanovićem, a potom dao i ovaj intervju za Matičin dvotjednik Vijenac.

Profesore Bagdasarov, u zadnjih ste pet godina objavili čak šest knjiga na hrvatskom jeziku: Hrvatski književni jezik i njegova norma (2010.), Hrvatski jezik: Početni tečaj (2011.), Elementarna gramatika hrvatskoga jezika (2012.), Hrvatsko-ruski rječnik (2013.), Pogled iz Rusije (2014.) i Armenija - domovina sv. Vlaha (2015.). Otkada traje to Vaše kontinuirano zanimanje za hrvatsku povijest i kulturu, a navlastito, za hrvatski jezik?

Moje intenzivnije zanimanje za općeslavističke i hrvatske jezične teme počelo je već izborom studija slavistike na Filološkom RječnikBudući da su prva tri izdanja mojega Hrvatsko-ruskoga rječnika (iz 1999., 2003. i 2007.) bila gotovo rasprodana, brojem riječi, donekle i sadržajem, mene taj rječnik nije do kraja zadovoljavao, pa sam se odlučio na njegovo četvrto izdanje (2013.) gdje sam ga nadopunio i osuvremenio s više stotina novih natuknicā kako bi taj priručnik bio što korisniji govornicima obaju jezika, hrvatskoga i ruskoga.fakultetu u Sankt Peterburgu (ili Petrogradu, kako se do tada ovdje nazivao), a posebice od 1992. god. kad sam obranio doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika, i to na različitim razinama jezične strukture. Nakon obrane disertacije počeo sam se baviti gotovo isključivo kroatistikom. Potom sam, kako za potrebe studiranja upravo hrvatskoga, a ne tzv. srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga jezika, objavio u Rusiji prvi mali hrvatsko-ruski rječnik, kao i monografiju o hrvatskom jeziku te najvažnije priručnike iz hrvatskoga jezika.

Upravo je Vaš Hrvatsko-ruski rječnik doživio čak četiri izdanja (tiskanih u Moskvi), a njegovo posljednje, znatno dopunjeno i prošireno izdanje (iz 2013. god.), bilo je predstavljeno i u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, izazvavši veliku pozornost i naše kulturne javnosti i medija. Jeste li očekivali takav interes za svoj Rječnik u Hrvatskoj?

Budući da su prva tri izdanja mojega Hrvatsko-ruskoga rječnika (iz 1999., 2003. i 2007.) bila gotovo rasprodana, brojem riječi, donekle i sadržajem, mene taj rječnik nije do kraja zadovoljavao, pa sam se odlučio na njegovo četvrto izdanje (2013.) gdje sam ga nadopunio i osuvremenio s više stotina novih natuknicā kako bi taj priručnik bio što korisniji govornicima obaju jezika, hrvatskoga i ruskoga. Ipak, bio sam vrlo ugodno iznenađen velikim zanimanjem ponajprije zagrebačke publike na predstavljanju Rječnika u Društvu hrvatskih književnika (16. listopada 2013. god.) jer je dvorana bila prepuna pa su pojedini posjetitelji morali i stajati. O mojem Rječniku tom su prigodom afirmativno govorili sveučilišni profesori Marko Samardžija, Dubravka Sesar i Josip Užarević, o čem su vrlo korektno izvijestili svi relevantni hrvatski tiskovni mediji i druga općila, kao i pojedini strukovni časopisi...

A kakvo je zanimanje za hrvatski jezik danas u Rusiji, posebice u odnosu na srpski?

Prema objektivnim pokazateljima sve je veće zanimanje za hrvatski jezik danas i u Rusiji. Hrvatski književni jezik uči se odvojeno od srpskoga, a za to već imamo i najvažnije priručnike: gramatiku, udžbenik i (dvojezični) rječnik. Međutim, nije riječ samo o mojim objavljenim priručnicima, nego i o strukovnim knjigama drugih ruskih autorā što me pak veseli.

Iako ste još 1992. god. doktorirali na bitnim strukturnim (sustavnim ) razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika, može li se ustvrditi da se u današnjoj ruskoj jezičnoj praksi hrvatski standardni jezik napokon uspio osloboditi iz "bratskoga" zagrljaja srpskoga književnoga jezika?

U jednom davnom razgovoru (2011.) s književnikom i novinarom Nenadom Piskačem o toj temi izjavio sam ovo: Braća, ako su zaista braća, ne ratuju ili ne moraju JezikPosebno pak je važno s tim u vezi naglasiti da svaki narod, pa tako i hrvatski, ima nepobitno pravo na naziv svojega jezika, pravo na vlastiti lingvonim, i nitko mu ga ne može ničim uskratiti, preinačiti ili uvjetovati. Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koja se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati. Stoga cijenim borbu Hrvata da sačuvaju svoj jezik i narječja svojih predaka, svoje domovine i svojih matera.ratovati. Isto tako i "bratski" jezici trebaju supostojati što nije bio slučaj u bivšoj SFRJ, osim u vrijeme kratke zanesenosti odvojene skupine tadanjih većinom partijskih umnikâ koji su (zbog poznatih tadanjih političkih i sociolingvističkih okolnosti) potpisali tzv. Novosadski (jezični) sporazum. Iako su hrvatski i srpski jezik proizišli većinom iz štokavske osnovice, ovi književni (standardni) jezici nisu istovjetni. Razlike postoje na različitim razinama jezične strukture. Hrvatski književni jezik odlikuje se, kao i drugi svjetski jezici, većom ili manjom obrađenošću, polifunkcionalnošću, stilskim razlikovanjem i težnjom reglementaciji.

Posebno pak je važno s tim u vezi naglasiti da svaki narod, pa tako i hrvatski, ima nepobitno pravo na naziv svojega jezika, pravo na vlastiti lingvonim, i nitko mu ga ne može ničim uskratiti, preinačiti ili uvjetovati. Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koja se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati. Stoga cijenim borbu Hrvata da sačuvaju svoj jezik i narječja svojih predaka, svoje domovine i svojih matera.

Ukratko, hrvatski jezik je samostalan i neovisan o bilo kojem drugom jeziku, on primarno pripada hrvatskomu narodu i njegovoj bogatoj kulturnoj baštini, ali i svima drugima koji ga rabe, poštuju, izučavaju i vole. Jer, poštujući i priznajući druge, poštujemo i priznajemo sebe. To su oni najbitniji stavovi koje kao kroatist i sociolingvist zastupam jer su utemeljeni, prema mojemu sudu, na čvrstim znanstvenim postulatima. Tu je već davno trebalo staviti točku i ići dalje, a mi se često opet vraćamo natrag ili netko hoće da se vratimo natrag u vidu tzv. područnoga bhs ili bchs jezika („jezika zapadnoga Balkana"). Toga nikada ne će biti i to na kraju krajeva moraju shvatiti pojedini europski političari i znanstvenici. Povratka nema i ne će ga biti što se tiče Hrvata i to dok je svijeta i vijeka!

Trajno područje vašega znanstvenoga zanimanja i rada je normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, o čem ste 2010. god. objavili i zasebnu knjigu (Hrvatski književni jezik i njegova norma). Do kakvih ste spoznaja i zaključaka o tom došli na osnovi analize povijesne jezične prakse u bivšoj, zajedničkoj državi i današnjoj Hrvatskoj?

U knjizi Hrvatski književni jezik i njegova norma, koja se sastoji od dvaju dijelova, sa sociolingvističkoga gledišta raščlanjujem društveno-jezikoslovne odnose u bagdasarov normaJugoslaviji, od avnojske ravnopravnosti četiriju jezika: hrvatskoga, makedonskoga, slovenskoga i srpskoga, preko novosadskoga nametnutoga izjednačavanja (hrvatsko-srpske jezične unifikacije) pa sve do potpunoga razilaženja i osamostaljivanja nacionalnih jezikâ stvaranjem neovisnih država. U toj knjizi opisujem i raščlanjujem hrvatsko-srpske razlikē na svim jezičnim razinama. U njoj su također sabrani pojedini članci koje sam o tim temama do 2010. god. objavio u hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima.

Moram nažalost primijetiti da se i danas u pojedinim normativnim priručnicima suvremeni hrvatski književni jezik prečesto odmjerava prema drugim (sličnim ili srodnim) jezicima. Međutim, u normativnim priručnicima moramo tražiti već gotova, kodificirana rješenja, a ne nuditi jezične savjete u vidu uputnica s preporukama porabe hrvatske norme. Jer, na taj način ponovno opisujemo hrvatski jezik uz pomoć razlikā sa srodnim jezicima, i to najčešće i u najvećoj mjeri sa srpskim jezikom. A hrvatski standardni jezik poseban je sustav i treba se opisivati prema pravilima i zakonitostima upravo hrvatskoga jezika.

Zanimljivo je spomenuti da su Vam dvije knjige tiskane na hrvatskom jeziku objavljene u Rijeci. Osim već spominjane knjige Hrvatski književni jezik i njegova norma, to je i knjiga Pogled iz Rusije (objavljena prošle godine). O čem pišete u Pogledu iz Rusije?

Da, obje te knjige tiskane su u riječkoj nakladničkoj kući Maveda, uz posredovanje i svesrdnu pomoć prof. Milana Nosića. On je i znalački uredio obje knjige, na čem mu se i ovom prigodom zahvaljujem. Druga knjiga, Pogled iz Rusije, koju su nakon odbijanja MK-a financijski poduprli pojedini članovi Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj i Zaklada HAZU-a u Zagrebu na čem im posebno zahvaljujem. Knjiga je sastavljena od dvaju dijelova: prvi dio posvećen je kroatistici i donosi moje odabrane kroatističke radove, dok drugi sadrži više članaka o kulturnoj i duhovnoj baštini Armenije, domovine sv. Vlaha.

Upravo ste naveli i naslov svoje najnovije knjige na hrvatskom jeziku: Armenija - domovina sv. Vlaha, koju ste napisali u suautorstvu s dr. sc. Vinicijem B. Lupisom, povjesničarom iz Dubrovnika. Kako je došlo do Vaše suradnje koja je rezultirala i zajedničkom knjigom?

Valjda pukim slučajem! A možda nas je povezao i naš zajednički svetac, sveti Vlaho, tko bi znao... Naime, kako redovno Sveti Vlaho knjigaKnjigaČim smo uspostavili međusobnu vezu elektroničkom poštom, spontano se javila i ideja o našoj zajedničkoj knjizi, i to na hrvatskom jeziku, u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Stonu. Budući da je domovina sv. Vlaha upravo povijesna Armenija, a on je i parac (zaštitnik) grada Dubrovnika, brzo smo se i lako dogovorili o koncepciji naše zajedničke knjige, kao i o međusobnoj podjeli temā koje ćemo u njoj obraditi. Knjiga je dakle napisana na relaciji Moskva - Dubrovnik, a svakako je neobično što smo se kolega Lupis i ja osobno prvi put vidjeli tek na njenom predstavljanju u Stonu!pratim i na međumrežnim portalima gotovo sve tekstove koji se odnose na Armeniju i njenu kulturno-povijesnu baštinu, pred nekoliko sam godina zapazio i jedan vrlo zanimljiv članak hrvatskoga povjesničara Vinicija Lupisa, o hrvatsko-armenskim povijesnim vezama i dodirima. Uspostavivši s V. Lupisom kontakt elektroničkim putem, saznao sam da je on i vrlo aktivni član dubrovačkoga Društva prijatelja Armenije, kao i član Predsjedništva Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku.

Čim smo uspostavili međusobnu vezu elektroničkom poštom, spontano se javila i ideja o našoj zajedničkoj knjizi, i to na hrvatskom jeziku, u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Stonu. Budući da je domovina sv. Vlaha upravo povijesna Armenija, a on je i parac (zaštitnik) grada Dubrovnika, brzo smo se i lako dogovorili o koncepciji naše zajedničke knjige, kao i o međusobnoj podjeli temā koje ćemo u njoj obraditi. Knjiga je dakle napisana na relaciji Moskva - Dubrovnik, a svakako je neobično što smo se kolega Lupis i ja osobno prvi put vidjeli tek na njenom predstavljanju u Stonu!

Osim što je atraktivno likovno-grafički opremljena (ovitak joj je izradio akademski slikar Eugen Varzić), knjiga Armenija - domovina sv. Vlaha je po mišljenju njenih recenzenata (dr. Branko Matulić i dr. Tomislav Šeparović) i sadržajno sveobuhvatna i stručno vjerodostojna... Što u njoj o dalekoj a prijateljskoj nam Armeniji i Armencima mogu saznati hrvatski čitatelji?

U našoj knjizi mogu se naći osnovni podatci o Armeniji, uglednim predstavnicima armenskoga naroda, armenskoj Crkvi, staroarmenskim spomenicima arhitekture, o armenskom jeziku i poslovicama... Armenska etnolingvokulturna baština prikazana je njoj cjelovito, bez obzira na državnu pripadnost u povijesnom tijeku, od postanka kršćanstva do naših dana. U njoj će se hrvatski čitatelj također upoznati s armenskim srednjovjekovnim minijaturama, zlatarstvom, knjigotiskarstvom i pojedinim povijesnim gradovima.

Posebnu smo pozornost posvetili tragičnim događajima armenske povijesti, npr. genocidu nad Armencima od strane Osmanlijskoga Carstva (na što je upravo ovih dana podsjetio i papa Franjo). Dakako, u knjizi govorimo i o duhovnim, kulturnim hrvatsko-armenskim vezama i dodirima. Ovo spominjem zato što želim upozoriti na široki krug temā obuhvaćenih u knjizi. Ukratko, knjiga Armenija - domovina sv. Vlaha zapravo je prva mala enciklopedija za hrvatske čitatelje.

U Matičinu časopisu Kolo (br. 5. - 6. za 2012.), na zamolbu Uredništva, objavili ste u sklopu glavne teme (Položaj hrvatskoga jezika: jučer, danas, sutra), uz nekoliko drugih autora, svoj zapaženi prilog s indikativnim naslovom: Zakon o hrvatskom jeziku i pravopisni konsenzus. Koje i kakve stavove o toj osjetljivoj problematici u svojem članku zastupate?

I danas zastupam posve iste stavove o aktualnom položaju hrvatskoga jezika kakve sam iznio u svojem članku prije tri godine, a posebice u svjetlu tadanje žurbe Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za što hitnije izdavanje "novoga i jedinstvenoga" Hrvatskoga pravopisa. Stoga ću i ovom prigodom samo ponoviti svoja bitna stajališta:

Pravopis je dobrim dijelom dogovorne naravi i rješava se strukovno za okruglim stolom vodećih strukovnjaka. Dobar je primjer makar pokušaja zajedničkoga rješavanja neodgodivih pitanjā hrvatske normativistike pokazala rasprava o normama hrvatskoga standardnoga jezika koju je organizirala Matica hrvatska u proljeće 1998. god. Okruglom stolu prisustvovali su poznati i ugledni hrvatski jezikoslovci: S. Babić, J. Bratulić, D. Brozović, S. Ham, M. Kačić, A. Kovačec, J. Lisac, I. Pranjković, M. Samardžija i J. Silić. Naravno da je u samoj raspravi bilo i neslaganja što je normalno za teme o aktualnom stanju hrvatske normativistike. U jezičnom planiranju pravopisne problematike najbolje je strukovno usuglasiti normativne prijepore i imati konsenzus subjekata jezične politike, a tek potom ići u akciju pisanja novoga pravopisa. U diplomaciji se najprije priprema nagodba tijekom koje se razrješuju neriješena pitanjā, a zatim se potpisuje dogovor. Samo strukovni dogovor subjekata jezične politike može dati uspješan učinak. Sličnoga ili makar sličnoga strukovnoga sastanka prije sastavljanja institutskoga pravopisa s predstavnicima različitih mjerodavnih ustanova nažalost nije bilo.

Hrvatskoj kulturnoj javnosti manje-više je poznato što se sve praktično zbivalo uoči i nakon izlaska (u tiskanom izdanju) novoga Hrvatskoga pravopisa, u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a koji u ime nakladnika, te kao glavni urednik i jedan od 14 autora ‒ potpisuje dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj istoga Instituta (IHJJ). U javnoj raspravi o tom jezičnom priručniku argumentirano ste iznijeli svoje brojne stručne zamjerke. O čem je zapravo riječ?

Ovom prigodom mogu samo još jednom ponoviti svoje bitne stavove o tom institutskom pravopisu: napisan je u žurbi, bez strukovnoga suglasja sa svim relevantnim sudionicima hrvatske jezične politike i bez ozbiljne prethodne raščlambe što mora, a što ne mora ući u normativni pravopisni priručnik. Na taj način pokušaj stvaranja jedinstvenoga pravopisa uz pomoć kompromisnih "rješenja" naprosto nije ostvaren... Normativni pravopis nije obična knjiga za koju je dostatan samo jedan sudionik u njegovoj realizaciji (u ovom primjeru IHJJ) i nekoliko ocjenitelja jer se bilo koji pravopis tiče većine stanovništva i povezuje prošlu, sadašnju i buduću etnolingvokulturnu baštinu i naraštaje.

Pravopis je vrlo škakljivo pitanje za hrvatsku jezičnu zajednicu i prije njegova novoga dolaska na javnu pozornicu valja, čini mi se, sve ozbiljno i osmišljeno raščlaniti, a zatim ići u akciju pisanja i tiskanja. Ne možemo primjerice u školi sada imati jedan pravopis, a u javnoj porabi drugi ili mješavinu različitih. Jednomu preporučiti jedno pravilo pravopisanja, a drugomu dopustiti drugo. Iz bliske nam jezičnopovijesne prošlosti jasno je da bez zajedničkoga strukovnoga sklada i dogovora različitih relevatnih subjekata jezične politike, pisanje jedinstvenoga i PravopisOvom prigodom mogu samo još jednom ponoviti svoje bitne stavove o tom institutskom pravopisu: napisan je u žurbi, bez strukovnoga suglasja sa svim relevantnim sudionicima hrvatske jezične politike i bez ozbiljne prethodne raščlambe što mora, a što ne mora ući u normativni pravopisni priručnik. Na taj način pokušaj stvaranja jedinstvenoga pravopisa uz pomoć kompromisnih "rješenja" naprosto nije ostvaren... Normativni pravopis nije obična knjiga za koju je dostatan samo jedan sudionik u njegovoj realizaciji (u ovom primjeru IHJJ) i nekoliko ocjenitelja jer se bilo koji pravopis tiče većine stanovništva i povezuje prošlu, sadašnju i buduću etnolingvokulturnu baštinu i naraštaje.općeprihvaćenoga pravopisa ne će postići zadovoljavajući i očekivani učinak i ostat će bez pravoga rezultata. Društveno-jezikoslovna povijest hrvatskoga jezika i prijašnih pravopisa nama je dobar učitelj i pouka.

Zbog takvih vaših stavova o Hrvatskom pravopisu IHJJ-a, koje ste podrobno obrazložili i u svom članku Novi hrvatski pravopis (objavljen u časopisu Kolo, br. 6. za 2013.), oštro je reagirao upravo dr. sc. Željko Jozić, osporivši Vam čak i pravo da pišete o tom jezičnom priručniku!?

Odgovorio sam mu u časopisu Kolo, br. 3. za 2014. god. gdje na koncu pišem da ne ću više reagirati na njegove često neobrazložene i neprimjerne reakcije jer imam važnijega posla. Dodao bih samo da netko i sada broji moje članke o pravopisu, bilo ih je 23 ili 27, prema toj brojidbi, a sada se taj broj iznenada tijekom dva-tri tjedna povećao na 40 (?!). Ne brojim tko i koliko je napisao članaka i knjiga.

Iz te nastale situacije, kako sam prije pisao, vidim samo jedan izlazak: stvaranja vijeća za hrvatski jezik pri Vladi Republike Hrvatske, sastavljena od predstavnika znanstvenih i kulturnih ustanova, udruga te javnih općila, u kojem bi bio razrađen, a u Saboru usvojen zakon o državnom (hrvatskom) jeziku i jezicima manjina u RH-u koji bi regulirao i osnovne normativne priručnike. U okviru toga vijeća moglo bi postojati povremeno pravopisno povjerenstvo za izradbu i usvajanje općeprihvaćenoga jedinstvenoga pravopisa, dakako uz opću slogu i dijalog struke, a također ovlaštenih sudionika jezične politike.

Sada sam Vam zapravo dužan ispriku, prof. Bagdasarov, jer sam Vas naveo da se osvrćete na teme koje to možda i ne zaslužuju... Vratimo se stoga Vašemu višednevnomu boravku u Hrvatskoj i dojmovima koje ćete ponijeti u Moskvu. Jeste li zadovoljni onim što ste u nas u tih nekoliko dana vidjeli i doživjeli?

I više nego zadovoljan! Zahvaljujući mojim hrvatskim prijateljima ostao sam još jednom zadivljen ne samo prirodnim ljepotama Hrvatske, nego i kulturno-povijesnim znamenitostima Stona, Dubrovnika, Trakošćana, Varaždina... U hrvatskoj metropoli imao sam prigodu i čast biti primljen od strane akademika Stjepana Damjanovića, predsjednika Matice hrvatske. Iako ne volim dijeliti komplimente, već sam nakon našega srdačnoga i otvorenoga razgovora i razmjene knjigâ mogao zaključiti kako je on zaista uzoran čovjek i znanstvenik pa i prava osoba na čelu ove najstarije kulturne institucije hrvatskoga naroda. Valja takve ljude čuvati kao kap vode na dlanu!

Koristim ovu prigodu da se zahvalim i prof. dr. Tihomilu Maštroviću koji me je u Zagrebu upoznao s najvažnijim znanstvenim projektima Instituta za književnost i teatrologiju HAZU te mi omogućio da u tzv. Zlatnoj dvorani (u Opatičkoj ulici 10) uživam u raskošnim likovnim djelima istaknutih umjetnika hrvatske moderne (V. Bukovac, C. Medović, B. Čikoš Sesija, R. Frangeš Mihanović, I. Tišov, O. Iveković i dr.). A zahvalan sam i g. Dobriši Skoku koji me je proveo kroz sve razrede u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a uz to i pripovijedao o njenim uglednicima i zaslužnicima, od biskupa Josipa Jurja Strossmayera do akademika Zvonka Kusića, današnjega predsjednika HAZU.

Knjigom Armenija - domovina sv. Vlaha doista je lijepo i uspješno započela Vaša suradnja s Maticom hrvatskom. Hoće li se takva suradnja i nastaviti?

S Maticom hrvatskom surađujemo i dalje! Evo, ovih sam dana poslao glavnoj urednici Hrvatske revije, prof. dr. Mirjani Polić Bobić, poseban i bogato ilustriran članak o Armeniji kao domovini sv. Vlaha (također napisan u suautorstvu s V. Lupisom). Nadalje, već su pri kraju pripreme za predstavljanje ove naše zajedničke knjige u Moskvi, a to mi je posebno drago jer će tako upravo jedno Matičino izdanje imati povlasticu javnoga prikazivanja knjige u glavnom gradu Rusije. Rekao sam slikovito s tim u vezi akademiku Damjanoviću na sastanku u Matici hrvatskoj: ako smo katkada prisiljeni sudjelovati u kulturnom natjecanju (jer se redovna natjecanja događaju samo u politici i gospodarstvu), onda se moramo potruditi da budemo prvi.

A naša zajednička knjiga Armenija - domovina sv. Vlaha još je jedan dokaz da možemo biti prvi. Sličnih knjiga, napisanih virtualno, uz pomoć međumrežnoga dopisivanja, i to na materinskom hrvatskom jeziku, a ne u prijevodu, do sada nije bilo. Stoga ćemo s takvom suradnjom nastaviti, bez stanke, uz Božju pomoć, s mirom i ljubavlju prema svima onima koji cijene i poštuju naše zajedničke duhovne i kulturne vrjednote i tradicije.

Ernest Fišer
Vijenac, br. 553, 14. svibnja 2015. (skraćena verzija razgovora)

Ned, 22-09-2019, 15:13:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.