Skok u jamu MametPovodom današnjeg skoka austrijskog pilota i padobranca Felixa Baumgartnera iz stratosfere prisjetiti smo se još jednog njegovog spektakularnog skoka, onog u jamu Mamet. Jama se nalazi na južnom dijelu Velebita. Poseban prilog posvećen tom skoku objavljen je na www.speleologija.hr. Spomenutu adresu možemo samo preporučiti jer sadrži cijeli niz zanimljivih i poučnih članaka s mnoštvom prekrasnih slika vezanih za speleologiju.

Stranice www.speleologija.hr održavaju članovi Speleološkog društva Velebit, Speleološkog odsjeka PDS Velebit i Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, a u suradnji sa članovima Hrvatskog speleološkog saveza i Hrvatskog biospeleološkog društva. U nastavku uz manja kraćenja donosimo više pojedinosti o geološkoj ljepotici, jami Mamet, i o skoku Felixa Baumgartnera.(mm)

Jama Mamet

Jama MametPrvi pisani podaci o jami Mamet potiču iz 1929. godine kad je Josip Poljak u svom vodiču po Velebitu naveo da se na dalmatinskoj strani južnog Velebita, kod Ražovog kuka (791 m) u docu Dragi nalazi propast zvana Mamet koja je u promjeru široka 40-50 m, a duboka 150 m.

Po priči goniča mazgi Petra Dragičevića iz Štikade još davne 1932. godine ekipa austrijskih speleologa spustila se u jami Mamet do dubine od oko 80 do 100 m. Zbog nedostatka opreme tu su odustali.

Tijekom ljeta 1967. godine, za vrijeme speleoloških istraživanja prilikom izgradnje brane Kruščice u Lici, Hrvoje Malinar, član SO Velebita, od jednog je radnika čuo za neku jamu na Velebitu, velikog otvora, a koju nitko još nije istražio. U jesen iste godine Hrvoje Malinar prvi put dolazi do otvora jame i donosi uzbudljive vijesti o jami otvora većeg od 40 metara, a po padu kamena dubokoj oko 200 m.

U srpnju 1968. godine Komisija za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske organizirala je ekspediciju na kojoj je istražena jama Mamet. Sudionici ekspedicije bili su Hrvoje Mlinar, Boris Vrbek, Radovan Čepelak, Mladen Garašić, Zlatko Čorak, Slavimir Slaviček, Dubravko Penović i Moron Kovačić iz SO PDS Velebita, Vlado Božić (vođa), Juraj Posarić, Branko Jalžić, Vladimir Lindić, Ruža Lacko, Zdenko Metelko i Mladen Veliki iz SO PD Željezničar, Ivica Posarić iz SO PD Platak iz Rijeke i Smail Čelebić iz SO PD Igman iz Sarajeva. Do dubine od 120 m speleolozi su se spuštali i penjali po ljestvama osigurani na čeličnu sajlu vitla, a dalje bi visjeli na čeličnoj sajli, a osiguravali se na postavljenom užetu koje je bilo navezano na ljestve.

Prvo spuštanje do dna započelo je 5. srpnja 1968. godine oko 11 sati. Prvi se u jamu spustio Hrvoje Malinar, zatim Juraj Posarić, Branko Jalžić, Vlado Božić i Smail Čelebić (Božić, 2004). Oni su topografski i fotografski snimili jamu, a izrađeni se nacrt i danas koristi.

Skok u jamu Mamet

Od 21. do 23. rujna 2004. godine traju  pripreme za skok. Donosene su tone materijala. U jami se postavljaju užeta i platforme za kamere, kamere se postavljaju oko jame, po platformama u stijeni, na dnu, rade se probna snimanja i slično. Dežuraju dva spašavatelja Tihomir Frangen i Vedran Vračar.

Ekipa od pet spašavatelja: Darko Troha, Ivica Ćukušić, Robert Dado, Ivica Radić i ja dolazimo u petak navečer, 23. rujna 2004. do baznog logora. Dočekali su nas multisportaši-Velebitaši Danijel Lacko, Neven Kalac, Čedo Josipović, Dijana Župan i Martina Pekčec, te nas počastili obilnom večerom s predjelom, glavnim jelom, desertom i vinom. O hrani se brinuo Marin Marasović iz Starigrada. Logistička potpora stvarno je bila na nivou. Veliki vojni šator s full opremom stolovi, stolice, tanjuri, beštek, rasvjeta, brdo tehničke opreme, kamere, motorole, prenosna računala i dr. Osjećali smo se kao na pikniku.

Prvi pokušaj

Sljedećeg jutra oko 6 sati logor je već bio na nogama. Snimatelji su trebali imati generalnu probu. Mi smo također trebali isprobati predviđene scenarije i provjeriti potrebna vramena izvlačenja čovjeka iz jame. Osnovni plan bio je izraditi sidrište za protuuteg na samom ulazu i izvlačenje napraviti u komadu. U protuutegu bi bila dva spašavatelja, a na sidrištu i u jami još po dva spašavatelja.

Na ulazu jame dočekalo nas je rješenje naših problema. Tehnička ekipa montirala je motorno vitlo za podizanje ljudi i opreme, a dodatno osiguranje bila je sprava Antichute Stick Run. Spuštanje su radili preko tipizirane sprave koja radi na principu karabinerske kočnice. U kolutovima su u komadu imali užeta Lanex 11 mm duljine od 300 do 500 m. Za prelaženje preko ruba jame imali su trokutnu konstrukciju fiksiranu u stijenu. Ta je konstrukcija omogućavala direktan ulaz u vertikalu te je znatno olakšala prijelaz preko ruba jame. Nakon upoznavanja s vođom tima Helliem Putzom, vidjeli smo da je sistem izvrstan, siguran, provjeren i da bi podizanje nosila protuutegom trajalo oko 30 minuta.

Skok u Jamu MametImali smo dakle gotov sustav za izvlačenje, a u pričuvi su Austrijanci imali još jedno motorno vitlo za slučaj velikih problema. Preostalo je samo u jamu spustiti nosila i ostalu opremu za spašavanje, te dobro pregledati stijene i dno kako bismo uočili postoje li još neka problematična mjesta. Taj se dan proba snimatelja odužila, bacali su kamenje u jamu i usklađivali snimanje svih kamera. U jami je bilo previše ljudi pa smo odgodili naš ulazak u jamu za idući dan. Pred kraj dana vrijeme se pogoršalo počela je jaka kiša s olujnom burom koja je u baznom logoru već rasturila većinu šatora, dok smo glavni šator morali sidriti užetima. Idilična Velebitska jesen pretvorila se u noćnu moru. Bura je doslovce odpuhala plan o sutrašnjem skoku, veći dio snimateljske ekipe još se iste večeri povukao u Paklenicu, a austrijski penjači nisu mogli doći sebi od iznenđenja da vrijeme na tako niskom brdu može biti toliko opako.

U utorak 28. rujna 2004. godine priča se ponavlja. Ekipa spašavatelja u nešto izmjenjenom sastavu: Robert Dado, Ivica Radić, Damir Lacković, Filip Filipović, Ivan Host i ja odlazimo put Velebita.

Drugi pokušaj

Srijeda 29. rujna 2004. godine – dan D. Vrijeme je stabilno, gotovo idealno. Svi smo na svojim mjestima, helikopter za spašavanje je u pripremi. Čekamo... Počinje odbrojavanje... Three minutes to left...Three, Two, One, Exit... Ništa se ne dešava... Radić, Lacković i ja se gledamo... Zar nije trebao skočiti?... Zar je to još jedna proba?... Je li se predomislio?... Javljaju da Felix ima problema s MP3 playerom na kojem ima snimljeno odbrojavanje i zvučnu signalizaciju za otvaranje padobrana... Skok će malo kasniti dok se ne sredi tehnika.

Tišinu prekine novo odbrojavanje... Three minutes to left... Three, Two, One, Exit... Ostalo već znate... Srećko je ušao u legendu, a davni san špiljara je ostvaren.

Tehnički podaci o skoku

Sam skok trajao je ukupno 10 sekundi. Felix Baumgartner imao je 7,5 sekundi slobodnog pada te je na 140 m dubine otvorio padobran, napravio blagi zavoj i izvrsno doskočio na planirano mjesto, precizno u metar. Ovaj poduhvat zasigurno je jedan od najzahtjevnijih u svijetu.

 

Jama Mamet - plan skoka

Jama Mamet nije jedinstvena u svijetu po B.A.S.E. skoku, ali je svakako posebna jer je tehnički i psihički vrlo zahtjevna. Prva jama u koju je skočio neki čovjek s padobranom je Sotano de las Golondrinas u Meksiku. Prvi skok izveo je Mark Hewitt iz USA u srpnju 1995. godine. Do danas je u ovu jamu skakalo 139 B.A.S.E skakača i izvelo preko 400 uspješnih skokova. Taj podatak dovoljno govori da je skok u ovu jamu relativno jednostavan. Previsna vertikala u Sotano de las Golondrinas s niže točke ulaza iznosi 333 m, a s više točke 376 m. Ulaz je dimenzija 50 x 60 m, a dno je 130 x 270 m. Sotano de las Golondrinas ima otvor sličnih dimenzija kao Mamet, ali je gotovo dvostruko dublja čime je manevarski prostor znatno veći. Površina za doskok ogromnih je dimenzija što se vidi s fotografije, dok je u Mametu površina doskaka na dnu blizu stijene, površine svega oko 10 m2, nagiba oko 20°, pa treba slijetati po izohipsi. U Mametu je problematično prvih 100 m gdje skakač leti relativno blizu stijeni, a padobran može otvoriti tek negdje oko 140 m dubine. Vrijeme otvaranja mora biti vrlo precizno jer prerano i prekasno otvaranje može završiti kobno.

No pravu usporedbu može dati tek osoba koja skoči u obje jame. Do tada, tko zna...

www.speleologija.hr

Povodom današnjeg spektakularnog skoka austrijskog pilota i padobranca Felixa Baumgartnera iz stratosfere prisjetiti smo se još jednog njegovog spektakularnog skoka, onog u jamu Mamet. Jama se nalazi na južnom dijelu Velebita. Poseban prilog posvećen tom skoku objavljen je na
Pon, 23-11-2020, 16:57:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.