Zahtjevi iz Lepoglave

 

»Pozivamo Vladu RH kao mogućeg predlagatelja izmjena Zakona o kaznenom postupku ili izravno Hrvatski sabor da predlože promjenu čl. 490 ZKP i to st. 3. i 4. tako da se omogući revizija ne samo političkog procesa protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca nego i procesa protiv više stotina svećenika i domoljuba koji su živjeli i sanjali samo jedan san - slobodnu hrvatsku državu« - riječi su iz izjave sudionika znanstvenog skupa o temi »Kardinal Alojzije Stepinac svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće«. Taj je skup održan u organizaciji Varaždinske biskupije i župe Lepoglava u Lepoglavi u petak 5. prosinca u povodu 10. obljetnice beatifikacije kardinala Stepinca i 57. obljetnice njegova prelaska iz zatvora Lepoglava u kućni pritvor Krašić, a zajedno s misom kardinala Josipa Bozanića u zatvorskoj ćeliji u kojoj je boravio bl. Stepinac, slavljenoj u nedjelju 7. prosinca zajedno sa zatvorenicima, zaključak je proslave 10. obljetnice beatifikacije koja je poslužila aktualizaciji života, djela i mučeništva još uvijek u dijelu domaće i svjetske javnosti osporavanoga »najsvjetlijeg lika Crkve Božje u Hrvata«.

U toj je izjavi također zatraženo »osnivanje pravno-povijesne komisije koja bi imala zadatak da objektivno i znanstveno utemeljeno - sine ira et studio - dadne svoj pravno-povijesni sud o svim političkim procesima u razdoblju od godine 1945. do 1990. na tlu bivše komunističke Jugoslavije«. Oba zahtjeva iz Lepoglave imaju uporište u više objektivno opravdanih razloga, te bez obzira na to kakav će izazvati odjek ili odgovor službenih vlasti, Vlade i Hrvatskog sabora a i šutnja je rječit odgovor), ti zahtjevi postaju specifični znak sadašnjega povijesnog trenutka hrvatskoga društva i hrvatske države. Ako bi se sudilo po reakciji medija na te zahtjeve, onda ne bi trebalo previše očekivati. Hrvatska je televizija, za razliku od rujna kad je u dnevniku prešutjela da je u Zagrebu bio održan simpozij o kardinalu Stepincu o kojem su tada govorili isključivo gosti stručnjaci iz inozemstva, u toj emisiji 5. prosinca izvijestila o skupu o Lepoglavi prešućujući izjavu upućenu vlastima s toga skupa, no ipak dopuštajući prof. Horvatiću tek da kaže da je očito potrebna revizija toga procesa i da je za to potrebna promjena Zakona o kaznenom postupku.

Dnevni listovi ili su prešutjeli ili su kao Večernji list i Vjesnik donijeli nekoliko redaka o skupu prešućujući zahtjeve za revizijom procesa i osnivanjem pravno-povijesne komisije, a Jutarnji list tek je na svojoj internetskoj stranici u nedjelju 7. prosinca izvijestio o izjavi kojom je zatražena revizija procesa nadbiskupu Stepincu i drugim žrtvama političkih sudskih procesa, prešućujući drugi zahtjev da se osnuje pravno-povijesna komisija. Lepoglavski skup, na kojem su u prvom dijelu nastupili pravni stručnjaci, otkrio je da Deklaracija o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu (koju je donio Hrvatski sabor 14. veljače 1992. i u kojoj se kaže »da je kardinal Alojzije Stepinac nepravedno osuđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu« te da »iako hrvatski narod i Katolička Crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor, kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske, izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu«) ipak nije mogla, zbog trodiobe vlasti, ukinuti odluku jugoslavenskoga suda, a što praktično znači da je ta odluka još uvijek pravno na snazi.

Sudionici skupa došli su do jasnoće da je potrebna odluka sudske vlasti; a da bi sudska vlast mogla promijeniti presudu, potrebna je revizija koja bi dala pravno uporište za takvu odluku. Budući da je odredbom čl. 490 Zakona o kaznenom postupku određeno da se revizija može zatražiti i to samo od rodbine nepravedno politički osuđenih u roku od dvije godine, i budući da je taj rok istekao 31. prosinca 2000. godine, zatraženo je od Vlade ili Hrvatskoga sabora da promjenom zakonskih odredaba ponovno omoguće revizije namještenih političkih procesa iz doba komunizma. Sudionici lepoglavskoga skupa također u svojoj izjavi podsjećaju: »Budući da ne zastarijevaju ratni zločini, to pogotovo ne bi smjeli zastarijevati 'zločini nepravde', tj. 'juridički zločini' prema tisućama hrvatskih domoljuba koji su nevino osuđeni te su izdržavali svoje zatvorske kazne u jugoslavenskim tamnicama samo iz razloga što su drugačije mislili«.

Izbjegavajući svaku spekulaciju kakav će ishod polučiti zahtjevi iz Lepoglave, potrebno je istaknuti njihovu osobitu važnost u kontekstu sadašnje nespremnosti političara, sudstva i medija u suvremenome hrvatskom društvu da se objektivno postave prema fenomenu, učincima i žrtvama totalitarističkoga komunizma, da se principijelno postave prema svemu što je bilo zlo i da na taj način pomognu oslobođenju još uvijek iznutra okovanoga hrvatskog društva. Odsutnost političke volje, nespremnost odgovarajućih državnih tijela te pristranost većine medija, uključujući i javnu televiziju, onemogućuju da se stvarno rehabilitiraju nevine žrtve, da se ispravi povijesna nepravda, da objektivna istina o njima i njihovu djelovanju bude općeprihvaćena i ugrađena kao povijesna pouka za budućnost i boljitak hrvatskoga društva, da se prošlost prepusti istraživačima povijesti te da se intelektualne, duhovne i stručne snage usmjere na rješavanje aktualnih kriza, neorganiziranosti, nedovršenosti demokratskih, gospodarskih, kulturnih i svih drugih aktualnih procesa.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

{mxc}

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.