Dva odlikovanja, jedan Šeks

U svezi s tužbom koju je, kako su ovih dana prenijeli mediji, Vladimir Šeks podnio protiv Republike Hrvatske, pred Europskim sudom za ljudska prava, mnogi su me pitali što mislim o tom njegovu „pravdoljubivom“ postupku. Tribina HKV Drago KrpinaUmjesto komentara, podastirem odlomak „Dva odlikovanja jedan Šeks“ iz svoje knjige „Tiranija kameleona“ (2007.) kao možebitni prilog skici za njegov cjelovitiji politički portret. Tekst je u nastavku.

»Uručujući Stipi Mesiću najveće državno odlikovanje, za kojeg je samo nekoliko mjeseci ranije tvrdio da je stupidan, klaun, dvorska luda, šarlatan..., Šeks je demonstrirao najgoru vrstu političkog licemjerstva, neukusa i nemorala. Ne trepnuvši okom, Šeks i Sanader dojučerašnjeg stupidana, klauna i dvorsku ludu koji „izvrgava ruglu funkciju predsjednika Republike“ prometnuli su u zaslužnika i odličnika čiji je „doprinos međunarodnoj afirmaciju Hrvatske, kao zemlje demokracije i vladavine prava, koja je prigrlila demokratske standarde, nemjerljiv“. Tolika količina prijetvornosti i dvoličnosti pred očima svekolike domaće i svjetske javnosti hrvatski građani mogli su doživjeti samo kao drsko i bahato vrijeđanje njihove zdrave pameti.

Najveći dio svog predsjedničkog mandata „Stupidan Mesić“ posvetio je besramnom obračunavanju sa svojim mrtvim prethodnikom, prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Šeks to vrlo dobro zna i svojevremeno je mnogo toga izgovorio u obranu predsjednika Tuđmana od „Stupidanovih“ primitivnih izljeva mržnje. Dok je predsjednik Tuđman bio živ, Šeks, je, u svakoj prilici, izražavao prema njemu kao državniku duboko divljenje i poštovanje.

Svoju zahvalnost predsjedniku Tuđmanu Hrvatska demokratska zajednica izrazila je na poseban način prigodom obilježavanja desete obljetnice svog postojanja, 26. lipnja 1999. u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“, kad mu je na svečanoj sjednici Glavnog odbora i svih tijela HDZ-a, a na temelju Odluke Predsjedništva stranke, dodijeljena Povelja zahvalnosti. Čovjek koji je predsjedniku Tuđmanu uručio spomenuto Povelju, pročitavši i obrazloženje za njezinu dodjelu, i tad je bio Vladimir Šeks. šeksUručujući priznanje utemeljitelju HDZ-a i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, u ime stranke, Šeks je tada kazao:

„(...) Dr. Tuđman je, ujedinivši mudrost znanstvenika i političara, iskazao najveću razboritost i hrabrost istinskog vođe hrvatskog naroda u odlučujućim bitkama za neovisnu, samostalnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku. Ispunio je svoja povijesna obećanja i kao prvi državni poglavar slobodne i demokratske Hrvatske završio tisućljetnu borbu hrvatskog naroda za vlastitu državu. (...)“

Nazočni u dvorani odgovorili su dugim i gromoglasnim pljeskom iskazujući svoje oduševljenje i suglasnost da se predsjedniku Tuđmanu dodjeli Povelja zahvalnosti. Svemu što je Šeks izgovorio o djelu predsjednika Tuđmana, uručujući mu Povelju zahvalnosti, od razlaza s HDZ-om 1994. godine na najprimitivniji način proturječio je „Stupidan Mesić“, i za Tuđmanova života a napose nakon njegove smrti. Optuživao ga je, bez ikakvih dokaza, za navodnu agresiju na BiH, za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske, za pljačku desetaka milijardi dolara. Izjednačavao ga je s ratnim zločincem, srpskim Hitlerom, Miloševićem.

Tajno je u Haagu svjedočio protiv njega iznoseći najgnusnije lažne optužbe. Otvorio je njegov arhiv domaćim i stranim novinarima, ali i stranim obavještajnim službama. Pričao je o njemu, kad je već bio mrtav, bestidne i morbidne viceve….

Načinom na koji se odnosio prema svom, mrtvom, prethodniku na mjestu predsjednika Republike, „Stupidan Mesić“ sramotio je Hrvatsku pred cijelim svijetom pokazujući kako u njoj najviši državni dužnosnici ne poštuju elementarna pravila političke kulture i demokratskog ponašanja, kako protivno Ustavu i zakonima otkrivaju dokumente bitne za nacionalnu sigurnost, kako im je pijetet prema mrtvima nešto posve nepoznato.

U članku 7. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske piše:

„Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom dodjeljuje se poglavarima država kao najviši izraz priznanja Republike Hrvatske za njihovo djelovanje na uspostavi suverene Republike Hrvatske, izniman doprinos njezinu međunarodnom ugledu i položaju te za visoki doprinos razvitku međudržavnih odnosa između Hrvatske i drugih zemalja.“

Sanader i Šeks prepoznali su iznimne „Stupidanove“ zasluge o kojima se govori u citiranoj zakonskoj odredbi baš u povodu desete obljetnice osloboditeljske akcije Hrvatske vojske i policije „Oluje“. Taj veličanstveni i po povijesnom značaju neusporedivi pothvat Hrvatskih oružanih snaga, pod vrhovnim zapovjedništvom predsjednika Tuđmana, bio je presudan za konačnu uspostavu suverene i demokratske Hrvatske na cjelokupnom njezinom državnom teritoriju. Kojih li su se zasluga „Stupidana Mesića“ sjetili Sanader i Šeks za uspjeh prijelomne hrvatske vojne i političke pobjede „Oluje“? Zar su Sanader i Šeks zaista zaboravili da je u vrijeme kad su pripreme za „Oluju“ već bile u punom zamahu, u proljeće 1994. godine, „Stupidan Mesić“ pokušao izvesti puč u Hrvatskom državnom saboru, koji zamalo nije uspio. Misle li zaista „Stupidanovi“ odlikovatelji da bi bilo „Oluje“ da je njegov pokušaj prevrata uspio? A malo je nedostajalo da se to dogodi. Na kraju krajeva Mesićevi „ustanici“ protivili su se pokretanju „Oluje“, povodom čije desete obljetnice ga sad Sanader i Šeks odlikuju.

Jedan od njihovih glavnih ideologa Josip Boljkovac u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 2. kolovoza 1994. izjavio je: „Ići u rat, mislim da je to ludost, nismo sposobni za njega niti psihološki niti vojnički, a najvažnije, svijet nas u tome ne bi podržao: dobili bismo sankcije.“

Jesu li Sanader i Šeks zaista zaboravili da je „Stupidan Mesić“, u svibnju 1994., kad već nije uspio u svojim pučističkim namjerama uputio pismo u Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država u kojem Hrvatsku optužuje kao „suagresora“ na Bosnu i Hercegovinu, izjednačujući njezinu ulogu sa agresorskom Srbijom, a predsjednika Tuđmana sa zločincem Miloševićem? Jesu li Sanader i Šeks zaista zaboravili da su upravo na temelju tajnog i sramotnog svjedočenja „Stupidana Mesića“ u Haagu podignute optužnice protiv najzaslužnijih hrvatskih generala iz „Oluje“ u kojima se ta osloboditeljska, državotvorna i legitimna hrvatska vojna operacija označava kao „zločinački pothvat“, a predsjednika Tuđmana kao arhitekta tog „zlodjela“? Ništa od toga ni Sanader ni Šeks nisu zaboravili. Oni su samo zaboravili na minimum političkog i ljudskog morala i poštenja. Oni su zanemarili posljednju granicu neukusa i beščašća. stjepanmesicOni su, dodjeljujući najviše državno odlikovanje „Stupidanu Mesiću“ za njegov „nemjerljiv doprinos međunarodnoj afirmaciji Hrvatske“ i to u prigodi obilježavanja desete obljetnice „Oluje“ pokazali da je zapravo nemjerljiv njihov politički i ljudski nemoral.

Kao što se Šeks nije zasramio uručivati najviše državno odlikovanje čovjeku kojeg je do jučer nazivao najpogrdnijim imenima, ni Mesić nije pokazao ni malo nelagode primajući odlikovanje iz njegovih ruku.

Evo još jedne ilustracije koja će pokazati koliko je, barem za ljude „čvrsta karaktera i postojana značaja“ kao što su Mesić i Šeks, kratak put od najvulgarnijih međusobnih uvreda do najviših međusobnih odlikovanja.

Novinar „Nacionala“ postavio je Mesiću u intervjuu od 13. veljače. 2001. godine slijedeće pitanje: „Kako doživljavate osobna vrijeđanja, posebice ono što je na vaš račun izgovorio Vladimir Šeks nazvavši vas Stevanom Mesićem?“

Mesić je odgovorio situirajući Šeksove uvrede u politički i idejni kontekst, ali i prisjećanjem na neke detalje iz Šeksove odvjetničke karijere:

„Vrijeđanja najviše govore o onima koji ih izgovaraju, mnogo više nego o meni. Riječ je o rasizmu, pa mogu reći čak i o fašizmu. Takve poruke su svojedobno slali fašisti kad su u Njemačkoj dolazili na vlast. Prema tome oni se tako najbolje legitimiraju. Uvrede koje je izrekao gospodin Šeks ne bih komentirao jer je on na ekavici pisao molbe da ga u Srbiji prime za advokata. Lijepo je sve protumačio na ekavici, dok ja nisam mogao dobiti mjesto odvjetnika ni u Srbiji ni u Makedoniji niti bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji. Šeks je pak dobio. No s njim se ne bih opterećivao, to dolazi u obzir tek kad donese rezultate alkotesta.“

Ostalo je nepoznato je li Mesić tražio od Šeksa da mu dostavi rezultate alkotesta prije nego li će iz njegovih ruku primiti „Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom“ kao i to je li Šeks, prije nego što mu je odličje uručio, tražio dodatno utvrđivanje Mesićeva identiteta kako se ne bi dogodilo da, umjesto Stipu, odlikuje Stevana.

Nekoliko dana nakon što je Šeks ovjenčao „Stupidana Mesića“ „Veleredom kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom“, razgovarao sam sa zastupnicom HDZ-a u Hrvatskom saboru Zdenkom Babić-Petričević, za koju znam da je uvijek osjećala iskreno poštovanje prema predsjedniku Tuđmanu. Upitao sam je:

„Zdenka, reci mi, molim te, jesi li i ti glasovala za to odlikovanje Mesiću?“ Odgovorila mi je jedva čujnim glasom: „Jesam.“

Upitao sam je nakon kraće stanke: „Namjeravaš li ti još koji put otići na Tuđmanov grob?“ Nije mi ništa odgovorila. Vidio sam tek kako joj se oči pune suzama.«

Drago Krpina

Sri, 24-02-2021, 21:18:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.