Nema žurbe oko trajnih rješenja na Balkanu

Što je zapravo donio srpsko-kosovski sporazum o normalizaciji odnosa potpisan prije tjedan dana u Bijeloj kući, pod pokroviteljstvom predsjednika Trumpa i koja je njegova stvarna težina? Jesu li srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski premijer Avdullah Hoti zaista "potpisali jedno veliko ništa“, kako to vidi bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović? Je li Vučić ostvario još jednu "veliku srpsku pobedu“, kako uvjerava on sam? Ili je TrumpVučić morao potpisati nešto što je tek korak do beogradskog priznanja države Kosovo, kako to tumači Hotijeva medijska potpora?

Sve te i slične ocjene srpsko-kosovskog sporazuma o normalizaciji odnosa imaju u sebi neko zrnce istine, ali promašuju cijeli smisao ovog sporazuma.

Vučić i Hoti nisu bili pozvani u Bijelu kuću da bi iz nje izišli s riješenim srpsko-kosovskim sporom oko kosovske državnosti, već da bi SAD u izbornoj godini, uoči višemjesečnog vanjskopolitičkog vakuuma, potvrdio svoju prisutnost na Balkanu u ovoj fazi dovršavanja država nastalih raspadom bivše Jugoslavije i da bi uoči američkih predsjedničkih izbora Donald Trump u svoj bliskoistočni model rješavanja kroničnih međudržavnih sporova putem otvaranja gospodarske suradnje uvezao i srpsko-kosovski spor. Dakle, tim je sporazumom tek potvrđen novi američki pristup rješavanju (i) srpsko-kosovskog spora.

Donald Trump je njime ostvario svoje ciljeve. Srpsko-kosovski sporazum tek podcrtava njegov bliskoistočni uspjeh, Srbija Kosovonovi model koji se sastoji u rješavanju izraelsko-palestinskog pitanja njegovim praktičnim zaobilaženjem, preko niza normalizacijskih sporazuma Izraela s proameričkim arapskim državama Arapskog poluotoka.

Taj proces kulminirat će 15. rujna u Bijeloj kući svečanim potpisom sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), kojim će i službeno biti uspostavljeni diplomatski odnosi dviju država, nakon što se gospodarski sadržaji postignutog sporazuma već gotovo mjesec dana ubrzano provode.

Očekivati je da primjer UAE slijede druge američke saveznice s Arapskog poluotoka, čime SAD postiže svoj strateški cilj: stvara se proamerički arapsko-izraelski blok protiv iranskog utjecaja, a izraelsko-palestinski odnosi prestaju biti točka koja definira geopolitičke odnose na Bliskom istoku.

Američko jamstvo

Srpsko-kosovski sporazum o normalizaciji u ovom je trenutku zapravo u službi tog značajnijeg i većeg bliskoistočnog procesa. I u njega je američki predsjednik uvrstio ono što mu je za taj veći proces važno: Vučićevu obvezu da u Izraelsljedeću godinu dana premjesti srpsko veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem, kao i Hotijevu obvezu da Kosovo učini isto.

No, za razliku od Vučića, Hoti nešto i dobiva zauzvrat – praktično američko jamstvo za izraelsko priznanje Kosova. Hoti zapravo nema problema slijediti američku vanjsku politiku, jer je Kosovo i ostvarilo i dosad održalo svoju državnost pod američkim pokroviteljstvom.

Aleksandar Vučić tu ima gotovo nepremostiv problem zbog svoje već prenapregnute vanjskopolitičke kombinatorike. Kineski vođa Xi Jinping mu je već najdraži prijatelj s kojim gradi Srbiju i liječi koronu, Vladimir Putin mu je najvažniji vojni i politički saveznik, EU kao takva mu je najdraži izvor novca…

A sad u to treba uklopiti i Trumpov zahtjev za premještanjem veleposlanstva u Jeruzalem, kojim ljuti doslovce sve svoje prijatelje i saveznike, zahtjev za diverzifikaciju opskrbe plinom, čime ljuti dragog Vladimira, zahtjev da opremu za 5G mrežu neće naručivati od "nepouzdanih dobavljača“, čime ljuti dragog Xi Jinpinga…

Zapravo, Vučić je iz SAD-a došao s papirom u kojem potpisuje da se svrstava uz američku politiku, što je iz njegove EU SADpozicije praktički neostvarivo. A zauzvrat dobiva pojačan angažman USAID-a u Srbiji, kao pandan ruskom "humanitarnom“ centru u Nišu! I priliku da se još malo igra u Crnoj Gori.

Zato ne treba čuditi njegova predstava prigodom potpisivanja sporazuma u Bijeloj kući, kada glumi da ne zna da je dogovorio premještanje veleposlanstva u Jeruzalem i niz drugih stvari. Ili, predstava kako je iz sporazuma izbacio navodnu točku 10 o međusobnom priznanju Srbije i Kosova, koje uopće nije bilo na dnevnom redu.

Uopće se nije radilo o tome da se postigne neki povijesni pomak između Srbije i Kosova, već da SAD pokaže EU-u da Washington i dalje vodi glavnu riječ u državnom ustrojavanju Balkana, a ne ni Bruxelles ni Berlin. Druga je poruka: da nema žurbe oko trajnih rješenja na Balkanu, da je SAD-u važnije zaustaviti utjecaj Kine i Rusije nego naći trajno rješenje.

Također je već prilično izvjesno da će to novo rješenje dogovarati neki novi ljudi. Ljetos je iz procesa optužnicom za ratne zločine izbačen Hashim Thaci (bila je to EU inicijativa, ali ni Trump nije žalio). Porazom Đukanovićeva DPS-a u Crnoj Gori trasiran je njegov silazak s političke pozornice. Bosanskohercegovačka vječna trojka Dodik - Čović - Izetbegović mogli bi biti sljedeći na redu.

U tom je kontekstu razumljivo da Vučiću tako puno znači poklonjena Trumpova penkala i ključevi Bijele kuće.

No, nisam baš sigurna da će ti ključevi nagodinu otključavati Bijelu kuću. Ma tko u njoj bio. Bit će to prije – ključ za jednokratnu uporabu.

Višnja Starešina
Slobodna Dalmacija

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.