Natječemo se u dekadenciji, a pred nama su eurogedon i dolargedon

Nazovite me Oswaldom Spenglerom ako hoćete, ali teško mi je ne zaključiti kako se i Sjedinjene Američke Države i Europska unija trenutno natječu u dekadenciji. Dvije vodeće zapadne države kao da nisu u stanju nositi se s dugom i deficitom koje su nagomilale njihove vrlo slične varijante liberalnog demokratskog kapitalizma. Njihovi političari kao pijani plešu po rubu stečaja.

WashingtonAko krizni sastanak čelnika eurozone u četvrtak ne smiri tržišta, dio eurozone mogao bi pasti za nekoliko dana. U Washingtonu se odbrojava vrijeme do dana D, 2. kolovoza, kada po riječima američke vlade ona više neće moći plaćati račune unutar postojećeg plafona od 14,3 bilijuna dolara. Dva najveća gospodarstva na svijetu teturaju na rubu eurogedona i dolargedona.

Čini se da će Amerika odstupiti s ruba, premda temeljni problem neće riješiti. A Europa? Ne bih s tim računao.

Zapadni natjecatelji u dekadenciji razlikuju se u mnogome. Sve veći američki dug opasnost je za vjerodostojnost i moć te zemlje u svijetu; on ne prijeti uniji. Kriza eurozone u pitanje dovodi samu budućnost mlađe i manje čvrste unije.

EU je zajednica 27 suverenih država, a proračun unije raspolaže sa samo 1% njihovog zajedničkog BDP-a. Javni dugovi tih država razlikuju se, od skoro 150 posto u Grčkoj do 7 posto u kreposnoj Estoniji. SAD je savezna država s vladom koja raspolaže s malo manje od četvrtine BDP-a – dok vlade europskih država obično imaju oko polovine.

Amerika i EUAmeričke republikance i demokrate više dijeli ideologija nego je to slučaj kod velikih europskih stranaka. Amerikance dijeli ideologija, a Europljane nacionalnost. U europskoj krizi republikanci su Nijemci. Njemačka kancelarka Angela Merkel Bruxellesu je ono što je republikanski čelnik Eric Cantor Washingtonu: moćna i kratkovidna blokadaAmeričke republikance i demokrate više dijeli ideologija nego je to slučaj kod velikih europskih stranaka. Amerikance dijeli ideologija, a Europljane nacionalnost. U europskoj krizi republikanci su Nijemci. Njemačka kancelarka Angela Merkel Bruxellesu je ono što je republikanski čelnik Eric Cantor Washingtonu: moćna i kratkovidna blokada.

Američki dug narastao je zahvaljujući smanjenju poreza koje je uveo predsjednik George W.Bush i troškovima ratova kao i sve većoj potrošnji u zdravstvu i socijalnoj skrbi – a zatim spašavanju banaka i velikoj Obaminoj keynesijanskoj proračunskoj potrošnji nakon financijske krize. Europljani obično nemaju velikih smanjenja poreza, a ne vode ni ratove. S nekoliko iznimaka kao što su Britanija i Francuska, njihova potrošnja za obranu smanjila se s malene na sitnu.

No Europljani su u posljednjem desetljeću imali svoje vrste orgija trošenja. U to se ubrajaju neodgovorno trošenje i uzimanje zajmova u državama na periferiji eurozone, u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj, što su omogućili zajmovi neodgovornih francuskih i njemačkih banaka. I jedni i drugi bili su se uljuljali u osjećaj lažne sigurnosti kamatnim stopama i obećanjem tipa svi za jednoga, jedan za sve.

EUPostoje, znači, razlike među dvjema stranama Atlantika. No začeprkamo li malo dublje, naći ćemo velike sličnosti. Jer zapravo je ovo strukturna kriza liberalnog demokratskog kapitalizma – ili, ako više volite naglasiti politiku, liberalne kapitalističke demokracije – kakva se razvila u srcu Zapada posljednjih desetljeća.

Na obje strane Atlantika živjeli smo iznad svojih mogućnosti. Na grafikonima se vidi kako su se u posljednjih 40 godina gomilali korporativni dugovi, dugovi u domaćinstvima i državni dugovi. S nacionalizacijom privatnih dugova nakon financijske krize i padom rasta i državnih prihoda javni dug počeo je rasti kao temperatura u pregrijanom automobilu na opasnih 90%, 100%, 110% BDP-a.

Naš financijski sustav - koji je privatizirao profit, a socijalizirao rizik – mora snositi znatan dio krivice. (Prema Državnom uredu za statistiku prošle su godine britanski bankari i brokeri sebe smatrali vrijednima bonusa od 14 milijarda funta). I neumoljivi konzumerizam koji reklamira otkrivanje sve rafiniranijih načina proizvodnje „potreba". I očekivanja poslijeratne baby-boom generacije da će rasti zdravstvena zaštita, socijalna sigurnost i mirovine: opravdana nada, reći ćete, da nije kupljena na trošak naše djece.

Iznad mogućnostiAmerički dug narastao je zahvaljujući smanjenju poreza koje je uveo predsjednik George W.Bush i troškovima ratova kao i sve većoj potrošnji u zdravstvu i socijalnoj skrbi – a zatim spašavanju banaka i velikoj Obaminoj keynesijanskoj proračunskoj potrošnji nakon financijske krize. Europljani obično nemaju velikih smanjenja poreza, a ne vode ni ratove. No Europljani su u posljednjem desetljeću imali svoje vrste orgija trošenja. U to se ubrajaju neodgovorno trošenje i uzimanje zajmova u državama na periferiji eurozone, u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj, što su omogućili zajmovi neodgovornih francuskih i njemačkih banakaRazlike između SAD-a i Europe ovdje se previše naglašavaju. Podaci na mrežnoj stranici factcheck.org pokazuju da skoro polovina američke savezne potrošnje ide na ono što Europljani nazivaju socijalnom državom. (Preciznije rečeno, programi socijalne sigurnosti, Medicare, Medicaid, dječje zdravstveno osiguranje i pomoć zaposlenima s niskim primanjima ukupno su iznosili 46,9 posto potrošnje u fiskalnoj godini 2010.) To je polovina četvrtine BDP-a, a ne dvije trećine polovine kao u velikodušnim europskim socijalnim državama, ali još uvijek je to lavovski dio – koji raste.

Zatim je tu politika. Ono što se danas zbiva na obje strane Atlantika perverzija je demokracije. Sastoji se u tome da se nekima s pravom glasa daje nešto što oni žele kratkoročno umjesto da se većini predloži nešto dugoročno – i sebe kratkoročno izloži riziku nepopularnosti, što čine svi dobri vođe. Kolumnist The New York Times-a David Brooks kaže da su američki republikanci prošli tjedan odbili dogovor kojim bi se za deset godina američka državna potrošnja smanjila za najmanje 3 bilijuna dolara. U Europi valja usporediti Helmuta Kohla i Merkel. On je vodio njemačko javno mnijenje, ona ga je slijedila do ruba ponora.

KinaTo je politika izuzetno responsivna na novac, posebne interese, medijske kampanje, skupine za pritisak i zadnje rezultate ispitivanja javnosti ili lokalne izbore. Nije slučajno da se Washington i Bruxelles natječu za naslov lobističkog raja. Ispada da ove dvije velike države ništa ne znaju bolje od gomilanja određenih interesa – i zadovoljavanja što više njih odjednom.

Ovdje odzvanja stari argument. U Federalističkom spisu br.1 James Madison tvrdi da bi velika republika bolje branila opće dobro od posebnih interesa i skupina nego malene države. Nedostojnim kandidatima bilo bi teže „uspješno se baviti nemoralnim vještinama kojima se izbori često provode." Mudri, dalekovidni predstavnici „profinili bi i proširili poglede javnosti." Montesquieu je stoga bio u krivu kad je govorio da bi demokracija najbolje funkcionirala u manjim cjelinama, a bila teže održiva u velikima.

Kineska komunistička stranka ide korak dalje. S 3 bilijuna dolara u sefu –Safe je ovdje akronim od China's State Admisnistration od Foreign Exchange – ona tvrdi da je Narodna Republika pronašla bolji, djelotvorniji način upravljanja velikim, različitim teritorijem.

Zadaća koju sada imaju ove dvije velike liberalne demokracije na Zapadu jest dokazati da je Madison u pravu, a Spengler i kineski komunisti u krivu. Dosad smo od toga napravili priličnu zbrku.

Timothy Garton Ash
The Guardian

Sub, 28-05-2022, 08:26:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.