Njemačka vanjska politika: Vrijeme za novi način razmišljanja
Ponašanje njemačke vlade na glasovanju u UN-ovom Vijeću sigurnosti o Libiji postalo je simbolom vanjskopolitičke dezorijentiranosti, koji š
teti glavnom zaštitnom znaku njemačke diplomacije: ideji političkog kontinuiteta.
Jasno je da su ti predznaci dodatno zakomplicirali. U sjedištu vlade kao i u ministarstvu vanjskih poslova sve je manje operativne nacionalne politike, ako izuzmemo njegovanje bilateralnih odnosa. Sve se koordinira preko Bruxellesa. To je toliko neprirodno, pa čak iako se tamošnji tim koji čine Herman van Rompuy i Catherine Ashton ne može podičiti junačkim djelima. Važno je jedinstveno predstavljanje europske vanjske politike.
Mnoge se rasprave moraju sve više promatrati s europskih aspekata – što se najbolje vidi po raspravi oNacionalna politikaU sjedištu vlade kao i u ministarstvu vanjskih poslova sve je manje operativne nacionalne politike Grčkoj. Isto vrijedi i za njemačku debatu za stalno mjesto u Vijeću sigurnosti. Lijepo je bi bilo kada bi ministar vanjskih poslova G. Westerwelle kao predsjedavajući mogao voditi sjednice na kojima bi se pripremao ulazak Južnog Sudana u međunarodnu zajednicu i raspravljalo o unutarnjopolitičkoj i vanjskopolitičkoj ulozi Sirije.
No jačanje prestiža imat će samo smisla, ako Merkel i Westerwelle u okviru reforme Vijeća sigurnosti ozbiljno započnu borbu za europsko mjesto u tom svjetskopolitičkom gremiju. To bi bio klasični bilateralni izazov, jer bi se u tom slučaju Velika Britanija i Francuska morale odreći te privilegije koja je nastala u poslijeratnom poretku i koja danas više nema veze s realnošću.
Ujedinjenoj Njemačkoj bilo bi dobro da postane motorom takvog europskoj ujedinjenja. No u tom bi se slučaju mogla zamjeriti Parizu i Londonu.
Drugi aspekt: Njemačka vanjska politika mora se boriti za nacionalne gospodarske interese. To je neupitno. Jer ako se Njemačka ne angažira, 
Nacionalni interesiNjemačka vanjska politika mora se boriti za nacionalne gospodarske interesedruge će zemlje profitirati od pokreta moralista. Kancelarka i članovi njene vlade također su trgovački putnici.
No problem izvoza oružja posve je drugo pitanje. Za prodaju osam patrolnih brodova Angoli sigurno ima razloga. Jedan od njih je i zaštita od ilegalnog iskorištavanja obalnih voda. Ali ne može se istovremeno pomagati pokretima za slobodu u Libiji i Egiptu, a istovremeno jedno tako siromašnom i krajnje korumpiranom režimu pružati ruku i nuditi vojnu suradnju. To jednostavno ne ide jedno s drugim.
Vanjska politika – izuzev Ostpolitik iz 1972. – nikada nije bila presudna za ishod izbora. Stoga ne čudi da rasprave o njemačkim ciljevima nažalost nema.
Thomas Wittke
Generalanzeiger
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
