Laurent Wauquiez: Proširenje EU mora biti rigorozno do samoga kraja

Uoči prvog saslušanja Ratka Mladića, bivšeg vojnog vođe bosanskih Srba, pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, ministar europskih poslova Laurent Wauquiez za Le Figaro govori o posljedicama tog uhićenja na balkanske zemlje.

Bruxelles pozdravlja „povijesnu gestu", a Nicolas Sarkozy kaže da je to „još jedna etapa u integraciji". Kakve su za Srbiju posljedice uhićenja Ratka Mladića?

To uhićenje podsjeća nas na prvu zadaću Europe, a to je osiguravanje mira na europskom kontinentu. Da nije bilo europskog pritiska, Mladić zasigurno ne bi bio uhićen te bi zločin u Srebrenici ostao nekažnjen. Treba pozdraviti vrlo hrabru odluku srpskog predsjednika Borisa Tadića. Naposljetku, Srbija je pokazala da se može hrabro suočiti sa svojom prošlošću kako bi se mogla pridružiti europskoj obitelji. Približava se dan kada će se Srbija pridružiti EU i zbog toga se možemo samo radovati.

A što se tiče Hrvatske?

Stav Francuske počiva na dvama uvjerenjima. Prvo, Hrvatska će biti 28. članica Unije. Ona može biti istinska „priča o uspjehu" proširenja. To je zemlja koju Francuzi dobro poznaju: godišnje ju posjećuje 400 000 francuskih turista. Francuska je u njoj peti po redu inozemni ulagač. No s druge pak strane, trebamo izvući lekciju iz prošlosti: bilo je mnogo vraćanja unatrag. Daljnjeg proširenja bit će samo ako ono bude na zdravim i čvrstim temeljima. Upravo zbog toga što sam proeuropski orijentiran ja ne želim da više dođe do vraćanja unatrag. Imam dovoljno europskih uvjerenja da ne želim upropastiti ulaznicu za EU.

S druge pak strane, možemo primijetiti da zemljama kandidatima ponestane daha nakon što zaključe pristupne pregovore. To traje otprilike dvije godine, u razdoblju između zaključivanja pregovora i pristupanja... Imamo dojam da kada se dođe do točke cilja, napori prestaju. Zbog toga mi želimo uvesti „mehanizam praćenja", svojevrsni sustav „coaching-a" koji bi nam omogućio da provjerimo nastavljaju li se napori i u razdoblju između zaključenja pregovora i pristupanja. Utoliko više što je na mnogim područjima potrebna povratna informacija! Trenutačno se radi na zaključivanju dogovora o tom pitanju s našim partnerima, ponajviše s Nijemcima. Osim toga, Hrvati su shvatili da je to u njihovom interesu. Oni žele biti uzorni učenici proširenja. Ako sve dobro prođe, pregovori bi mogli biti zaključeni krajem lipnja, a Hrvatska bi mogla pristupiti EU 2013.

Francuzi su vrlo neskloni daljnjem proširenju. Kako ih se može natjerati da promijene mišljenje?

Ideja je upravo u tome da se pokaže da više neće biti proširenja „navrat-nanos", kako bi se nekome ugodilo. Te da proširenje nije proces bez kraja. Europa ima svoje granice. Te granice su granice s Turskom, Marokom i Tunisom. Dalje od toga ne ćemo ići.

Je li Europska unija dovoljno učinila za „arapsko proljeće"?

Dobra je stvar što je G8, zahvaljujući dinamizmu predsjednika Republike i Alainu Juppéu dao svoj odgovor na „arapsko proljeće". Treba li ta mobilizacija velikih svjetskih sila zasjeniti mobilizaciju EU. Naravno da ne! Tko je prvi reagirao na „arapsko proljeće"? Tko izdvaja golema sredstva? To je upravo EU s ukupno 12 milijardi eura. Mi to činimo zato što znamo da je stabilizacija na južnoj granici u našem interesu. To je zaista obilježje francuskog voluntarizma, to je uspjeh francuske vanjske politike, koji mnogi nepravedno kritiziraju. Naime uspjesi su tu: s jedne strane su Obala Bjelokosti i Tunis. S druge strane su napredak postignut u Libiji i potpora stavovima Francuske u pogledu Jemena i Sirije, na koje će EU i dalje vršiti pritisak.

Stéphane Kovacs
Le Figaro