Vladina mjera razmjerna cilju koji se njome želi postići

Na sjednici održanoj 6. veljače 2024. Ustavni sud donio je rješenje kojim se ne prihvaćaju prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 57. i 70. Zakona o trgovini (NN 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.), te članka 12. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini (NN 33/23.).

Rješenje je doneseno većinom od 10 glasova, a protiv su bili sudci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec koji su najavili izdvojena mišljenja. Izdvojena podupiruća mišljenja najavili su sudci Ingrid Antičević Marinović, Branko Brkić i Miroslav Šumanović.

Prigovori predlagatelja odnosili su se na to da ni Ustav ni mjerodavno domaće i međunarodno pravo ne određuju nedjelju kao dan tjednoga odmora radnika, da se zabranom rada nedjeljom ograničavaju poduzetničke slobode, da mjera nije razmjerna ostvarenju Vladina cilja „zaštite radnika“ te da se tom mjerom narušavaju prava radnika u djelatnosti trgovine i interesi potrošača.

Razmjernost mjere u odnosu na trgovce, zaposlenike i potrošače

Ustavni sud utvrđivao je razmjernost mjere u odnosu na trgovce, zaposlenike i potrošače.

U prvoj ocjeni Sud je naveo kako nije riječ o zabrani rada nedjeljom i blagdanima nego o ograničenju te da time trgovcima nije nametnut prekomjeran teret.

U drugoj ocjeni Sud je naveo da ni zaposlenima u djelatnosti trgovine nije nametnut prekomjeran teret jer „s jedne strane, zaposleni u trgovini nedjeljom kada ne rade mogu, kao i svi ostali građani, ostvariti pravo na privatan i obiteljski život (članak 35. Ustava), ali su s druge strane, za razliku od ostalih građana, dužni raditi onih 16 nedjelja koje su njihovi poslodavci odredili kao radne, u vrijeme blagdana u onim prodajnim objektima za koje Vlada odlukom odredi da imaju obvezu raditi u dane blagdana kao i u one dane (uključujući nedjelje i blagdane) koji su obuhvaćeni iznimkama od ograničenja rada nedjeljom i blagdanom“. Sud je zaključio da je na taj način postignuta ravnoteža između prava radnika te prava i interesa trgovaca.

U trećoj ocjeni Ustavni sud je naveo „da osporenom mjerom ni potrošačima nije nametnut prekomjeran teret jer svoje potrebe za opskrbom i dalje mogu zadovoljiti u sve dane od ponedjeljka do subote, zatim u 16 nedjelja koje trgovci odrede kao radne, kao i u vrijeme blagdana u onim objektima za koje Vlada odlukom odredi da su dužni raditi u dane blagdana, kao i u dane (uključujući nedjelje i blagdane) obuhvaćene iznimkama od ograničenja rada nedjeljom i blagdanom.“

Zaključno je Ustavni sud ocijenio da predmetna mjera navedenima (trgovci, zaposlenici i potrošači) nije nametnula prekomjeran teret, tj. da je ona razmjerna cilju koji se njome želi postići.

(iš, hkv)