Sveti Stjepan

Crkva danas slavi svetoga Stjepana, svog prvog đakona i mučenika. Stjepan se u šestom poglavlju Djela apostolskih spominje kao prvi od sedmorice tada ustanovljenog reda ili službe đakonata. Sveti pisac naziva ga mužem “punim vjere i Duha Svetoga” (Dj 6, 5). Kasnije u istoj knjizi u čitamo da je snagom Duha Svetoga činio velika znamjenja i čudesa među narodom. Naravno, njegova je popularnost i misionarski uspjeh izazvala gnjev u židovskih glavara i svećenika. Stoga su ga dali uhititi i dovesti pred Veliko vijeće pod lažnom optužbom da je bogohulio protiv Boga i Mojsija.

Pred Vijećem je Stjepan održao glasoviti govor, izloživši okupljenima kako su se u Isusu ispunila starozavjetna obećanja. U viziji su mu se potom ukazala otvorena nebesa i Isus kako sjedi s desna Ocu. Razgnjevljeni, okupljeni zatisnuše uši da ga ne slušaju, te ga odvedu izvan grada i kamenuju. Svoje su haljine, dok su ga kamenovali, odložili do nogu mladića imenom Savao, koji je poslije postao Pavao i Apostol naroda. Dok je umirao, Stjepan je predao svoj duh Gospodinu, zamolivši Ga zadnjim riječima da oprosti njegovim ubojicama.

Prema pobožnoj legendi, četiri stotine godina nakon Stjepanove smrti neki je svećenik Lucijan u viđenju doznao gdje je ukopano njegovo tijelo. Tijelo mu je kasnije otkopano i preneseno u Rim gdje je pokopano uz tijelo svetoga Lovre. Kažu da se sveti Lovro, kada su otvorili njegov grob da bi u njega položili Stjepanovo tijelo, okrenuo na bok da mu napravi mjesta i pružio mu ruku. Stoga se ova dvojica svetaca koji su, kao đakoni, bili i drugovi po službi, često prikazuju zajedno. Sveti se Stjepan u ikonografiji prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku te u ruci drži palmu, znak mučeništva. Posebna su mu oznaka kamenje, često na glavi ili ramenima, koji označuju način pogubljenja, piše Hrvatska katolička mreža.

(hkv)