Polnoćka u Sisku

Draga braćo i sestre, Božić je blagdan Djeteta jer ‘dijete nam se rodilo, sina dobismo’. Djeca su blagoslov i svako rođenje novog ljudskog bića znak je Božje ljubavi. Dok se djeca rađaju, ‘nije nas ostavio Bog’ – kako kaže jedna pjesma. Rođenje Isusovo osobit je i jedinstven blagoslov za čitavo čovječanstvo, za sav ljudski rod. ‘Bez njega mi, bijedni bi svi vječnu sreću izgubili’, pjeva jedna marijanska pjesma. Doista, on je Mesija, iščekivani Spasitelj, Bog koji je postao čovjekom. A došao je k nama ljudima kao malo dijete, kao tek rođeni dječačić, potreban Majčine brige i ljubavi, njezinih ruku i mlijeka, potreban skrbi i Josipa i Marije“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije na misi polnoćki u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa. U koncelebraciji bili su kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača i preč. Milan Begić,a služio je đakon Tomislav Vojvodić.

Osvrnuvši se na knjigu pape Franje „Zdravo Marijo“ u kojoj on tumači omiljenu kršćansku molitvu upućenu Djevici Mariji, biskup je između ostalog istaknuo kako je papa govori da je danas potrebna revolucija nježnosti, javlja Sisačka biskupija.

Siska Polnocka

„On noćas i nama dolazi i prepušta se u naše ruke, preporuča se u našu ljubav. Hoćemo li ga zagrliti, primiti na ruke, pomilovati? Primamo li ga s ljubavlju i zahvalnošću? A onda je s tim povezano i pitanje: primamo li svako dijete s ljubavlju, rađaju li se djeca u našim obiteljima željkovana ili ih se smatra teretom i nepoželjna su? Prema statistikama mogli bismo reći da su djeca u našem narodu sve manje poželjna jer ih je sve manje: sve manje rođenja, sve manje djece u školama, pa i u crkvama, na prvoj pričesti, na krizmi… nestajemo. Je li to naša sudbina i tko je za to kriv? Je li naš odnos prema životu ispravan i radujemo li se svakom novom životu, prihvaćamo li djecu rado i veselimo li im se? Dijete nikad nije prokletstvo, kaže Papa. Jedno Dijete promijenilo je i pokrenulo cijeli svijet. Kako je to veliko otajstvo! Kad je rođen Ivan Krstitelj pitali su se susjedi: ‘Što li će biti od ovog djeteta?’ Bili su naime svjedoci čudesnih događaja koji su pratili to rođenje, ali i sama činjenica da je rođen od majke koja je bila nerotkinja i oca koji je već bio starac Košićizazivala je čuđenje. Što je pak postalo od djeteta Isusa? Znamo: postao je učitelj koji je pomagao ljudima i učio o Kraljevstvu nebeskom, bio je kao prorok osporavan i progonjen, završio je mlad život osudom na smrt te umro na križu, ali je treći dan uskrsnuo! A što će biti od djece koja se rađaju u našim bolnicama, u našim obiteljima? To ovisi o njihovim majka i očevima, djedovima i bakama, o svima nama – kakav im odgoj dajemo i u kakav ih život uvodimo“, rekao je biskup.

U nastavku biskup je rekao i kako je nježnost Marije i Sina Isusa te svetoga Josipa neiscrpno nadahnuće mnogim umjetnicima kroz povijest.

„Prizor Svete obitelji, u kojoj je u sredini dijete Isus, prepun je uzajamne brige, pažnje i ljubavi. Stoga je to uzor nježnosti, uzor i za nas, za nas kao pojedince i za naše obitelji, dapače i za čitavu našu Domovinu. Za nas kao pojedince poziv je to da Isusa stavimo u središte našeg života. Za naše obitelji da prihvaćaju djecu i tako u njima služe samom Isusu. Za našu Domovinu da se ne udaljuje od svojih kršćanskih temelja na kojima je kroz više od 13 stoljeća naš narod gradio svoj zajednički dom, svoj život i napredak, odolijevao svim neprijateljima i opstao. Doista ponovno nam prijete razni i unutarnji i vanjski nasrtaji na naš katolički identitet, to moramo prepoznati i tomu se suprotstaviti, hrabro i odlučno. Ali i nježno. Jer ne treba s tjeskobom niti Božićzabrinutošću voditi tu borbu, nego s blagošću i s velikim pouzdanjem u Boga koji nas je uvijek štitio i čuvao, te će nas i sada sačuvati. Treba mu se samo prepustiti i odlučno ga slijediti, a ne ići za zavodnicima i antikristima. Revolucija nježnosti o kojoj rado govori papa Franjo zapravo je sam Bog skriven u našim susretima, u našim odnosima i u čitavom našem životu“, ustvrdio je biskup.

Biskup je upozorio kako su nasuprot nježnosti grubost i nasilje kao oznake đavolskog djelovanja.

„Kad netko pribjegava grubosti i nasilju, znači da nema dovoljno argumenata jer drugoga želi prisiliti na neko djelovanje. Bog nas ni na što ne prisiljava, on je tu za nas i to je dovoljan poziv da mu se pridružimo, da ga susretnemo. Kad u međuljudskim odnosima, te u međudržavnim i međunarodnim odnosima zavlada nasilje, dolazi do sukoba, može biti čak i rata. To je krajnji način kako se drugome i čitavoj drugoj zajednici želi silom nametnuti neko vlastito gledanje, sustav odnosa. To s Bogom nema nikakvih dodira jer Bog je ‘nježnost sama i milosrđe’. Nasuprot nježnosti je također usamljenost, distanciranost i izoliranost. I to je đavlovo djelo. Bog ne želi da ljudi budu sami i međusobno udaljeni. Ta zato je i došao k nama da bude ‘Emanuel – Bog s nama’. Tako on poput kvasca svojom prisutnošću među nama podiže i naša uzajamna prijateljstva i povezanosti, te nastaje zajednica: obitelj, župa, biskupija, narod, čitav svijet. Bogu je stalo do našeg zajedništva. Isus je osnovao Crkvu kao zajednicu spašenih. I mi smo pozvani da prepoznamo one koji su među nama sami te ih uključimo u naše zajedništvo, u zajedništvo prijateljstva i naše i Božje blizine“, zaključio je biskup čestitavši na kraju svima okupljenima Božić.

(hkv)

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.