Hrvatskoj djeci usred Slavonije onemogućena nastava prema hrvatskom programu!

O slučaju "Jagodnjak" na ovom je portalu već bilo riječi i to u prilogu gospodina Hečimovića. Cijeli ćemo problem komentirati još jednom, s obzirom na činjenicu da je riječ o jednom nedopustivom presedanu unutar Lijepe Naše, presedanu koji su prenjeli tek poneki mediji i to apsolutno nezainteresirano. Podsjećamo, u Osnovnoj školi Jagodnjak, koju već desetak dana ne pohađaju učenici 5. razreda, jedinog u kojem je u toj školi omogućena nastava prema hrvatskom programu, jedan od roditelja odlučio je ispisati svoje dijete iz te škole i prebaciti ga u susjedno selo u Osnovnu školu Čeminac. Kao razloge je naveo neprihvatljivo ponašanje Vlade i Ministarstva, te Županije prema hrvatskoj djeci i ravnatelju Milovanu Ležaji. Problem je u ravnatelju Ležaji koji nije želio uvesti nastavu na hrvatskom jeziku u školu koju većinom pohađaju djeca srpske nacionalnosti. Naime, radi se o selu u kojem je većina populacije, oko 80% srpske nacionalnosti. Trenutno, postoji samo jedan razred u kojem je hrvatskoj djeci omogućeno pohađati nastavu na materinjem jeziku.

Prema podacima, brojčana situacija je takva da bi se tako nešto moglo organizirati u svim višim razredima te škole. No, kako tvrde roditelji, ravnatelj uporno lažira broj učenika zainteresiranih za nastavu na hrvatskom jeziku, a njima poručuje neka prebace djecu u školu u susjedno selo Čeminac. Problemi u OŠ Jagodnjak traju od lipnja 2003. godine, a kulminirali su prije nekoliko tjedana kada su sva djeca hrvatskog 5. B razreda iz protesta prestala ići u školu. Prije desetak dana istekao je ugovor za petero nastavnika koji su držali predmetnu nastavu u 5. razredu, a njih četvero je zamijenjeno novim nastavnicima srpske nacionalnosti. To je bio povod roditeljima da svoju djecu više ne puste u školu..

Hrvatska djeca već tjednima sjede kući. No, nadležne institucije nisu poduzele gotovo ništa da riješe situaciju. Na telefonski upit o mogućnostima rješavanja spomenutog problema Ministarstvo obrazovanja se putem Primorčevog pomoćnika Martina Oršolića izjasnilo, kako će u ponedjeljak tražiti da se sastane Skupština Osječko-baranjske županije te žurno očituje o mogućim propustima u radu Školskog odbora i ravnatalja Ležaje. Ne sastane li se Županijska skupština po tom pitanju u roku od 15 dana, Prosvjetna inspekcija predložit će Uredu državne uprave razrješenje Školskog odbora te osnivanje tročlanog povjerenstva koje ima ingerencije i razriješiti ravnatelja.

U Ministarstvu tvrde da su osigurali sve uvjete za odvijanje nastave na hrvatskom jeziku za svu djecu u Jagodnjaku. S druge strane, priča roditelja spomenute djece ponešto je drugačija: «Odlučio sam da moj sin Denis ne sudjeluje u legalizaciji etničkog čišćenja od strane ravnatelja. On za to ima prešutnu potporu Ministarstva i Županije koji ne reagiraju na prosvjede roditelja. Nastavnici koji su dobili otkaz nisu vraćeni na posao, na naše apele nitko nije reagirao iako je inspekcija u nekoliko navrata utvrdila nepravilnosti u radu ravnatelja» - tvrdi Denisov otac Johan Urtail.

Naprosto je zastrašujuća količina nezainteresiranosti koju državne institucije, ali i politika pokazuju prema tom području općenito, a kamoli s obzirom na činjenicu da je od Domovinskog rata koji se tamo odvijao i na tamošnje ljude odrazio u velikim razmjerima, prošlo tek nešto više od deset godina. Po samom smjeru priče, prije bi se moglo zaključiti da se radi o problemima Hrvata izvan domovine, no kako se radi o samom srcu Slavonije postavlja se pitanje kako je to moguće, i još gore, kako ovako teška kršenja Ustavom zajamčenih prava ljudi,  pored političke elite prolaze potpuno neopaženo?

Da li bi se tako nešto u susjednoj Srbiji moglo uopće i zamisliti, a kad bi se u nekoj znanstveno-fantastičnoj situaciji slučajno i dogodilo, svi znamo kakve bi bile reakcije javnosti i politike. U Hrvatskoj je s druge strane epilog svega tek mlaka reakcija Ministarstva kako su eto sve poduzeli, a poduzimat će i dalje. Gdje su odgovorni za to što se hrvatskoj djeci u njihovoj domovini onemogućava nastava na njihovom materinjem jeziku? Misle li gospoda iz Ministarstva da takvi incidenti ne spadaju u područje njihove nadležnosti i da je dovoljno pričekati da «bura» prođe i sve završi (ako o ikakvoj buri u ovom slučaju uopće možemo govoriti).

Na žalost, odgovor se zna unaprijed, a nama ostaje zaključiti da su situacije poput ovih sramota za sve vodeće strukture u državi, kao i kronična degradacija svih vrijednosti za koje smo se u Domovinskom ratu izborili. Ne ispune li nadležne institucije u ovom slučaju svoje dužnosti, bit će to jasan znak da su prioriteti u ovoj državi postavljeni na potpuno pogrešan način i da Hrvatska opasno odlazi u pogrešnom smjeru.

M.M.B.

{mxc}