Na umjereni i razuman komentar rada Hrvatskog sabora u prošlom sazivu koji je Ivan Miklenić napisao u Glasu Koncila reagirao je predsjednik Sabora Vladimir Šeks. Mjeru primitivizma, sirovosti i bahatosti koju je Šeks pri tome iskazao rijetko se vidi na hrvatskoj političkoj sceni, kojoj raznih primitivaca svakako ne nedostaje. "Taj komentar je bezobrazni pamflet, kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti. Nitko se nije na takav način obrušio na Hrvatski sabor" - reče Šeks i ostane živ. Hrvatska povijest je vidjela svašta. Počnimo od trenutnog predsjednika Sabora Vladimira Šeksa. On se prvo trudio biti jednom od glavnih pouzdanica Tuđmanove državotvorne politike, da bi se danas kada ga vidimo prvo sjetimo njegove poruke - "Locirati, identificirati, uhititi, transferirati...". No, nije ovdje glavni problem Šeksova politika. Šeks je prekršio elementarno pravo na slobodnu riječ. Jer ako je ono što je Miklenić napisao o Saboru "bezobrazni pamflet" onda nije jasno kako se može uopće imalo kritično pisati o Hrvatskom saboru kojim predsjedava uvaženi zastupnik Šeks. Njegova nasilna reakcija zapravo posredno ukazuje kako je Miklenić u svom komentaru pogodio bit.

Vladimir Šeks: Miklenić se drznuo u najveće predstavničko tijelo

Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks jutros je ocijenio komentar glavnog urednika 'Glasa Koncila' Ivana Miklenića, objavljen u najnovijem broju lista, bezobraznim pamfletom te ga optužio da Hrvatski sabor kvalificira kao izdajnički parlament.

Šeks: Miklenić ima patološki odnos prema saboru

- Taj komentar je bezobrazni pamflet, kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti. Nitko se nije na takav način obrušio na Hrvatski sabor - izjavio je predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks u jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija 'Poligraf', te je dodao kako se već duže vrijeme u Miklenićevim komentarima i istupima uočava patološki odnos prema Hrvatskom saboru.

Govoreći o propustima petog saziva Hrvatskog sabora, Miklenić je, uz ino, u komentaru "Propusti Hrvatskog sabora" ocijenio kako peti saziv Hrvatskoga sabora ne zaslužuje prolaznu ocjenu, kako su zastupnici, osim neovisnih, mašinerija za glasovanje, kako (Sabor) nije imao snage ni volje modificirati Blaževićev zakon o pobačaju, zaštititi nedjelju od nepotrebna rada te da nije dovoljno učinio za zaštitu hrvatskih žrtava iz poraća i iz doba velikosrpske agresije.

Miklenić iznenađen grubim pristupom

Šeks smatra kako svrha oštrice njegova istupa nije u tome što se urednik Miklenić obrušio na nespremnost Sabora, koji nije donio zakon o radu nedjeljom i pitanjima pobačaja, već su tu i druga područja u njegovu komentaru. Šeks je ustvrdio kako se drznuo u Hrvatski sabor, najveće predstavničko tijelo svih građana, kvalificirati kao izdajnički parlament koji radi protiv interesa hrvatskih građana.

Reagirajući na Šeksov istup, Miklenić je izjavio u današnjoj emisiji 'Dnevne novosti' Hrvatskog radija kako je vrlo iznenađen grubim, nekorektnim i neobjektivnim pristupom koji je iskazao predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks.

- U tekstu nema onoga u čemu on govori, pa mi je to više žao što je tako neprimjereno i grubo reagirao, kako nije zabilježeno u razdoblju naše Hrvatske - zaključio je Miklenić.

Hina

Propusti Hrvatskoga sabora

Ovaj tjedan završava radom peti saziv Hrvatskoga sabora, a budući da je po slovu Ustava Sabor najvažnije tijelo državne vlasti u Republici Hrvatskoj, opravdano bi bilo očekivati brojne seriozne javne osvrte, komentare, više ili manje stručne analize o djelovanju odnosno uspjesima i neuspjesima toga eminentnog političkog tijela. Naime, u zemlji koja se kao današnja Hrvatska suočava s tako brojnim i iznimno velikim izazovima, a prema kojima bitni i obvezujući politički i zakonodavni stav zauzima upravo to tijelo, takvi osvrti i analize jako su potrebni jer bi mogli poslužiti ne samo kao svojevrsna inventura jednoga zastupničkog mandata nego i kao podsjetnik za ono što bi ubuduće trebalo što prije učiniti.

Propuštene prilike u suvremeno doba često znače gubitak koji je kasnije vrlo teško nadoknaditi ili za nadoknađivanje kojeg je potrebno puno više vremena i drugih napora, a često je propušteno i nemoguće nadoknaditi. Kad bismo u suvremenome hrvatskom društvu bili dovoljno odgovorni i svjesni svoje odgovornosti, onda bi sadašnji trenutak završetka mandata petoga saborskog saziva, bio vrlo pogodan za organiziranje ne samo stručnih nego i znanstvenih skupova o pojedinim područjima društvenoga života, o sadašnjem stanju, eventualnim naprecima ili propustima, da bi se bolje utvrdili prioriteti za predstojeći mandat. Takve skupove mogli bi sazvati svi oni u hrvatskom društvu koji su po svome poslanju i djelovanju nestranački ili nadstranački a da su istodobno zainteresirani za stvarno opće dobro hrvatske nacije, a u prvome redu trebale bi to biti institucija predsjednika države, stručni i znanstveni instituti, sveučilišta, civilne udruge građana i udruge vjernika... Takvi skupovi ne bi omogućili samo puno objektivnije utvrđivanje hrvatske stvarnosti u ovom povijesnom času na određenom području društvenoga života nego bi i uspješno raskrinkavali brojne manipulacije, obmane, konstrukcije i pristrane interpretacije kojima su skloni osobito mnogi političari, političke stranke kao i najrazličitije interesne skupine i ključni ljudi u medijima. Razumije se da bi takvi skupovi pomogli da se birači što ispravnije informiraju, a znatno bi suzili manevarski prostor za sve oblike politikantstva od onoga kojim se služe političari u predizbornoj kampanji do medijskoga.

Premda u svakom parlamentu onaj odlučujući, presudni ton daje većinska koalicija ili naprosto većina, o kojoj onda ovisi i (ne)uspješnost nekoga parlamentarnog saziva, ipak je parlament jedinstveni forum istine, odraz stvarnoga stanja u nekoj državi i nekom društvu: ta zastupnici su upravo zbog toga zaštićeni imunitetom! Tako je i Hrvatski sabor jedinstveni prostor u kojem bi morala doći do riječi i javnosti istina o stvarnim problemima hrvatskih građana, o nedopustivim propustima odgovornih, o pojedinim negativnim društvenim pojavama i slično, dakle i ona istina koja je nepoželjna velikoj većini političkih elita bez obzira na njihovu orijentaciju. Premda je načelno tako i u Hrvatskom saboru, već smo dugo svjedoci činjenice da zastupnici premalo koriste taj prostor jedinstvenog foruma istine i da premalo otvaraju pojedina sudbinska pitanja za budućnost hrvatske nacije. Naravno, to je također zadaća svih političkih elita no one često svoju moć izraženu kroz većinu koriste upravo tako da ne dopuštaju da do ozbiljnijeg izraza dođu i ona pitanja koja njima ne odgovaraju. I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti. Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje. Peti saziv Hrvatskoga sabora propustio je priliku da to promijeni i da na taj način rehabilitira ne samo sada ugroženo dostojanstvo zastupnika nego i dostojanstvo samoga Hrvatskoga sabora. Propustio je spriječiti da se odgovornost za politički stav izražen u glasovanju polaže stranačkoj vrhuški, često na svoj način otuđenoj, umjesto onima koji biraju zastupnike. Taj propust, koji ne ide kao teški grijeh na dušu samo zastupnicima nego i svim političkim strankama, zapravo je kočenje razvitka demokracije u hrvatskom društvu i sprečavanje stvaranja onih bitnih preduvjeta za stasanje Hrvatske kao zrele demokratske, pravne i prosperitetne države.

Kad je riječ o propustima petoga saziva Hrvatskoga sabora, gledajući s vjerničke perspektive odnosno iz perspektive općega dobra, osobito je potrebno istaknuti da nije imao snage ni volje makar modificirati Blaževićev zakon o pobačaju koji zločin nad nerođenom djecom (koja se nikako ne mogu sama braniti) ne samo da tako ne naziva nego ga dopušta te je baš takav krajnje liberalni zakon na snazi sve vrijeme postojanja samostalne Hrvatske. Peti saziv Hrvatskoga sabora, ovisan o stranačkim politikama, nije imao snage zaštititi nedjelju od nepotrebnoga rada, premda su, osim interesa profita, svi drugi, pa i oni najelementarniji interesi na strani slobodne i neradne nedjelje. Premda je imao priliku, i čak je pokušao nešto učiniti, peti saziv Hrvatskoga sabora nije dovoljno učinio za zaštitu hrvatskih žrtava, kako onih iz poraća, tako i onih iz doba velikosrpske agresije.

U cjelovitijoj analizi djelovanja zastupnika u dosadašnjem mandatu, gledano sa stajališta općega dobra, lista propusta sigurno bi bila puno duža i veća te, računajući i sve ono dobro koje je ostvareno, peti saziv Hrvatskoga sabora ne može dobiti prolaznu ocjenu. Ipak sva odgovornost za to nije na zastupnicima, nego i na sustavu, političkim strankama i njihovu neprepoznavanju i zanemarivanju stvarnih legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa. 

Ivan Miklenić

{mxc}