Tešija Vuk se u Glasu Slavonije potaknut najavama poskupljenja hrane zbog suše prisjetio se obećanja u svezi gradnje kanala Dunav - Sava. Podsjećamo, kanal bi trebao koštati oko 4,5 milijardi kuna, i osim što bi skratio plovni put između Slavonskog Broda i Vukovara za 400 kilometara, omogućio bi djelotvoran sustav navodnjavanja obradivih površina u tom području Lijepe Naše. S obećanjima se prvo istaknuo Jure Radić. "Davne 1998. godine tadašnji potpredsjednik Vlade, ministar razvitka i obnove, te predsjednik Stožera (pazite, postojao je i stožer!) za gradnju kanala Jure Radić, izjavio je za Glas Amerike kako su "donijeli odluku da predložimo Vladi da početak radova na stvarnoj izgradnji kanala bude početkom sljedeće građevinske sezone"." Slična obećanja osam godina kasnije izrekao je i trenutni HDZ-ov ministar Božidar Kalmeta. Tako je Vjesnik 18. siječnja 2006. prenio sljedeće obećanje: "Hrvatska vlada gradit će kanal Dunav - Sava, a vrlo skoro u javnost će izaći s dinamičkim planom gradnje kanala u kojem će biti određeni rokovi, način gradnje i financiranje". Da li ćemo za osam godina čuti neko novo obećanje, ili će se napokon s riječi prijeći na djela ostaje za vidjeti. 

Politika na prazan želudac

Poskupio je kruh, a zbog suše koja je uništila urod kukuruza, glavne stočne hrane, Hrvatski seljački savez najavljuje i poskupljenje mesa. Koliko će poskupljenje mesa i mesnih prerađevina biti, još se ne točno ne zna, ali svi spominju riječ "drastično". Prosječno kućanstvo u Hrvatskoj već sada troši oko 40 posto prihoda na hranu, što je ne samo pretjerano nego i gotovo nevjerojatno u zemlji s ovakvim potencijalima za poljoprivrednu proizvodnju. Za primjer, prosječnom kućanstvu u zemljama Europske unije taj izdatak ne prelazi 13 posto. Nakon poskupljenja osnovnih namirnica, poskupjet će i ostale prerađevine pa se udjel troška za hranu u budućnosti može samo povećati - koliko, još se ne zna, ali je sasvim moguće da prijeđe polovinu prosječnih primanja. Od svih promašaja, neuspjeha i zabluda ove i svih prijašnjih garnitura koje su vladale ovom zemljom, ovaj je možda i najgori, jer se građani nalaze u svojevrsnom ropstvu vlastitih želudaca. Stvar je jednostavna, želiš li jesti, moraš na to utrošiti pola zarade. Kada se tako postave stvari, više nitko neće kukati što su skupe knjige ili obrazovanje. Kada želudac krči, glava je pognuta.

Most ili kanal

Sretne zemlje koje su imale ljude na vlasti spremne raditi za opće dobro znale su da je proizvodnja hrane strateška stvar u vođenju države, pa su izgradile kanale za navodnjavanje na vrijeme. Vlast u Hrvata, nažalost, uvijek je bila dugog jezika i kratke pameti, a to se listanjem arhiva može i vrlo brzo utvrditi. Davne 1998. godine tadašnji potpredsjednik Vlade, ministar razvitka i obnove, te predsjednik Stožera (pazite, postojao je i stožer!) za gradnju kanala Jure Radić, izjavio je za Glas Amerike kako su "donijeli odluku da predložimo Vladi da početak radova na stvarnoj izgradnji kanala bude početkom sljedeće građevinske sezone". Da su doista počeli gradnju 1999. godine, do sada je kanal mogao biti pri kraju. Ali, nije se stiglo, bilo se prezauzeto privatiziranjem. Osim autocesta, Hrvatska nije do sada napravila ni jedan kapitalni infrastrukturalni projekt koji bi mogao biti zamašnjak razvoja. A i u tom smislu istok zemlje je opet krajnje zanemaren. I dok se pričaju bajke o mostu kopno - Pelješac, koji je čisti politički projekt i ima ekonomskog opravdanja koliko i most preko livade, za kanal Dunav - Sava još nije zabijena ni jedna lopata, a i cijeli projekt je nastavljen s pričama o malverzaciji cijenama zemljišta preko kojeg će prolaziti kanal, koje je država prvo prodala, a potom po deseterostrukoj cijeni opet otkupila.

Papreni kruh

Iako je i kanal prvobitno zamišljen kao politički projekt (naravno, a što bi drugo bio u Hrvatskoj) jer bi se plovnim putem moglo doći od Zagreba do Beča, izbjegavši Beograd, njegovi ekonomski argumenti su mnogo uvjerljiviji. Njime bi se za 400 kilometara skratio put između Slavonskog Broda i Vukovara, a služit će poljoprivredi, prometu i vodnom gospodarstvu. Njegove su tri glavne funkcije: navodnjavanje, plovidba i odvodnja. Dakle, nema poplava, ima navodnjavanja, a transport je jeftiniji i čišći. Kanal kao prijevozno sredstvo ima dulji vijek trajanja od ceste ili željeznice, troši manje energije, ekološki je prihvatljiviji, sigurniji je, a i konkuretnost roba na tržištu očituje se u cijeni, koju između ostalog čini i trošak prijevoza. Za usporedbu, prijevoz željeznicom tone po kilometru je oko tri puta skuplji od riječnog prijevoza, a prijevoz cestom je čak pet do šest puta skuplji.

No, dosta plakanja nad izgubljenim vremenom, koje je ionako otišlo u nepovrat. Kanal je, kao i desetine drugih stvari, mogao već biti pri kraju da se na vrijeme radilo, planiralo i promišljalo o dobrobiti i države i građana. Ali, kako se kanal ne može završiti u jednom mandatu i nitko ne garantira da će ista vlast položiti kamen temeljac i prerezati vrpcu na otvorenju, nitko se nije usudio ući u rizik skupe gradnje.

To je aspekt iz kojeg treba promatrati stvari. Dnevna politika neće ništa riješiti, dnevna politika ne puni naše želuce, rukometne dvorane nisu primarni strateški ciljevi nacije koja bi se željela sastojati od sretnih i sitih pojedinaca. Ovako, možda i dobijemo dvoranu jeftinije ili skuplje, ali kruh i meso ćemo zato papreno plaćati u srcu panonske nizine.

Tešija Vuk
Glas Slavonije

Vjesnik (18. siječnja 2006.): Gradnja kanala Dunav - Sava, vrijednog 4,5 milijarde kuna

Hrvatska vlada gradit će kanal Dunav - Sava, a vrlo skoro u javnost će izaći s dinamičkim planom gradnje kanala u kojem će biti određeni rokovi, način gradnje i financiranje. To je u utorak u Vukovaru najavio ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta, procijenivši da bi gradnja kanala mogla koštati oko 4,5 milijardi kuna.

»Riječ je o višegodišnjem projektu o kojem se sanjalo nekoliko desetljeća, značajnom za cijelu Hrvatsku, pa i šire. Važno je istaknuti da u najrazvijenijim zemljama udjel riječnoga prometa u ukupnom prometu iznosi oko 25 posto, europski je prosjek sedam posto, a u Hrvatskoj udjel riječnoga u ukupnom prometu iznosi tek 0,9 posto«, rekao je Kalmeta, dodavši da je riječni promet najjeftiniji i ekološki najprihvatljiviji.

Budući kanal Dunav - Sava bit će dug 50 kilometara, širok 30 metara i dubok tri metra, a plovidbu od Slavonskog Broda do Vukovara skratit će za 400 kilometara.

Ministar Kalmeta pustio je u rad rasvjetu u Luci Vukovar, u što je uloženo 550.000 kuna, a potom je nazočio prezentaciji Studije izvodljivosti plana razvoja Luke Vukovar koju je izradila njemačka tvrtka Dohr Capital.

Ta je luka u posljednje dvije godina šest puta uvećala pretovar tereta, 2005. završila je pretovarivši 796.568 tona različita tereta, a u ovoj godini planiraju pretovariti 850.000 tona. »Vukovar je najvažnija i najperspektivnija hrvatska riječna luka, pa je jasno zbog čega se ulaže u njezin razvoj«, rekao je Kalmeta, dodavši da je već sada luka prekapacitirana.

Inače, studijom je predviđen razvoj luke u dvije faze. U prvoj fazi radili bi se objekti i terminali u postojećoj luci i »Novoj luci Istok«, u što bi se uložilo 25 milijuna eura, od čega bi 15 milijuna eura osigurala država, a ostatak koncesionari. U drugoj fazi radila bi se »Nova luka Zapad«, uz proširenje lučkoga područja na zonu Borovo.

Državni tajnik u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka Branko Bačić otvorio je u prostorima Kapetanije Vukovar Centar za praćenje plovidbe koji će u cijelosti pratiti riječni promet duž Dunava i Drave. Riječ je o tzv. CRORIS sustavu i drugi je te vrste na Dunavu uopće, uz onaj u Beču. Sustav omogućuje povećanu sigurnost plovidbe, bolju logističku podršku za luke, špeditere, carinu i MUP, sustavom se mogu slati svi podaci o broju putnika, vrsti i količini tereta, a u slučaju havarije broda putem tog sustava moguće je reagirati odmah. Sustav je 100 posto hrvatski proizvod i u njegov razvoj je u dvije godine uloženo oko tri milijuna kuna.

Već sada ima zainteresiranih kupaca, a među njima je i SCG. Za njegovo funkcioniranje nužno je da brodovi imaju ugrađen tzv. AIS Transponder, što zasad nije obveza, no Austrija od 2007. najavljuje njegovu ugradnju kao obveznu za plovidbu njezinim vodama, pa se očekuje lančana reakcija svih brodara.

Državni tajnik Bačić otvorio je u prostorima Veslačkoga kluba Vukovar prostore Agencije za plovne putove unutarnjih voda koja će biti nadležna za Dunav, Dravu, Savu, te manje dijelove Kupe i Une. Nadležnost Agencije je obilježavanje, održavanje i gradnja plovnih putova, a uskoro se očekuje njezino kadrovsko ekipiranje.

Goran Čorkalo
Vjesnik

{mxc}